<< precedente

C'era una volta il dialetto
Enzo Fittipaldi e Salvatore Fittipaldi

successivo >>

C'era una volta il dialetto

G  R  A  M  M  A  T  I  C  A

 R  O  T  O  N  D  E  S  E

 

SEGNI- SUONI- PAROLE

ZONA ARCAICA CALABRO  -  LUCANA

 

Foto di Jhonny Malancone

 

          

3° Parte

 

A cura di  Enzo Fittipaldi - Salvatore  Fittipaldi

 

 

3 L

G  L  O  S  S  A  R  I  O

Sagra dell'abete

(dalla tesi di laurea “La festa dell’albero a Rotonda”di FRANCESCA FITTIPALDI)

 

Ø /accëttʉd̥d̥r̥a/,[atʃetˈtuɖːra] [atʃetˈtuɖɖɽa][a̜cce̜ttú̜d̥ɽa]: accetta per squadrare  l’albero di faggio   e l’albero di abete.

Ø /apparcchiata/,[ a̜ppa̜ˈrᵊkkià̜ːta̜] : coppia di buoi che vengono uniti fra loro mediante il   "giogo" /iʉg/ , [ ʰjú̜gɔ̜ ]

Ø /capüràl d’a pit /, [‘kapuraːlə dâ píːtu̜] : colui che dirige le operazioni di taglio e trasporto dell’albero di faggio, ha il compito di curare il bosco durante i bivacchi, curare le buone relazioni fra i componenti del gruppo e il Comitato feste. In località S.Maria viene insignito dal sindaco di una corona di fiori. Il titolo può essere ereditario o seguendo la regola del più anziano o del più esperto del gruppo. L’Amministrazione comunale può , autonomamente, eleggere un nuovo comandante e sostituire quello in carica.

Ø /capüràl d_a rocca /, [kapu'raːlə da 'rokka] : colui che dirige le operazioni di taglio e trasporto dell’albero di abete, ha il compito di curare il bosco durante i bivacchi, curare le buone relazioni fra i componenti del gruppo e il Comitato feste. In località S.Maria viene insignito dal sindaco di una corona di fiori. Il titolo può essere ereditario o seguendo la regola del più anziano o del più esperto del gruppo. L’Amministrazione comunale può , autonomamente, eleggere un nuovo comandante e sostituire quello in carica.

Ø /capüràl d fụcilér/  , [ka̜pu̜rà̜ːlə də fu̜ci̜lé̜ːri̜]: colui che dirigeva nel passato le operazioni di coloro che erano addetti allo sparo di colpi con i fucili a bacchetta nelle pause dell’albero di faggio durante il percorso verso il paese. Questa figura oggi non esiste più. Ci sono altre persone , al seguito del corteo, che sparano colpi, utilizzando sistemi moderni e attuali.                                                                                                                         

 

fuciléri  [fu̜ci̜lé̜ːri̜]

 

Ø /capüral d gụalàn/  , [ka̜pu̜rà̜ːlə də wa̜lāni̜ ]: colui che dirige le oper[azioni dei bovari e di coloro che sono i responsabili  delle tredici coppie di buoi dell’albero di faggio.

Ø /chiavàl /  ,  [ćʰjàvá̜lu̜] arnese di ferro o di legno con il quale i bovari fissano i buoi al giogo.

Ø /cinta/ ,  [ˈcínta̜ ]: struttura in legno a forma di piramide (ex voto), rivestita da candele, strisce e centri di carta colorata, che viene portata in processione il 13 giugno da una donna devota. Anticamente erano 13, negli ultimi anni molto meno.

Ø /còfan/, [kɔ́fa̜nɔ̜]  : cesto di vimini di varie forme e dimensioni. Serve per portare in montagna cibi e bevande per i gruppi.

Ø /cʉgn/ , [kúño ] : pezzetto di legno a forma di cuneo, che viene preparato sul posto dal gruppo addetto alle operazioni di taglio e trasporto della pianta e che serve a fissare bene l’asse di legno nell’apertura che viene fatta ad una estremità dell’albero di faggio.

                                                                                                                            

/ cʉgn/  [ kúño]

Ø / cülòcc/ , [ˈku̜ló̜kkɔ̜ ] ,  asso di legno che serve a collegare in successione le coppie dei buoi.

 

/ cülòcc/   [ˈku̜ló̜kkɔ̜]

Ø /frch o fürchètt /  ,[fú̜ʳke̜ - fu̜ʳké̜tte̜ ]  arnesi triangolari di legno e di varie misure , che servono per innalzare gradualmente l’albero davanti alla casa comunale.                                                                                                                    

Ø  /galanéd̥d̥r̥a/ , [ wa̜la̜né̜ɖ̥ɖ̥͡ɽa ]  : asse di legno lungo m.3,50 circa con diametro di cm.18-20, di cui un’estremità viene lievemente bruciata in modo che possa piegarsi più facilmente,senza spezzarsi, ed essere inserita nell’apertura che è ad una estremità dell’albero di faggio. L’altra estremità viene fissata al primo paio di buoi.

 

 

/galanéd̥d̥r̥a/ [wa̜la̜né̜ɖ̥ɖ̥͡ɽa]

Ø /güalànë / , [wa̜làni̜ ] :  bovari.         

Ø / iʉg / , [ ʰjú̜gɔ̜ ]: giogo 

 

 

/ iʉg /   [ ʰjú̜gɔ̜]

Ø /mbaià/,  [ mbaˈyà ]    congiungere l’albero di faggio alle coppie di buoi.

Ø /nacaròlë /,   [  na̜skaˈroli̜ ]  /nachètt /  /nacàlë /    agganci di ferro ,a forma di cerchio, che vengono messi nelle narici del bue  e in essi è inserita una corda con cui guidare l’animale.

 

nacaròlë [na̜skaˈró̜li̜]

Ø /ndimbàta/: [ ndi̜mˈbá̜ta̜]   : (“la pitu” ) lasciata rotolare lungo i dirupi.

Ø /pàilë /   [ˈpá̜ju̜le̜]:    strisce di cuoio che fissano il giogo al collo del bue.

 

 

/pàilë / [ˈpá̜ju̜le̜]

Ø /panicëd̥d̥r̥ë /  [pa̜ni̜ˈcé̜d̥:ɽi̜]   :piccoli pani benedetti offerti ai fedeli durante la festa dell’albero.

Ø  /pannülàrë/, [pa̜nnu̜ˈlá̜ri̜ ]:  gruppo di devoti al Santo, che seguono l’albero di faggio e che aiutano, con robusti bastoni, i buoi a farlo girare e consentire un agevole percorso nelle strette curve del percorso, accidentato, dalla montagna in paese.

 

/ pannülàrë /,  [pa̜nnu̜ˈlá̜ri̜]

Ø /pannʉlë/ [pan’nule] : assi di legno (faggio) di m.2 circa di cui si servono i componenti del gruppo  al seguito dell’albero di faggio durante le manovre di spinta e di leva dello stesso  lungo il percorso dal bosco in paese.

Ø /paricchi / [pa’rikkio]    :  paia di buoi.

Ø /pitaiòlë/ [pita’ioli]  :   il gruppo addetto alle operazioni di taglio e trasporto dell’albero di faggio.

Ø /pit/ ['pitu]  :   albero di faggio.

Ø /pòrfëkë / [‘porfeke]  :   piccoli alberi di faggio.

Ø /püntònë/ [punˈtone] : bastone con, alla punta, un chiodo che serve a far camminare i buoi quando si fermano soprattutto per la stanchezza.

Ø /raganèddra/ [raga'nɛɖɖɽa]  :  raganella, strumento musicale.

Ø /rammllijà/    [raːmul:iˈja] :  intenerimento (della gualaneddra)

Ø /rocca/  [‘rokka] :   albero di abete.

Ø/rocchètta/ [ro’kkɛtta]  : punta estrema o cima della rocca (ornamento).

Ø /rocchetta/ (ex voto) :   piccolo ornamento simile alla struttura in legno a forma di piramide   portata in processione il 13 giugno , ma se ne differenzia perché privo di   candele.

 Ø /roccaiòlë/ [rokka’joli/]:gruppo addetto alle operazioni di taglio e trasporto  dell’elemento femminile del matrimonio arboreo.

Ø /rütìddrë /  [   ruˈtiɗ:ɽi  ] :    curve della strada di montagna strette e a gomito.

Ø /sqadrà/  [squa’dra] :   sfrondare e ridurre a forma quadrata l’albero dopo l’abbattimento.

Ø /stʉppa/ [‘stuppa] :  stoppino per fucile a bacchetta,ottenuto dai licheni della corteccia di faggio. 

Ø /tavëddrë /  [ ta’ved:ri  ]  :    strisce di legno che fissano il giogo al collo del bue.

Ø /tortë /   [torte]  :   fibre di legno tenero  che servono a tenere uniti tra loro i buoi di    ciascuna  coppia mediante il giogo.

 

[‘torte]  /tortë /   

 

Ø /vʉccla/ : [  ‘vukkula]       specie di cuneo di ferro che unisce il tronco di faggio,  mediante una catena, al  giogo.

Ø /trizza/ : indica la posizione occupata dal primo “paricchiu̥” di quelli che tirano lapitu̥”.

 

Rione S.Antonio

 

 

MOMENTI CARATTERISTICI DELLA SAGRA DELL’ABETE

 

 

      

 

 

 

 

 

 

3 M                          

                   

Mini-glossario

Mulini ad acqua

 

saitta”      [ tʃaˈitta]             grande foro attraverso cui passa l’acqua

cibbia”  [  tʃˈibbia]             vasca in cui si raccoglie l’acqua della sorgente

sollvamènt”  [solleva'mento]  ,di legno,serve per sollevare la ruota di pietra

macàli  [mas'kali] , sono 2 e costituiscono i laterali del pavimento sul 

 quale cade la farina

cünetta”     [ku'netta acquedotto dove passa l’acqua

trimòggia” [   triˈmɔddʒa] , contenitore di legno

taccarèd̥d̥r̥a” [ takkaˈrɛɖɖɽa ] , bacchetta di legno che regola la “cazzuòla”

cazzòla    [ kattʃuˈola] , a forma di semi-cilindro di legno permette il passaggio del grano dalla “trimoggia” alle mole

mannüd̥d̥r̥ ” [ mannuˈlɛɖɖɽu ] di legno,è collegato alla “taccareddra” per mezzo di una cordicella

farinàr”  [fari'naro foro attraverso il quale esce la farina

fren”     [ˈfrɛːno] , leva di legno

tina  ['tina]  , grosso basamento di legno a forma  circolare,contenente le 2 ruote di pietra e la  “trimoggia”

 

 

 

INTERNI DI UN ANTICO MULINO AD ACQUA DI ROTONDA

                                                                                                                        

                                                                                              

  triˈmɔddʒa - 'tina - fari'naro - ˈfrɛːno -  solleva'men:to   - mas'kali

  trimòggia- tina - farinàru̥ - frenu̥ - sollvamèntu̥ - macàli

 

 takkaˈrɛɖɖɽa - kattʃuˈola –  taccarèd̥d̥r̥a - cazzòla

                  

 

mannuˈlɛɖɖɽu     mannüd̥d̥r̥  

 

 

 

       

  

mulino ad acqua fam. Fittipaldi

 

 

 

 

3 N

ANTICHI MULINI AD ACQUA ROTONDA

 

                      A Rotonda esistevano anticamente ben 12 mulini ad acqua.

NOME

PROPRIETARI

 

MUGNAI

Mulënàru̥

(sing.)  Mulënàrë  (pl.)

SORGENTI

ANNO CO=

STRUZIONE

ANNO FINE

FUNZIONE

SCALA

Scàla

La Congrea – gestore

 del mulino

a cüngrè(g)a

Domeni=

cantonio Scenca Fornillo, locatario del terreno

Acqua del Cloccano

Acqua  du̥ Clʉccanu̥

Sec.XIX

1920-30

circa

S.CATERINA

 Sànda Catarìna  località“Gavarretto” "Gavarrèttu̥"

Cesare Iorio

 

Acqua Nocella

      

 Acqua  a Nücìd̥d̥r̥a

 

Sec.XIX

1920 circa

CANALE

Canàlë

Lauria Antonio

1)Lauria 

   Antonio

2)Cerbino  

  Giovanni

Acqua Patricone

Pæt̥r̥ëcʉnë

 

1950

PATRICONE

Pæt̥r̥ëcʉnë

1)Fam.De Rinaldis

2)Armando Elia De Cuntis

1)La Gamma Giuseppe

(Caciocca)

2)Cerbino 

   Antonio

Acqua Patricone

Pæt̥r̥ëcʉnë

Nel 1893

già esisteva

1951-52

FRATTA Fràtta

detto “estatino

(funzionava solo in estate)

1)Fam.  

   Tedeschi

2)Ernesto

Fittipaldi

(dal 1922)

Ernesto Fittipaldi

Acqua del Cloccano

Acqua  du̥  Clʉccanu̥

Fine ‘800-inizio’900

1950

BARONE

Barónë

<Mulino del merlo>

detto “invernile

(funzionava d’inverno)

Berardino Libonati

Ernesto Fittipaldi

Acqua del Cloccano

Acqua  du̥  Clʉccanu̥

Ultimo ventennio dell’Otto=

cento

1950

PARATURO

Paratʉru̥

Ë VAŠŠU̥

 

Vincenzina Cantisani De Marco

Barone De Cuntis(**)

Leonardo Bianchi=mano

Acqua Iannace

Iannàcë

 

1953-54

PARATURO

Paratʉru̥

   Ë MMÉNZU̥

                                               

1)Domenico  

    Paonessa

2)Nicola  

   Tedesco

Nicola Tedesco

Acqua Iannace

Iannàcë

 

1953-54

 

 

 

 

 

 

PARATURO

    Paratʉru̥

     Ë SʉSU̥

 

1)Fam.

Tancredi

2)Raffaele 

    Fittipaldi

Raffaele Fittipaldi

Acqua Iannace

Iannàcë

 

1955

PONTE CORNUTO

Póndë Cu̥rnʉtu̥

1)Antonio 

    Cataldi

2)Antonio  

    Mainieri

    (dal 1970)

3)Fam.Fonte

    (anni 90)

Vincenzo e Leonardo Bianchi=mano

Acqua Iannace

Iannàcë

Fine ‘800

1960-62

CAPO D’ACQUA

Càpu̥ d_acqua

Matteo e Rosa Sassone

1)Matteo e Rosa Sassone

2)France=sco Mainieri

 

Acqua

U̥ Cu̥nnʉttu̥

               

                       

                              

 

Luglio 1968

 

 

 

 

 

 

SERRA

Sèrra

1)Donna Caterina usciera

Uššèrë

(Genovese)

2) 2) F.Libonati

3)Angelo 

Mastroloren=zo

4)Fam.Rocco Mazza(anni 90)

 

Angelo Mastro=

lorenzo

Acqua Nera

      Acqua Ni(v)u̥ra

 

1986

(**) il Barone De Cuntis era proprietario di ben 5 mulini: Patricone,Gaglione(Canale) e i tre del Paraturo

 

rione castello - scorcio

 

 

 

3 O

TABELLA  ELENCO  ANIMALI  IN  ADR  E  IPA

 

                 ADR                                      ITALIANO                                        IPA

musca

mosca

ˈmuska

vrespa

vespa

ˈvrɛspa

inzettu̥

insetto

in'dzɛtto

zammommic

calabrone

dzamˈmomːiko

zicala

cicala

dziˈkala

scarafaggi

scarafaggio

 skaraˈfaddʒu

Purceddruzz
i sant'Antoni

porcellino di sant'Antonio

purtʃeɖˈɖɽuttso i  santanˈtɔnjo

marranghin

piccolo ragno

 marraɱˈgino

clachice

rana

 ˈklakitʃe

vrotic

ranocchio

ˈvrɔtiko

marrozz

lumaca

 marˈrɔtːso

forbicista

scirouine

 fɔrbiˈtʃista

rosp

rospo

ˈrɔspo

surigghia

lucertola

suriggja /suˈriɧʰja/su'riyya

salavrone

salamandra

salaˈvrone

calandreddra

allodola

kalanˈðrɛððra

fucitula

 

fuˈtʃitula

spinz

 

ˈspintsu

merevl

merlo

ˈmɛreʌulu

pupula

upuba

ˈpupula

picchi

picchio

ˈpikkju

parruzzina

cinciallegra

 parːudˈdzina

malivizz

tordo

maliˈvittsu

cardiddrul

cardellino

karˈðiððrulu

tordo

tordo

ˈtordo

farchett

falco

farˈketːo

spruver

sparviero

spruˈɛro

cucc

gufo

ˈkukːu

cuccuveddra

civetta

ˈkukːuɛðːra

corv

corvo

ˈkorəvu

barbagianni

barbagianni

barbaˈdʒanni

papuza

tarlo del fagiolo

 pa'putsa

lumbric

lombrico

lumˈbriku

casendula

verme del formaggio

kaˈzentula

verm

verme

ˈvɛrmu

scrzone

serpente

skɔrˈdzune

guardiapassi

guardiapassi

gwardjaˈpassi

donnola

donnola

donˈnola

faina

faina

faˈina

vurpa

volpe

 ˈvurpa

milogna

tasso

miloɲɲa/miloña

lepar

lepre

ˈlɛperu

crapa

capra

ˈkrapa

zimmar

caprone

ˈdzimmaru

catrat

castrato

kaˈsʈɽato

ain

agnello

ˈajnu

zilona

tartaruga

tsiˈlona

mulo canzirro

mulo-asino

ˈmulo kanˈtsirːo

pappo

ragnatela

ˈpapːu

cimicë  

cimice

ˈtʃimitʃe

pulicë  

pulce

ˈpulitʃe

tastagghiune

geco

tɛstaɣɧjˈune

tarpa

talpa

ˈtarpa

cavuzettara

farfalla prete

 kavətsetˈtara

picciunë  

piccione

pitˈtʃune

 

3 P

 

                                                PROSODIA  IPA - ADR

 

   IPA                                ADR                        Italiano

[ˈtʃɛːlo]                                 celu̥                             cielo
[ˈnoːme]                               nom
ë                          nome
[(i)nˈtɛrra]                            nderra                        in terra

[ˈpaːne]                                panë                             pane

[piʃːaˈturɔ]                           pisciaturu̥                   orinale

[ˈmaːle]                                 malë                             male

[ˈmɛndzu]                            menzu̥                         mezzo

[sˈkuːru]                               scuru̥                           buio

[ˈliːberatʃi]                           lìberaci                       liberaci

[anˈnoi̯]                                a noi                          a noi

[ˈnɔstru]                                nostru̥                         nostro

 [diˈritto]                              dirittu̥                         dritto

[ˈkoːmɘ]                               comë                             come

[ˈnazu]                                  nas                            naso

[maʃkaˈtu:ra]                      mašcatura                  serratura

[ˈvutʃɘ]                                 vuc                              voce

[ˈtsukːeru]                            zuccheru̥                    zucchero

[ˈkjɛːza]                                 chiesa                         chiesa

[ˈd͡ʒɛntɘ]                                gendë                         gente

[tʃi'klizta]                               ciclista                         ciclista

[si'rɛnu ]                                srenu̥                        sereno

[ˈfaːru]                                    faru̥                             faro

[ˈjɛːri]                                      ierë                              ieri

[ˈkaːro]                                   caro                               costoso

[ˈlaːma]                                  lama                              lama        

[ˈvɛrnu]                                 vernu̥                             inverno

[ˈsɔːle]                                    solë                                sole

[paˈrɔla]                                 parola                           parola

[ˈsaːle]                                   salë                                 sale

[ˈraɲɲu ]                               ragnu̥                             ragno

['pɔi]                                      poi                                  poi

['ʃɔːni                                     sonë                                zampogna

[ˈstaŋku]                              stancu̥                              stanco

[ˈkjɛːza]                                chiesa                               chiesa

['kwa]                                   qua                                    qua

['akkwa]                               acqua                                acqua       

[akˈkwaro]                           acquaru̥                            impianto per innaffiare

['akkwa  'kauda]                  acqua cauda                      acqua calda

['aynu ]                                  ainu                                     agnello

[a'ʰosto, a'ɣustu]                 agosto-agustu̥                   agosto

['šiɖɖɽa]                                š iddra                                 ala

[arˈmadjo]                             armadiu̥                             armadio

[atʃeˈkaːto]                            azzëccatu̥                            attaccato

['davu:tu]                               davutu̥                                 alto

['dammene na:ta 'stottsa]  dammenë nata stozza     dammene un altro pezzo

['angɘlu]                                 angelu̥                                  angelo

['annu]                                    annu̥                                     anno

[apr'ili]                                    aprilë                                   aprile

[ar'gɛntu 'vi:vu]                     argendu̥  vivu̥                        argento vivo

['autu:no]                               autunnu̥                               autunno

['bɛkku]                                    beccu̥                                   becco

[u  'ka:nɘ  jɛ 'bɛllu]                u canë iè bellu̥                    il cane è bello

[nu 'bɛllu' ka:nɘ]                    nu bellu̥  cane                     un bel cane

['bɛlla]                                      bella                                     bella

[a 'ka:za jɛ' bɛlla                      a casa iè bella                    la casa è bella

['bɛlli]                                        Belli                                      Belli

[bɔskaˈjɔlo]                               boscaiolo                            boscaiolo

[kalanˈdarjo]                             calandario                          calendario

[kam'mi:sa]                               cammisa                             camicia

['kampo]                                    campo                                 campo

[karˈrotsa]                                  carrozza                             carrozza       

[kan'nela]                                  cannela                               candela

['kaːne̜]                                       canë                                    cane

[ka'piɖ:ɽu]                                  capiddru̥                              capello

[kap'peɖ:ɽu                             cappeddru̥                            cappello

['kraːpa]                                     crapa                                    capra

[karɘ'vuni]                                 carivunë                               carboni

['karne̜]                                      carnë                                     carne

['karru]                                       carru̥                                      carretto

[ka'tɛna]                                     catena                                   catena

[ka'vaɖ:ɽu]                                 cavaddru̥                               cavallo

[ˈtʃin:era]                                   cinnera                                   cenere

[ˈtʃɛntu]                                      centu̥                                      cento

[tʃiŋ'gwanta]                              cinguanta                            cinquanta

[ˈtʃɛːra]                                        cera                                      cera

[ˈtʃirkʲu]                                       circhiu̥                                   cerchio

[kj'ave ]                                        chiavë                                  chiave

[tʃe'razo]                                      ceraso                                  ceraso 

[kʲjakʲːjɘri'ʲà]                                chiacchierià                        chiacchierare

[kan'nit:ʃu]                                   cannizzu̥                               trappola per uccelli

[tsiˈpuɖɖɽa]                               cëpuddra                              cipolla

[kur'teɖɖɽu]                                 curteddru̥                            coltello

[ˈɲgumin'gʲa]                               ngumincià                           incominciare

[ kun'tentu]                                 cuntendu̥                               contento

[ku'pɛrkjo]                                   cuperchiu̥                            coperchio

[ˈko:rnu]                                       cornu̥                                    corno

[a  'va:ka 'tɛne duje 'korne]      a vacca tene duie cornë    la vacca ha due corna

['koʃ:a]                                          cošš a                                    coscia

[u 'pane 'jɛ 'kot:u]                      u pane jè cottu̥                     il pane è cotto

['kruce]                                         crucë                                     croce

['kuɫ:a]                                          culla                                      culla

[kukˈkjaːro]                                  cucchiaru̥                            cucchiaio

['koːce]                                         cocë                                       scotta  - cuocere         

[diˈtʃɛmbre]                                 dicembre                              dicembre

['dɛːtsɘ]                                         decë                                      dieci

['diːtsɘ]                                         dicë                                       dice

[ˈyɘdɘ'tale]                                  iëditalë                                 ditale

[ˈyídᵊto]                                       iëdeto                                    dito

[ˈdudɘtsɘ]                                   dudecë                                  dodici

[ˈducɘ]                                         ducë                                      dolce

['kraːʏɘ]                                       craië                                      domani

['tottsu]                                       tozzu̥                                     tozzo

[astaːta]                                      astata                                    estate

[fur'gʲaːro]                                    furgiaru̥                               fabbro

['faːutstsɘ]                                    favucë                                  falce

['faːva]                                        fava                                          fava

[fi̜lɘ'vaːro]                                   filëvaru̥                                  febbraio

['f igʰa̜:to]                                  figatu̥                                        fegato

[ʲangelo  i ʲa̜ngiu'lino  i  ʲangᵊlo'bɛllu]

[ju'rnata]                                   iurnata                                    giornata

[ˈfer:o]                                       ferru̥                                 ferro

[ˈvampa]                                   vampa                              fiamma                              

[ˈfeno]                                       fenu̥                                 fieno

['fiːɠʰj̜u]                                     figghiu̥                             figlio

[a 'gam:a jɛ ˈru:ta]                   a gamma iè rutta          la gamba è rotta         

[ˈgatto]                                      gattu̥                                gatto

['dzɘn:aːiu - jin'naːro]             gennaiu-innaru̥              gennaio

[diˈnukʰju                                 dinucchiu̥                         ginocchio

[ʲoku̜ ]                                         iocu̥                                 gioco

[ʲuvᵊ'dja̜]                                   iuvedija                            giovedi

['dzuñ:o]                                   giugnu̥                              giugno

[dzen'taʎʎa]                             gentaglia                         gentaglia

[ˈgrannɘ]                                  grannë                              grande

[ˈlɛparu]                                      lepar                             lepre

[ˈlɛttu]                                       lettu̥                                  letto

[ˈlingwa]                                    lingua                              lingua

[ˈluna̜]                                        luna                                  luna              

[lunɘ'diʲa]                                   lunë dija                          lunedi             

[ˈlupo]                                        lupu̥                                  lupo

[maˈdzo]                                    maggi                             maggio

[mandz'a]                                  mangià                            mangiare

['marteːdiʲa]                              martëdija                        martedi           

['martsu]                                    marzu̥                               marzo

['mazku:lu]                                masculu̥                            mascolo

['mizə]                                       misë                                     mese

[muntaˈnaro]                           muntanaru̥                         montanaro

[furˈma:dzu]                             furmaggiu̥                          formaggio

[a'dzurːu]                                  azzurru̥                               azzurro

[kuk'k ʲjaːro]                             cucchiaru̥                           cucchiaio

[ˈmɑːstərˌkɑːd]                                                                      masterkard

[ka'fe ˈkawdo]                          cafè caudu̥                          cafffè caldo

[ˈpan'tʃa]                                  panza                                    pancia

[ˈmuska]                                   musca                                   mosca

[muˈlino]                                  mulinu̥                                   mulino       

[ˈpatsu]                                     pazzu̥                                      pazzo

[pa'tsia]                                    pazzia                                     pazzia

[akˈkantsa]                           accanzà

 

 

 

Scorcio centro storico

                                                                                        

 

 

3 Q

 

LEOPARDI :   L ËNFË'NITU̥  (nel bicentenario)

ˈSɛ:ɱbrə ˈkaru  ˈjɛ ˈstatu ˈkwɛstˈɛrmo ˈkɔllə,

e  a tzə'pala kə da ˈkwiɖ:ɽa ˈpartə

da l ˈutəmu orəddzondə u sgwardo es'kludə.

Ma atsət:ˈtatu e guarˈdannu, i ˈgrannə

'spatziə da l ˈata ˈpartə, e supruˈmanə

 silentsiə,  e grannə kwiɛtə

ˈjɛ ˈndu pənˈtsɛro ˈfingu; ad'du ˈpə ˈpɔko

u ' kɔrə ˈnun sə spauˈriʃə.  E ˈkɔmə u ˈvɛndu

'tsentoˈstɔrmə tra ˈstə kjˈandə, 'jɛ ˈkwiddru

infəˈnito səˈlɛntsə(i)o a 'kwista ˈvutsə

paraˈguno : e mə rəkɔrdo l eˈtɛrno,

e ə stadzunə 'mortə, e kwiɖɖɽə ə ˈmo

 e viva, e u  sɔno suju.  Kusi tra sta

iɱ:ɛntsiˈta sə  annɛka u pəntsɛro ˈmɛju:

e u naufra' ga m'ɛ dutcə nda stu marə.

 

 L_ nfënìtu̥

Sèmbë càru̥ m'è statu̥ stu̥ cózzu̥ ë spàrtë,

e a zëpàla chë da tanda pàrtë

dë l_ùtëmu̥ orëzzóndë u sguardu̥ escludë.

Ma assëttàtu̥ e guardànnu̥, làrëghë

spàzîë da l'àta pàrte, e ngàndàtë

silénzîë e grànnë quètë

iè ndu̥ pënsèru̥ fingu̥, addù pë pocu̥

u corë nu̥n së mpa(v)ùra: E comë u vendu̥

sendu̥ fišcà t̥r̥a stë chiàndë, iè quid̥d̥r̥u̥

nfënìtu̥ sëlènzë(i)u̥ a sta vucë

paragùnu̥: e më rëcordu̥ l_eternu̥,

e ë stagiúnë passàtë e quid̥d̥r̥a ë mó

e viva, e u sònu̥ su(i)u̥. Accussì nda

sta mmensëtà s_annëca  u pënzeru̥ me(i)u̥:

e  affu̥cà m_è ddùcë nda stu̥ marë.

 

 

Dante: La Divina Commedia

(Inf.,C I,vv.1-12)

 

a la məˈtate də la ˈvita mɛʱja               (IPA)

ʈɽaˈsja ʱjntra annu vɔsko fitˈtu,

kaˈvja sgaˈraːto  a  ˈʃʈɽaʈa diˈritːa.

 

ˈpɔ ˈditse nun ciarˈriva vutse ˈforte

ˈtantu jɛra stu ˈvɔsko skuro e ˈʃʈɽit:o,

ka sə tsi ˈpɛnzo svɛngo pi diˈritto.

 

e la maˈjɛlla di kwante e kju cozə

kə manko a mɔrtə tʃi ˈpo ˈmit:i ˈmaːno

e kə pi ˈmja suˈstatə i  ˈbɔna ˈsɔrte.

 

ˈkoːmə ciˈaʱɧjo ʈɽaˈzuto nonnuˈzatːtso

tanto jɛro sturˈduto e nzonnu'luto

ka vja di'ritta pi di'ritta aʱɧjo sgarːato.

 

DANTE CANTO III, Inferno

 

da kwa zi ˈva a nu ɱarˈtirjo eˈtɛrno;

da kwa nda nu fɔsˈso di dulurə:

da kwa ʈɽa i daɳˈnati di lˈiɱˈfɛrno.

 

a juˈʃtitsja di dɛjo, du paʈɽəˈtɛrno

e u spiˈritu ˈsantu, ʰanu skaˈvato

stu ˈkartʃəre di ˈʈɽibuli e pənitɛntse.

 

enˈnantə a ɔɲɲi koːsa ʰanu krjato,

kju di leˈtɛrno sɛɱpɽə eˈtɛrno dura:

pə  vvɔj ke ˈjazi nun tsɛ kju rəˈparo.

 

nzupra na pɔrta di na ˈtinta skura

skrittu aʰɧju ˈviʃtu stə paˈrɔlə aˈmarə:

zəˈma ,ʰaʰɧju dittu, sta skritta miɱpaˈvura

 

e diɖˈɖɽu ki ʒaˈpja: nontə ɱpavuˈra

nunˈɛssə akuˈtsi ɱfaɱfaˈruto

ˈkoɲɲi triˈmɔre kwa ˈsaːda laʃˈʃa.

 

k'a kwiɖɖɽu 'pɔsto mɔ tu zi  vəˈnuto

adˈdu aˈgɛnte duluˈruza ˈsta

e ku arraˈsato ˈsta ˈdɛju ʰa perduto.

pɔʲ mʰa ˈʃʈɽitto na ˈmaːno e mʰa ɣwardatu

ku n'ɔkˈkju ka mi zinˈtja  natuˈtanto

 kwanno i grutte ammutˈtsate mʰa purtato.

 

e drà suˈspiri  ɣwaj ɱiškati a  ˈkjanto

sunavano  pi kwiddra  skuriˈtate

ka ku tsɛ ˈjuto ʰa' kjantu ek' kjantu 'tanto.

 

Da qua së và a nu̥ martìriu̥ etèrnu̥                (ADL)

da qua nda nu̥ fóssu̥ ë du̥lùrë:

da qua t̥r̥a ë dannàtë dë l_imférnu̥.

 

A iu̥stìzë(i)a dë Ddè(i)u, du̥ Pat̥r̥ëtèrnu̥

e u̥ Spìrëtu̥ Sàndu̥, hanu̥ scavàtu̥

stu̥ càrcërë dë t̥r̥ìbu̥lë e pënëtènzë.

 

Nnàndë a ógni còsa hanu̥ crë(i)àtu̥,

chiù dë l_etèrnu̥ sèmbë etèrnu̥ dùra:

"Pë vvóië chë iàsë nun c'è cchiù rëpàru̥".

 

Nzúpra na pòrta dë na tìnda scùra,

scrìttu̥ àgghiu̥ vìstu̥ stë paròle amàrë:

"Sëmà, hagghiu díttu, sta scrìtta me mba(v)ùra".

 

 E did̥d̥r̥u̥ chë sapìja: "Nun të mba(v)u̥rà

nun éssë accu̥ssì tëmu̥rúsu̥

ca ógni trëmórë quà s_ha da lassà

 

chë a quid̥d̥r̥u̥ póstu̥ mò tu sì vënùtu̥

addù a ggèndë du̥lu̥rúsa stà

e cu̥ arrasàtu̥ stà De(i)u ha përdùtu̥".

 

Pòië m_ha s̃t̥r̥íttu̥ na mànu̥ e m_ha (g)uardàtu̥

cu n_ócchiu̥ chë më sëntìja n_atu̥ tàndu̥

quannu̥ ë grùtte ammu̥cciàtë m_ha pu̥rtàtu̥.

 

E ddrà suspìrë̥, guàië mmišcàtë a chiàndu̥

su̥nàvanu̥ pë quid̥d̥r̥a scu̥rëtàtë

chë cu c'è  (gh)iútu̥ ha chiàndu̥ e chiàndu̥ tàndu̥.

 

 

 

 

Scorcio centro storico – rione Castello

 

 

(Da L. SINISGALLI, Il ritratto di Scipione e altri racconti,  Mondadori )      

 Girano tanti lucani per il mondo, ma nessuno li vede, non sono esibizionisti. Il lucano, più di ogni altro popolo, vive bene all’ombra. Dove arriva fa il nido, non mette in subbuglio il vicinato. E’ di poche parole. Quando cammina preferisce togliersi le scarpe, andare a piedi nudi. Quando lavora non parla, non canta. Non si capisce dove mai abbia attinto tanta pazienza, tanta sopportazione. Abituato a contentarsi del meno possibile si meraviglierà sempre dell’allegria dei vicini, dell’esuberanza dei compagni, dell’eccitazione del prossimo. Lucano si nasce e si resta.

 

Via S. Antonio

 

ˈdʒirano ˈtanti lukani pu munnu, ma niˈʃuno i ˈvide, non ˈʒu ezibittsjoˈnisti. u luˈkano, kju di oɲɲi ʰautro ˈpɔpulu, ˈviːve bɛne alˈɔmbra.adˈdu arriva fa u ˈnido, nun mitte a suˈbuʰɧjo u vitʃiˈnato. jɛ di pɔke paˈrɔle. kwannu kaˈmina i pjˈatʃe i ʒi katˈtsa i ˈskarpe, ʲi a ˈpɛde fɔre.qwannu fatika nun ˈparla, nun ˈkanta. nun si kapiʃe adˈdu ʰa piʰɧjato ˈtanta   paˈtsjɛntsa , supportatsjuna.    abituˈatu a ʒi kunðenˈða   du mɛno pusˈsibile  si meraviʰɧja ˈʒɛmpre  dalligɽja di vitʃini,  dabbunnanza   di kumpaɲɲi, da  friniʒja du prɔssimu. lukano si naʃe e ʒi ˈrɛsta. 

 

Monete rosse

I fanciulli battono le monete rosse
contro il muro. (Cadono distanti
per terra con dolce rumore.) Gridano
a squarciagola in un fuoco di guerra.
Si scambiano motti superbi
e dolcissime ingiurie. La sera
incendia le fronti, infuria i capelli.
Sulle selci calda è come sangue.
Il piazzale torna calmo.
Una moneta battuta si posa
vicino all’altra alla misura di un palmo.
Il fanciullo preme sulla terra
la sua mano vittoriosa.

Leonardo Sinisgalli

 

sɔlditsɛɖɖɽi ˈrussi

soldëcèd̥d̥r̥ë russë

i  gwaɲˈɲuni ˈzbattunu i sɔlditsɛɖɖɽi ˈrussi

Ë guagnu̥në sbattu̥nu̥ ë soldëcèd̥d̥r̥ë russë

vɛrʃu ˈɱuro. ( 'kadunu lunˈtano 

vèrsu̥ u mùru̥.(Càdu̥nu̥ lundànu̥

pə nˈtɛrra ku ˈpɔku ruˈmure). ˈgridanu

pë  ndèrra cu̥ pocu̥ ru̥mùrë). Grìdanu̥

a skwartʃaˈgɔla   nda nu fɔku i gwɛrra.   

 a squarciagòla nda nu̥ focu̥ ë guerra.

zi ˈskangiano parɔle  zuˈpɛrbe

Së scangianu̥ parolë superbë

e  nzurti assaj dutsi . a ˈʒira

e nzurtë assaië ducë. A sira

 vɽuša a ˈfrɔnte, nfurja i kaˈpiɖːɽi.

vruša a frondë, nfurëia ë capid̥d̥r̥ë

nzupra ə sɛrtsə kawdə jɛ kome u ˈsangu.

nsupra ë sèrcë ca(v)uda iè comë u sàngu̥

a kjattsiˈtsɛɖɖɽa ˈtɔrna ˈkalma.

a chiazzecèd̥d̥r̥a torna càlma.

nu sɔldo zbatˈtuto ʒi ˈpɔsa

Nu soldu̥ sbattutu̥ së posa

vitʃino a lˈato a mi'zura i nu ˈpaɽmo.

vëcìnu̥ a l'atu̥ a mësùra ë nu pàrmu̥.

u gwaɲˈɲone ˈnkaʒa ŋʒupra a tɛːra

U guagnonë ngàsa nsupra a terra

a ˈmaːno vitturj'uʒa.

à manu̥ titturë(i)usa.

 

 

SIAMO TUTTI POLITICI ( E ANIMALI)  Edoardo Sanguineti

Siamo tutto politici (e animali) premesso questo, posso dirti che
odio i politici odiosi: (e ti risparmio soltanto un parco abbozzo di catalogo
esemplificativo e ragionato): (puoi sceglierti da te cognomi e nomi, e sparare
nel mucchio): (e sceglierti i perché, caso per caso)
ma, per semplificare,
ti aggiungo che, se è vero che, per me (come dico e ridico) è politica tutto,
a questo mondo, non è poi tutto, invece, la politica: (e questo mi definisce,
sempre per me, i politici odiosi, e il mio perché:
amo, così, quella grande politica
che è viva nei gesti della vita quotidiana, nelle parole quotidiane (come ciao,
pane, fica, grazie mille): (come quelle che ti trovi graffite dentro i cessi, 
spraiate sopra i muri, tra uno slogan e un altro, abbasso, viva):
(e poi, lo so che non si dice, ma, alla fine, mi sono odiosi uomini e animali)

 

ˈsɛmu tuˈti poˈlitiːʃi (e aniˈmali) ˈdittu ˈkwistɔ, ti ˈpɔtʃo ˈditʃe

kɔdjo i poˈliti:ʃi odjɔzi: ( e ti spaˈraːɲo ˈsulo na ˈzpɛtʃe di kaˈtalɔgo

radʒuˈnato kome eˈzɛɱpjo): ( tiˈpɔje ˈʃeʰɣe da ˈsulu ˈnoːmi e koˈɲomi

e ʃpaˈra ndu munˈtsɛːɖɽu). (e ˈʃɛʰɣə i ˈkoːme ei piˈki, ˈvoːta  pe ˈvoˈta

ma, pə kjaˈriʃe ti ˈdiːko ka, si ʲɛ ˈvɛːru ka, pəm ˈmja ( koːme ˈdiːko e riˈdiko)

ˈtuːtu  ʲɛ poˈlitika, astu ˈmuːnu, nonˈɛ poi ˈtutto, inˈvetʃe,a poliˈtika

eˈkwisto ˈkjariʃe, seɱbre pim ˈmja, i poˈlititsi oˈdjuːzi e u piˈki mɛjo:

ʰamo, akkuˈsi ˈkwiɖɽaˈgranne pɔlitika

ka ˈjɛ ˈviva nti ˈsiˈɲi da ˈvita kwɔtiˈdjana, nte paˈrole i tuˈti i ˈjorni

(kome ˈtʃao, ˈpaːne, ˈpiʃko, ˈgratsie)(ˈkome ˈkwiːɖɽe ke ˈʈɽɔvazi

rasˈkate ʰinʈɽa i tsessi, kuˈperte ku ˈspraj nzupra i ˈmuri, ʈɽa na ˈparola e l_ata

(aˈbaʃo,  ˈvi:va,) e pɔj, u ˈtsatʃu ka non zi ˈditʃse,

ma a ˈfine, mi diveˈnɛno ɔdjuzi ˈhoˈmini e aniˈmali:

 

-La città dove vivo, le città dove ho vissuto sono assenti dalla mia poesia. Fuori di casa, come direbbe Montale, mi accade spesso di scrivere con riferimenti concreti, i luoghi dell ‘esistenza sono meno riconoscibili, più appartenenti alla sfera di una quotidianità costante. (Edoardo sanguineti)

                           

 

 Federico Sanguineti

 

nel sogno rivivevo in una valle 

io supino sul prato alla deriva

isolato con mia natura schiva       

in mezzo a gente a cui davo le spalle

 

non so per quale strada in quale calle    

non conoscendo lì anima viva

ignorando in che modo ci si arriva

in un luogo di verde senza falle      

 

folle fra folle di individui accolti

dove nessuno fugge va e ritorna     

ma tutti in pace con sé stessi stanno

 

il tempo giorno e notte non si aggiorna

a ciascuno i dolori sono tolti

e io mi sveglio senza alcun affanno      

-------------------------------------------

nsɔn:o viˈvìja nta na vaɖ:ɽe

suˈpino nzupra nu ˈpɽato

ˈsulo cus'si come sungo ˈnato

ɱendzo a ˈgɛnte  akuj vuˈtavo e ʃpaɖ:ɽe

 

nun ˈsaːcio pə ˈkwale ˈvja ˈkwali perˈkorsi

nun conoʃʃenno ʰanima ˈviva

nun saˈpɛ:no kome ci zaˈriva

nta nu pɔsto sentsa manko fɔssi

 

adˈdu na foɖɖɽa i ˈgɛnte aːkoɠʰje

adˈdu niˈʃuno ˈfuje o ˈtorna

ma tutːi nˈpatse ku ˈlɔro stɛs:iˈ ʃtano

 

e u tɛmpo notːe e ˈjɔrno non zi kangja

a oˈɲuno i dulɔri ˈsu katˈtsati

jɛ mi riˈvigʰjo sensa neʃʃuno ʰaf:anno

 

 

                  

                                           

U jarˈdinu də ˈpɔvərə       jardinu̥  dë povërë

"Variazione" su Rocco Scotellaro

di Salvatore Fittipaldi

 

ɛ jəsˈsutu u pəʈɽolə(i)u

iè iëssutu̥ u pët̥r̥olë(i)u̥

ndu jarˈdino də ˈpɔvərə.

ndu̥ iardinu̥ dë povërë

ʰanu ar:ubˈbata

hḁ̀nu arru̥bbàta arru̥bbàta 

l ˈarə(i)a ə fiˈneʂʈɽə,

l'arë(i)a ë fënes̃t̥r̥ë

ʰanu stərmənatu u ˈtʃɛlu.

hḁ̀nu stërmënàtu̥ u celu̥

mʰo nuvˈvɛnənu 'kiu ə passərə

mó nu_vvènënu̥ chiù ë passërë

nuˈvɛnənu 'kiu ə muskə

nu_vvènënu̥ chiù ë muschë

ndu jarˈdinɔ də ˈpovərə.

ndu̥iardinu̥ dë povërë.

mʰo saiə kəˈfa,

mo saië chë ffa

ˈlassa a lanˈdʒɛɖːɽa avvələˈnata

lassa a langed̥d̥r̥a avvëlënàta

daˈmano, nun tə ˈvoggʰju

da manu̥, nun te vogghiu

ˈviːdə muˈri ʈɽa ə ʈɽiˈvɛˈɖɽə

vidë murì t̥r̥a ë t̥r̥ëvèd̥d̥rë

du jarˈdino də ˈpɔvərə.

du iardinu̥ dë povërë.

 

 

Il giardino dei poveri - Rocco Scotellaro

E’ cresciuto il basilico
nel giardino dei poveri:
hanno rubata l’aria alle finestre
su due tavole hanno seminato.

Verranno i passeri,
verranno le mosche,
nel giardino dei poveri.

Ora quando non sai che fare
prendi la brocca in mano,
io ti vedrò cresciuta tra le rose
del giardino dei poveri.
                 

                              

Parco Nazionale del Pollino

 

 

The last land

 

Per Maruzza  Fittipaldi  Mainieri

 da The Waste Land di T.S.Eliot

 

sono dodici i mesi più crudeli,

intrappolati nella ripetizione:

                    settembre ha le rondini in partenza:

celebra distacchi, genera rovesciamenti radicali

(è il 19, del '67,profumato d'estate, pulito come

l'aria):

nessuno uccello è libero di stare qui,

di avere il nido:

l'esilio lo porterà lontano:

ogni addio ha la pesantezza del ricominciamento

nei piedi che calpestano distanze e congiunzioni,

distacchi e lontananze:

mi hai scritto (che Pavese ha scritto) : "Un paese

vuol dire non essere soli, sapere che nella gente,

nelle piante, nella terra c'è qualcosa di tuo..."

quali siano le radici e dove sono

lo sa chi è destinato a morire

in una terra impersonale:

hai concluso dicendo che Pavese conclude

così:

"...nella gente, nelle piante, nella terra

c'è qualcosa di tuo, che, anche quando

non ci sei, resta ad aspettarti":

 

 

 

ˈsu ˈduditʃi i ˈmɛzi ˈkju kruˈdɛli, 

ɲʈɽappɔˈlati jnʈɽːaripetitˈtsjone:

sətˈtɛmbre tɛnːe rɔndini mparˈtɛntsa,

ˈtʃɛlebɽa distakki, ˈpɔrta kapuʃʈɽumˈmuli radiˈkali

jɛ u ditʃanˈnɔve du sesˈsantaˈsɛːte, 

profuˈmato come aˈstata, sintˈʃiro kome lˈarja:

niʃˈʃuno puːɖɽo jɛ liˈbɛro di ˈsta ˈkwa, d ʰaˈvi u nido,

u vənto su ˈpɔrta lunˈtano:

oɲɲi adˈdio tɛne a pisantitsa du rikɔmintʃaˈmɛnto

ndi ˈpɛdi ki skarpizano disˈtantʃe ek:undʒundʒiˈmenti ,

distakki e luntaˈnantʃe:

m ˈʰaj ˈskɽitto ( ca paveze ʰa ˈskɽitto) ke nu pajze

ˈvo ditʃe nun əʃʃe ˈsulo, saˈpi ke ˈjntra ag'gɛnte,

jntra i ˈkjante, nda tɛːra, ˈcɛ ˈqwakekkosa di ˈtujo...

 

kwali ˈsu e ˈradike e adˈdu su 

u ˈsape ku jɛ dəstiˈnato a muˈri

nta na tɛrːra ɱpersoˈnale:

 

ʰaj fiˈnito dicen:o ke pavese kjude akkus:i:

ka ˈjntra a ˈggɛnte,

jntra i ˈkjante, nda tɛːra, ˈcɛ ˈqwakeˈkkosa di ˈtujo

ke ˈpure kuanno non ci ˈzi ˈrɛʃta attaspeˈta

                                                     Salvatore Fittipaldi

 

Foto di Jhonny Malancone

 

 

3 R

NU MONUMENDU

 Semà, mo l’hai fatta    (maccheronico)

na cosa a fa crepà:

amici tui mo sì

ca si ponu ‘ndussicà.

Puru u nimicu strittu

mo dice: sì,ciù mittu

nu soldu pu chiecà

stu munumendu qua.

E tutti u vanu a bidi,

e a vucca si spalanga

e grida: quantu è bellu!!

Su pigghia na calanga!!

Puru li morte parlanu,

ca su risuscitati;

na parte su ‘ngandati

e dice : fa pietà !!

se u celebru Marcune

stu monulite ammira,

nu iornu forse u fa

come d’ ufulminà.

P’a fa finita subitu,

semà, nu ghiesse chiù;

sulu  accussì si smorza

quiddru chi mai nu ‘nfù.

                   Mario Iorio

 

 

Sëmà, mó l_hài fàtta       (ADR)

na còsa a fa crëpà:

l_amìcë tu(j)ë mmó sì

chë së pónu̥ ndu̥ssëcà.

Pùrë u̥ nëmìcu s̃t̥r̃íttu̥

mó dìce: sì cë_u̥ mìttu̥

nu̥ sòldu̥ pë_u̥ chiëcà

stu̥ mu̥nu̥méndu̥ qua.

E tu̥ttë u̥ vànu̥ a bbídë,

e a vúcca së spalànga

e ggrída: quàndu̥ è bbéllu̥ !!

Së_u̥ pígghia na calànga !!

 

Pùru̥ ë mórtë pàrlanu̥

ca sù rësu̥scëtàtë;

na pàrtë sù ngandàtë

e ddícë: fà pi(j)ëtà !!

Së u̥ cèlëbru̥ Marcúnë

stu̥ mu̥nu̥lìtë ammìra,

nu̥ jórnu fórsë u̥ fà

cómë du̥ fu̥rmënà.

Pë_a fà fënìta sùbbëtu̥,

Sëmà, nun ghiéssë cchiù,

súlu̥ accu̥ssì së smòrza

quid̥d̥r̃u̥ chë mmài nu̥n ffu.

 

 

Monumento ai caduti – foto anni ’60

 

Monumento oggi A.D.2019

 

 

NU MONUMENTU    (IPA)

Tseˈma, ɱɱɔ 'lai ˈfatta

Na ˈkoːsa a ˈfa kreˈpa:

aˈmitʃːi ˈtuj mo tˈsi

ka tsi ˈpɔːnu ndutsiˈka.

ˈPure u niˈmiːku ʃtrittu

ˈMɔ ˈdiːce: ˈti ˈtsu ˈmitːo

Nu ˈsolːdo ˈpu kjeˈka,

Stu Monuˈmenːtu ˈkwa.

E ˈtutti uˈvaːnu abˈbiːdi

E a vˈvukka tzi spaˈlanːga

E ˈgri:da: ˑKwantu jɛbˈbɛllu!!

Su ˈpigghja na ˈkalanga !!

Pure iˈmorti ˈparlano,

kasˈsu ritsu ʃˈʃiˈtati

Na parte su ŋgaŋˈdatiː

e dice fa ppieˈta !!!!

Se uˈtʃɛlebre Markune

stu monuˈlite amˈmira

nu ˈjornu fortse uˈfa

kome du͜ fulmiˈna

Pa ˈfa finita ˈsubˈbito

Seˈma, nunˈjɛssi kiˈu,

Sulu akkusˈsi si smortsa

kwˈiɖɽu ki mmai non fˈfu.

Mario Iorio

 

         

                                         

 

 DANTINO

 per  Dante  Colaiacovo

 

Dantino il calzolaio gobbo

abilissimo nell'incamiciare

le fistole delle scarpe

con una reliquia di suola:

 

i ragazzi gli fanno compagnia

quando non è ubriaco

e non hanno paura

frugando fra i chiodini:

 

Dandìnu̥, u̥ scarpàru̥ góbbu̥,

iè spèrtu̥ a rëpëzzà

ë bbùchë dë scàrpë

cu̥ nnu̥ ndagghiëcéd̥d̥r̃u̥ e̥ sòla:

 

ë (g)uagnúnë ë fànu̥ cu̥mbagnìja

quànnu̥ nunn_è mbrëiàcu̥

e nu̥n tènënu̥ pa(v)ùra:

rëmënànnu̥ ndë chiövëcèd̥d̥r̃ë

 

 

danˈtino u scarˈparɔ 'dzoppo,

jɛ ˈsperto a ripetˈtsa

iˈbuki də skarpe

ku nu ntagʰjᵊtseɖɖɽu i ˈsola:

 

i ˈwaɲːuni iˈfanu cumpaɲːja

kwaːno nuˈjɛ ɱbriˈako

e nun ˈtɛnəno paˈura:

rimiˈnan:o nti kioviˈtsɛːɖɽi:

Salvatore Fittipaldi

 

  

Il calzolaio di una volta : u̥ scarpàru̥            Antichi mestieri : u̥ fʉrgiàru̥

 [u skar'paru]                                        [u fur’gjaru]

 

 

Rotonda

 

ˈvi:do, ˈkju nzupra akːjaˈnata,

kju nzupra ancora, adːdu zi ˈvide a ˈvadːɽa,

kwazi ˈntʃima, l'ʰanəma katˈtʃata,

u panuˈrama:

a luntaˈnantsa 'supəra a ˈstorja:

vídü cchiù nzúpra a nghianàta,

cchiù nzúpra angóra, addù së vídë a vàd̥d̥r̃ë,

quasë ngíma, l'anëma cacciàta,

u̥ panu̥ràma:

a lu̥ndanànza sùpëra a stòrë(i)a:

 

"Il linguaggio è la casa dell'essere": 

abitare lontani dal proprio idioma 

significa ridursi a sfrattati dello spirito

                                  Salvatore Fittipaldi                                                                    

 

 

NEVE SU ROTONDA

l’attesa della neve li rende euforici:

non cessano mai di anticipare l’attimo

che paralizza gli occhi dietro i vetri:

 

l’euforia è diventata silenzio:

inginocchiati sulle sedie, fissano

l’insaziabile formicolio dei fiocchi:

 

sempre più lesti si fissano sul mattonato

che spazia sui giardini, oltre la provinciale,

come un’opera adatta alla sua arte:

 

nevica su Rotonda: i figli di gennaio

conoscono la lucida altezza della neve:

supera il ginocchio e mezza coscia:

                     Salvatore Fittipaldi

 

 

Nìvë nzupra a Rëtúnna

 

aspéttanu̥ a nìvë e së scatènanu̥:

nun së fèrmanu̥ maië d_antëcëpà u̥ mu̥mèndu̥

chë paralízza l_ócchië arrètë ë vìt̥rë:

 

a_mmu̥ìna iè dëvëndàta sëlènzë(i)u:

ngënu̥cchiàtë nzúpra e séggë, guàrdanu̥

l_ënsazë(i)àbëlë fu̥rmëcu̥lìju̥ dë fiòcchë:

 

sèmbë cchiù lèstë fìssanu̥ u mattu̥nàtu̥

vèrsu̥ ë iardìnë, dòppu̥ a vìja pru̥vëngiàlë,

còmë n'òpëra fàtta ad_àrtë:

nìvëca nzupra a Rëtúnna: i fìgghië de jënnàru̥

canóscënu̥ a lùcëda altìzza da nìvë:

sùpëra ë dënùcchië e mménza còscia:

 

 

ˈnive nzupra a ruˈtunna

 

asˈpɛttanu a ˈnivə e zə skaˈtɛnanu:

nun ʒə ˈfɛrmano maiə  d_antəəˈpa u mumɛndu

kə paraˈliddza lɔkkiə arˈrɛtə ə viʈɽə:

 ammuˈina jɛ dəvənˈdata səˈlɛntsəiu:

ənukˈkjatə nzupra ə sɛddʒə, ˈgwardanu                   

lənsatˈtsjabələ furməkuˈliu də fjɔkkə:

 

sembrə kju ˈlɛstə ˈfissanu u mattuˈnatu

vɛrso ə jarˈdinə, ɔltre a vja provənˈtʃalə,

komə ˈn'_ɔpera ˈfatta adˈartə:

 

nivəka nzupra a rutunna: i fiʰɧi də ʰjənˈnaru

kaˈnɔʃənu a ˈlutʃəda alˈtettsa da ˈnivə:

ˈsupera u dəˈnukkju e ˈmɛnza kɔʃʃa:

 

Foto di Jhonny Malancone

 

A scapulata

(canto popolare)

 

E lu sole è fattu russo

e lu padrone è calato u mussu,

e mussu mussiàtu

è l’ora da scapulata.

 

Lu sole iè calatu

A diu fa notte

A du fa notte

Lu padrone suspìra,

dicìti è stata lunga

a iurnata.

Tu padrone meiu

Nun suspiràne

Quiddru chi nun si fattu goie

Si fa dumane.

 

Risponne lu padrone amaru amaru

Tempu  pirdutu mo

Nun s’accànza mai. (rotondese maccheronico)

 

Gruppo folk “I NERULUM”

 

E u̥ sòlë è fàttü rússu

e u̥ patrónë è calàtu̥ u̥ mùssu̥,

e mùssu̥ mussë(i)àtu̥

è l'òra da scapu̥làta.

U̥ sòlë iè calàtu̥

addiu̥ fa nnóttë,

addù fa nnótte

u patròne suspìra,

dëcétë è stata lònga a jurnàta.

Tu patrónë mè(i)u

nun su̥spërà(ne) 

Quid̥d̥r̃u̥ chë nun së fa ggòië

së fa dumànë.

Rëspu̥nnë u patròne amàru̥-amàru̥

Tembü përdùtu mó

nun së accànza mmà(i)e.

 

Gruppo folk “I Nerulum” anni ‘70

 

A ʃkapuˈlata

 

e u ˈsɔle ɛ ˈfaːto ˈrus:u

e u paˈʈɽɔne ɛ kaˈlato u ˈmus:u

e mus:u mus:jˈato

ɛ lˈɔra da ʃkapuˈlata

u ˈsɔle jɛ kaˈlatu

adˈdjɔ fa ˈnɔt:e

adˈdu fa ˈnɔt:e

u paʈɽɔne suˈʃpira

di'tsiti ɛ ˈstata lɔnga

a jurˈnata.

Tu paʈɽɔne mɛjo

nun zuspiˈrane

kwiɖɖɽo ke nun zi ˈfat:o goje

zi ˈfa duˈmane.

Riʃpo:ne u paʈɽɔne aˈmaru aˈmaru

‘tempu pərˈduto mo

nun zak'kanza maj

Gruppo folk “I NERULUM”

 

 

U ciuccio

 

Sa fissjava u ciucciu

kwanno Vicenzu i  Beniamino

ə mittja e skarpe nɔvə.

                  Salvatore Fittipaldi

sa fisˈsijava u ˈtʃuttʃo

ˈkwannu viˈtʃɛndʒu i ˈbɛnijaminu

ə mitˈtija i ˈskarpe ˈnovə

 

S_a fëssë(i)àva u̥ ciùcciu̥

quànnu̥ Vëcénzu̥ e̥ Bbëniamìnu̥

ë mëttìja ë scarpë nòvë.

 

Campanelle e campanacci

 

per questa strada stretta,

sono passate le pecore,

sono passate le vacche:

è rimasta la cadenza degli zoccoli,

è rimasto l'odore,

è rimasta la musica

di campanelle e campanacci:

è rimasta la  dialettica

dei suoni, alti e bassi,

dei dlin-dlin e dei dlan-dlan:

                                                  Salvatore Fittipaldi

 

scultore 3 d   FERNANDO ARMENTANO

     crono prospettiva

 

cambaned̥d̥r̥ë e cambanaccë:

 

pə sta ˈvja ˈʂʈɽitta

pë sta víja  s̃t̥r̥itta

ˈsu pasˈsatə ə ˈpɛkorə

sù passatë ë pecurë

su pasˈsatə ə ˈvakkə:

sù passatë  ë vacchë:

jɛ rəˈmasta a kaˈdɛntsa di ˈtsɔkkuli,

iè rëmasta a cadenza dë zocculë

jɛ riˈmastu̥ adˈduro,

iè rëmastu adduru̥

ɛ riˈmasta a muzika

iè rëmasta a musëca

di kampaˈnɛɖɖɽə ə kampaˈnattsi:

dë cambaned̥d̥r̥ë e cambanaccë:

jɛ riˈmasta a dja'lɛt:ika

iè rimasta a dë(i)lettëca

di sɔni, ˈdavuti e ˈvaši,

dë sonë, dàvu̥të e vašë

də dlin-dlin ə də dlan-dlan:

dë dlin-dlin e dë dlan-dlan:

 

 

Foto di Marco Laino

 

 

IL MERCURE

se al mercato del poco il meglio è stato comprato

sulle secche del Mercure il ponte non regge il coraggio

degli anni:

 è un grido d'amore che le cicale regalano al sole:

(la mia terra è un preistorico ossaio):

(è la punta dei pioppi con la quale non trova un accordo il destino):

sul rettifilo verso la stazione

le ortiche hanno imparato a resistere alla tentazione

di chiedere il colore dei papaveri:

                                                        Salvatore Fittipaldi

 

u ˈmerkure

U Mercu̥rë

 

 

sə u mərkatu du ˈpɔku u mɛyyu ɛ ˈstatu ak:atˈtato

Së u mërcatu̥ du pocu̥ u mègghiu̥ è statu̥ accattàtu̥

nzupra e ˈsikkə du ˈmerkurə u pɔndə nun ˈrɛjə u kuˈraddʒu

snzupra ë sícchë du̥ Mercu̥rë u ponde nu_rreië u curaggiu̥

də  'lannə:

dë l'annë

jɛ nu gridu d_aˈmɔrə k_ə tʒiˈkalə riˈjalanu u solə:

iè nu̥ gridu̥ d'amorë ch_ë zicàlë rë(i)alanu̥ u solë:

( a tɛrra mɛja jɛ nu prə(i)əˈstɔrəku osˈsaru): 

( a tèrra me(i)a iè nu̥ prë(i)ëstorëcu ossaru̥

(jɛ ka ˈpunda di ˈkjuppə ka nun ʈɽɔva n_akˈkɔrdu  u dəstinu):

(iè c_a punda dë chiuppë ca nun t̥r̥ova n_accordu̥ u dëstinu̥):

'ndu rəttəˈfilu vɛrsu a statˈtsiunə

ndu̥ rëttëfilu̥ versu̥ a staziunë

 

ə lurˈdikə  hanu ɱbaˈrato a rəˈsistə a tentatˈtsjunə

ë lurdichë hanu̥ mbaratu̥ a rësistë a tëntaziunë

daddumanˈna u kuˈlurə də paˈpavərə:

d_addu̥mannà u cu̥lurë dë papavërë

 

 

  

 

SCUOLA DI CUCITO

parlavano e cucivano: cucivano e ragionavano (di filosofia

del cucito) le discepole di Olga, le apprendiste sarte,

a Via Sant'Antonio:

bisogna dargli il garbo (era la tesi)

al taglio del vestito, assecondare l'intima natura della stoffa:

la precisione si raccoglie dove l'affermi (aggiungevano, dal gruppo

di rimando):

leccavano il filo (prendevano la mira, ad occhi stretti) e lo infilavano

(non una, ma diverse volte) nella cruna (concentratamente,

con la fermezza del loro attaccamento alle parole cucite

con la mente):

                                                                           S.Fittipaldi

 

 

Disegno di Fernando Mario Paonessa

Il Fortino – Campotenese (1975)

 

ˈskɔla ə kusə'tura

scòla ë cusëtùra

 

parˈlavanu e kuˈsijanu: kuˈsjanu e radʒuˈnavanu ( də fəlozo'fia

parlàvanu̥ e cusìjanu̥: cusìjanu̥ e ragggiu̥nàvanu̥ ( fe fëlosofìja

da kusəˈtura) ə dəʃ 'ʃipulə də olga, kə s_əmbaˈravanu 'sartə,

da cusëtùra) ë dëšìpulë dë Olga, chë s_ëmbaràvanu sàrtë,

 a 'vija sandanˈdɔnəju: 

à vìja sand_Andònë(i)u̥

s_addaˈda u ˈgarbu (ˈjɛra u dəs'kursu)

s_adda dà u̥ gàrbu̥ (ièra u̥ dëscúrsu̥)

u 'tayyo du vəsˈtitu, səˈkunno a kwaləˈta da 'stɔffa:

u tàgghiu̥ de̥ vëssìtu, sëcúnnu̥ a qualëtà da stòffa:

a prətʃiˈzjunə a 'ʈɽovaʒə adˈdu a 'mittəʒə ( də'tʃjanu, du ˈgruppu

a prëcësiúnë a tròvasë addù a mìttëse ( dëcìjanu̥, du̥ grùppu̥

rəspunˈnɛnnu): 

rëspu̥nnénnu̥):

alləkˈkavanu u ˈfilu ( pəyyavanu a ˈmira, cuˈlɔkkiə ˈʃʈɽittə) e u_nfəˈlavano

allëccàvanu̥ u̥ fìlu̥ ( pëgghiàvanu̥ a miram cu̥ l_occhië s̥̃t̥r̥ìttë) e u_nfëlàvanu̥

( no 'guna , ma ˈtandə ˈvɔtə) nda ˈkuruna də ˈl_aku (ku  kuntʃentratˈtsjunə ,

( no gùna, ma tandë vòtë) nda curuna dël_acu̥) cu cuncëndraziunë,

k_a fərˈmittsa e l_attak vòtekaˈmɛndu də pa'rɔlə ku'sutə

c_a fërmìzza e a_ttaccamendu dë paroòlë cusùtë

k_u  tʃərəˈvɛɖɖɽu  ) :   

c_u cërëvèd̥d̥r̥u̥):

        

A cappëd̥d̥r̥ʉzza  [ kappeɖˈɖɽuttsa  ] - Foto di Giuseppe Cosenza

 

S.M   u rɛ da ˈpasta iˈkaːsa

 

N.B.  IN  MARRONE  IPA  -

          IN NERO  DIALETTO MACCHERONICO –

          IN  BLU  ADR

 

 

 

tʃɛ ku ˈkjama " fuziɖɖɽo"

tʃɛ ku ˈkjama mak:aˈruni a fər:ɛtto;

nɔj u kjaˈmamo raʃkaˈtɛɖɖɽu.

 

ˈpu ˈfa nun tʃi ˈvo tantu:

piyya na junta i faˈrina i ˈgrano

du muˈlino i zuzu

e n ˈɔvo fɽiʃko, zi tʃu 'mittizi

vɛne ˈkju tiso.

 

pu ɱbasˈta komə jɛra d_usu

nu poku i majʃˈʈɽja

e d 'ʰoyyu i puzu;

pu kaˈva, 'po, ˈvɛne u ˈbɛllo:

jɛ ˈbɔno ˈpure nu ˈfɛr:u i ˈɱbrɛl:o!

 

pe prepaˈra a kundzima

mitti a jnʈɽa na tiˈɠɧɛɖ:ra

nu ntayyo i karna i porku

o na vekkjaˈrɛɖɽa.

 

na ˈvɔta ninisˈʈɽato

nda na nzalaˈtɛra

a supa nu tavɔˈlino

tʃi ˈfai na bɛl:a grat'tata

i ˈkaso pekuˈrino!

 

 

 

S.M.. u rré da pàsta ë càsa 

 

N.B.  IN  MARRONE  IPA  -

          IN NERO  DIALETTO MACCHERONICO –

          IN  BLU  ADR

 

C’è cu  chiama “ fusillo”,

c’è cu chiama “maccarune a ferrettu”;

noi u chiamàmu “rascateddru”.

 

C'è c_u̥ chiàma "fu̥sìllu̥"

c'è c_u̥ chiàma "maccarúnë a fërréttu̥";

nó(i)ë u̥ chiamàmu̥ "rašcatéd̥d̥r̥u̥".

 

Pu fa’, nun ci vo tantu:

pigghia na iunta i farina i granu

du mulinu i susu,

e n’ovu,si ci’u mittisi,

vene chiù tiso.

 

Pë_u̥ fa, nun cë vó tàndu̥:

pígghia na iúnda ë farìna ë grànu̥

du̥ mu̥lìnu̥ ë súsu̥,

e n_óvu, së ccë_ü míttësë,

vénë cchiù tísu̥.

 

P’u ‘mbastà come iera d’usu,

nu pocu i maistria

e d’ogghiu i puzu;

p’u cavà,po,vene u bello:

iè bonu puru

nu ferro i ‘mbrellu !

 

P(ë)_ u̥ mbastà còmë iéra d_u̥su̥,

nu̥ pòcü ë maës̃t̥r̥íja

e d(ë)_ògghiu̥ ë pu̥zu̥;

pë_u̥ cavà, pó, vènë u̥ bbèllu̥:

iè bbónu̥ pùru̥

nu̥ fèrru̥ ë mbrèllu̥ !

 

P’ preparà a cunzima,

mitti a intra a na tigheddra

nu ‘ntagghio i carna i porcu,

o na vecchiareddra.

 

Pë pprëparà a cu̥nzíma

míttë a_iínt̥r̃a a nna tëghèd̥d̥r̃a

nu̥ ntàgghiu ë carna ë porcu̥,

o na vëcchiarèd̥d̥r̃a.

 

Na vota ministrato

nda na ‘nzalatèra

a  supa nu tavulino,

ci fai na bella grattata

i caso pecurinu !

 

Na vota mënës̃tr̃atu̥

nda na ns̥alatèra

a súpannu̥ tavu̥línu̥,

ce̥ fàië na bbella grattàta

ë cašu̥ pëcu̥rìnu̥ !

       Giuseppe Bruno

 

 

Panorama dalla Croce – Castello

 

 

ˈmo i ˈkjamano ˈmarket e superˈmarket

 

N.B.  IN  MARRONE  IPA  -

          IN NERO  DIALETTO MACCHERONICO –

          IN  BLU  ADR

 

 

na ˈvoːta nɔj i kjaˈmavamo puˈtje!

cinn ˈɛrano mɛndʒo a kiattsa e pa granˈtsja.

nunnɛrano tante graːɲe

ˈjɛrano, kome si ˈditʃe, dʒinaˈrɛɖ:ɽe,

nun cɛranu ˈnɛ karˈrjɔle ˈne tʃisˈtɛɖ:re.

 

tʰannu jɛra ˈd_usu

ka vinˈnjano ˈtutːo sfuʒu!

 

nunˈtʃɛrano nɛ ˈbuste nɛ pakˈki:

uˈtʃukəro, a faˈrina, a 'pasta,

a piy'yavanu kunna 'koppa da 'jndi 'sakki,

tinni 'davano 'kwanta ni vu'ljazi nda nu 'kop:o i 'karta:

nu 'kilu, 'mɛntʒu 'kilo, o 'mɛndʒa 'kwarta.

 

nun zinni vinˈnja robˈba kjaʈɽata!

ˈcɛra u bbak:aˈla, alitʃi e i saˈrake,

ma ˈjɛranu saˈlate.

 

arrete u bankune,

ci ˈstavanu i paˈʈɽuni.

ti ʃʈɽutˈtsavanu ˈpure i mak:aruni.

mizuˈravanu tut:u ka  vaˈlantsa.

ˈtan:u ˈjɛra duˈzantsa

ka ndu tiraˈturu

tiˈnjanu u libbru da krədəntsa

 

a karəsˈtja ˈjɛra  t'tanta

ka mɛndʒo i ˈvje

nun viˈdjazi nɛ kartuni e nɛ ˈkarte i propaˈganda.

 

 

 

 

Na vota noi i chiamàvumu putìe!

Ci n’eranu menzu a Chiazza e p’a Grangìa.

Nunn’èrano tante granne,

ieranu,come si dice, zinnareddre,

nun c’eranu né carriòle né cisteddre.

 

Na vóta nóië ë chiamàvëmu̥ putíjë!

Cënn_éranu̥ mménzu a chiazza e ppa Grangíja.

Nunn_éranu̥ tandë grànnë,

ieranu̥, come së dícë, zënnarèd̥d̥r̃ë,

nun c_éranu̥ nnè carriolë nnè cëstèd̥d̥r̥ë.

 

Tannu iera d’usu

Ca vinnìanu tuttu sfusu !

 

Tànnu̥ ièra d_ùsu̥

chë vënníjanu̥ tùttu sfùsu̥

 

Nun c’eranu né buste e né pacchi :

u zuccaru , a farina e a pasta,

a pigghiavanu c’u na coppa da indi sacchi;

tinni davanu quanta ni vuliasi nda nu coppu i carta:

nu chilu,menzu chilu, o menza quarta.

 

Nun c_eranu né bbùstë e né pàcchë:

u̥ zuccaru, a farina e a pasta,

a pëgghiavanu̥ cu̥ nna cóppa da índ_ë_sàcchë:

Të_nnë dàvanu̥ quànda nnë vu̥líjasë nda nu̥  cóppu̥ ë càrta:

nu̥ chílu̥, ménzu̥ chílu o ménza quàrta.

 

 

Nun sinni vinnìa robba chiatrata!

C’era u baccalà,alici e i sarache,

ma ieranu salate.

 

Nun_ sínnë_venníja rròbba chiat̥r̥àta!

C'era u̥ baccalà, alicë e  (ë)saràchë,

ma ieranu̥ salàtë.

 

 

Arretu u bancune,

ci stavanu i patruni.

Ti struzzavano puru i maccaruni.

Misuravanu tuttu cu a valanza.

 

Arretë u bbangúnë 

cë stàvanu̥ ë pat̥r̥únë.  

Te s̃t̥r̃uzzàvanu̥ pùru̥ ë maccarúnë.

Mësuràvanu̥ tuttu̥ cu̥ a valànza.

 

Tannu iera d’usanza

Ca ‘ndu tiraturu

Tinìanu u “libbru da credenza”.

 

Tànnu iera d_usanza

chë ndü tëratùru̥

tëníjanu̥ u lìbbru̥ da crëdènza.

 

A carestia iera tanta

Ca mmenz’ i vie

Nun vidìasi né cartuni e né carte i propaganda.

 

A carëstíja iera ttànda

chë mmenz_ë víje

nun vëdíjasë né cartúni 

e né ccàrtë ë propagànda.

                                                 

 Giuseppe Bruno

 

 

 

 

N.B.  IN  MARRONE  IPA  -

          IN NERO  DIALETTO MACCHERONICO –

          IN  BLU  ADR

 

  Tommaso Paonessa

 

 

 

lorkešˈʈɽina pajˈʒana

 

 

nun  ʒenˈðɛsi

a ˈmuzika lunˈtana i na kanˈtsɔna

ke nnanʒi u ˈbaɽ i saˈnʒɔne

lorkešˈʈɽina pajˈʒana ˈsɔːna ?

ˈnʒutta u 'tiyyu ˈgranne tsɛ ˈtʃittʃo

k_a fiʒarˈmɔnika a ˈfa kanˈða,

ˈstɛlvju k_u manðuˈlinu sa nðɽilˈla

e vitʃɛnʒu e nðonju

k_a kitarːa ˈsanu nðuˈna.

ˈʒɛnði ʒɛ...kome ˈsɔːna storkešˈʈɽina

sti ˈvɛkkje ˈnɔte di ˈbɛlle meluˈdiʲe

mɛnʈɽe ˈʃpaːɲe ndu paˈjʒe starmuˈniʲa

nu fɽišku ventiˈtʃɛɖɖɽu da staˈtiʲa

ˈprɛstu ʒuˈkatu da u riˈkɔrdu

vɛkkju i nustaldʒiʲa...

ˈmɔ ʒi juša a bˈbɔrja u ˈvɛnðu

e nun spasˈsiʲa kiˈu

nišuna armuniʲa pi nde viʲe

vaˈkanðe i ˈkwiɖɖɽe vekːje ˈkaːre meluˈðiʲe.

nun ˈtʃɛ kju u tiʎʎo ˈgranne

u latu di sta kjattsa

nʒuperˈbuta i tanðe vaniˈta

popuˈlata di spaiˈʒati furastɛri

ki ˈspɛrano kisˈsa ke ˈkoːsa dagguanˈta.

tʃittu...

ʒi ˈja(v)uʒa nˈata ˈvɔta u vɛnðu da staˈtiʲa,

nun ˈʒɛmbra ˈpure a bbɔj kome amˈmiʲa

i senðe ˈlɛku i _orkešˈʈɽina, goraˈmaj ˈmuta,

ki ˈsɔːna anˈkɔra u vekkju valtser

" speˈrantse perˈdute"

 

Nun sëndèsë

a mùsëca lundàna ë na canzóna

chë nnànzë u barrë ë Sanzónë

l'orchës̃t̥r̃ína paësàna sóna?

nzútta u tíggʲu grànnë c'è Cícciu̥

chë a fësarmònëca a fa candà,

Stèlviu̥ chë u mandu̥lìnu̥ sà ndrëllà

e Vëcènzu̥ e Ndónë(i)u

chë a chëtàrra sànu̥ ndu̥nà

sèndësë ...comë sòna st_orchës̃t̥r̥ìna

stë vecchië notë dë bèllë mëludíjë

méndrë spànnë ndu̥ paísë st_armuníja

nu̥ fríscu vëndëcèd̥d̥r̥u̥ da statíja

prestu̥ sucàtë du rëcordu̥

vecchiü ë nu̥stalgìja...

mó së iùšša a bbórë(i)a ü vèndu̥

e nun spassíja cchiù

niššùna armunìja pë ndë vìje

vacàndë ë quíd̥d̥r̥ë vècchië càrë mëlu̥dìje

nun c'è cchiù u̥ tiğğhiu̥ grànne

u̥ làtu̥ de̥ sta chiàzza

nzupërbùta ë tandë vanëtà

pu̥pu̥làta di spa(i)ësàtë fu̥rastérë

chë spèranu̥ chissà chë còsa d_agguandà.

Cíttu̥...

së ià(v)u̥za n_àta vòta u vèndu da statìja,

nun zèmbra pu̥ru̥ a bbóie comë a_mmíjà

ë sèndë l'ecü ë l_orchëšt̥r̥ìna, goramàië muta,

chë ssòna angóra ü vècchiu̥ vàlzer

" spërànzë përdùtë"

 

N.B.  IN  MARRONE  IPA  -

          IN NERO  DIALETTO MACCHERONICO –

          IN  BLU  ADR

 

Foto di Pino Di Tomaso

 

 

 


Tommaso Paonessa

 

 

N.B.  IN  MARRONE  IPA  -

          IN NERO  DIALETTO MACCHERONICO –

          IN  BLU  ADR

 

 

u paˈjʒe ˈməʲo

 

nun ditʃe ˈmale du paˈjʒe ˈməʲo

ka ti fattʃo ˈviðe kɔme ˈtante koʒe

ˈpure i kju bruːte ˈpareno i kju bɛːle.

ti purˈtɛra pi prima kosa pinˈdu caʃˈtɛɖɖɽu,

a parte kju ˈbɛkja i stu paˈjʒe.

pitiˈfa vide ˈkwanta jɛ bella kwiɖɖɽa vaˈnɛɖɖɽa

ku lˈarku ʒujo ˈmɛntʃu kuntʃuˈmatu.

di vɛrno pure u ˈfumu ˈpare bɛːlo

mɛnʈɽe ˈjɛːse di fuˈmari i kwiɖɖɽe kaʒiˈtʃɛɖɖɽe

adˈdu ˈnʒutta a ˈkappa ˈvruša nu ʒipˈpɔne

ki ˈʃkarfa a ˈdʒɛnte ˈbona du paˈjʒe ˈməʲo.

ˈdoppu ti faˈtʃɛra arrampiˈka

pimmenʒu a ˈkwiɖɖɽe ˈtimbe

pi ñɣaˈna a ˈpuntu kaʃˈtɛːɖɽu

e suttuˈvrattso a krutʃi missjoˈnaria.

ˈdɔminaʒi kome a nu paʈɽitɛrno

a ˈkɔppola i paula e u ferrɛro.

nu ˈpɔko ˈkju ˈsutta tsɛ  ʰorˈmaj dirokkatu,

u kaʃteɖɖɽu skaːnaˈʒoritʃu

dadˈdunni nʈɽaˈvidiʒi pinnu ˈbuko

u dirlodʒo e u kaɱpanaru

ki nʒɛme ʰanu suˈnatu fɛste e funeˈrali.

puˈtɛremu ˈšinni ˈpɔ i ˈkoste a kappɛɖɖɽa

dadˈdunne videʒi kiu da vitʃinu i funtanɛɖɖɽe

kine 'dalberi, di ˈmakkje

cu ˈfɔɧʰye dʒalle nðɔrno

ki ˈfanu da kurˈdune.

epˈpɔ jɛ u pajʒe

kʰa ˈbistu a ˈvita di ʛenðe mɛʲe,

i patrima i ˈmamma mɛʲa

e ˈtʃɛ a kasa adˈdu pa prima vɔta

jaˈprɛnno ˈlɔkki lahʰjo vistu

kwissa jè a Ruˈtunna kʰina i ʛenðe bonðiˈbona

e jɛ βɛru ka i pjatʃe u vinu e ʒi mbrjˈaka

ma jɛ amanðe da patʃe e da ʈɽankwilliˈta,

kuanðu jɛ ˈbɛllu stu pajʒe

ku tutte i koʒe zuʲe miʒe nʒɛme...

ˈnumːene parˈla ˈmale!

a ruˈtunna jɛ u paiʒe meʲo

e jɛ di ˈkwisso mennaɧʰja vanˈða.

 

Nu_ddícë màlë du̥ paísë mè(i)u̥

chë të fàzzu̥ vìdë come̥ tandë cosë

puru̥ ë cchiù bbrùttë párëmu̥ ë cchiù bbèlle.

Të pu̥rtèra pë prima cosa pë ndu̥ Casted̥d̥r̥u̥

a parte chiù bbècchia ë stu̥ paísë

pë të fa vídë quandu̥ iè bèlla quid̥d̥r̥a vaned̥d̥r̥a

cu l_àrcu̥ sùiu̥ menzu cunzumàtu̥.

Dë vèrnu̥ pùru̥ u fùmu̥ pàrë bbèllu̥

méndrë iéssë dë fumàrë ë quid̥d̥r̥ë casëced̥d̥r̥ë

addù nzútta a càppa vrúša nu̥ zëppónë

chë scàrfa a ggèndë bbòna du̥ paísë mé(i)u.

Dòppu̥ të fačèra arrambëcà

pë mmènzu̥ a quid̥d̥r̥ë tìmbë

pë nghianà a punt_u̥ casted̥d̥r̥u̥ 

e sutt_u vràzzu a crucë mëssë(i)unarë(i)a.

e sutt_u vràzzu a crucë mëssë(i)unarë(i)a

dòmënasë comë a nnu̥ pat̥r̥r̥ëtèrnu̥

a Cóppu̥la ë Pàu̥la e u̥ Fërrèru̥.

Nu pocu cchiù nzutta c'è (g)ormàië dëru̥ccàtu̥

u Castéd̥d̥r̥u̥ Scannasórëcë

e d_addúnnë nt̥r̥avìdësë pë nnù bbùcu̥

u̥ dërlòggiu̥ e u cambanàru̥

chë nzèmë hanu̥ su̥nàtu̥ fèstë e funëràlë.

Pu̥tèrëmu̥ šìnnë pò ë Coste a cappèd̥d̥r̬a

d_addùnnë vìdësë cchiù da vëcinu̥ ë fundanèd̥d̥r̥ë

chiínë de_albërë, dë màcchië

cu ffóglie ggiàlle ndórnu̥

chë fànu̥ da cu̥rdúnë.

e ppó iè u̥ paísë

c_ha bìstu̥ a vita dë ggendë mé(i)ë,

e pàt̥r̥ëma ë mamma mé(i)a

 E c'è a càsa addù pë_ a prima vota

iaprénnu̥ l_ócchië l'hagghiu̥ vista

quissa iè a Rëtùnna chiína ë ggéndë bbóna

e iè bbéru̥ ch_ë pii̯acë u vinü e së mbrë(i)àca

ma iè amandë da pàcë e da t̥r̥anquëllëtà,

quandu iè bbellu̥ stu̥ paísë

cu̥ tutte ë cosë su(i)ë mìsë nzèmë...

nu̥_mmënë parlà malë!

a Rëtunna iè u̥ paísë mé(i)u̥

e (gh)iè dë quistu̥ më_nnàgghia vandà

 

N.B.  IN  MARRONE  IPA  -

          IN NERO  DIALETTO MACCHERONICO –

          IN  BLU  ADR

 

 

foto di Jhonny Malancone

                                                                       

Tommaso Paonessa

 

 

 

N.B.  IN  MARRONE  IPA  -

          IN NERO  DIALETTO MACCHERONICO –

          IN  BLU  ADR

 

 

Foto di Jhonny Malancone  -  Corso Garibaldi by nyght

 

 

 

 a duminikaˈdiʲa

 

 

ñanɠɧiʲˈava lˈaliva

i viʈɽi da fiˈnɛʃʈɽa

e ʈɽaʒia nda ˈkammera

a prima ˈlutʃe

di stu jɔrno i 'fɛsta.

u bondʒorno di vutʃe abːraˈvuta

ʒi  tʒenˈtja

e passi kauti kauti

muvimenˈdavanu ste viʲe

a duminikaˈdiʲa.

di maˈtina prestu

a ˈdʒɛnðe šinniʲa

da ˈfɔre u paˈjʒe

a ˈpɛðe lɛʃtu lɛʃtu.

lˈʰommu di na ˈsarma i ˈlinni,

u ˈtʃuttʃo karriˈkava

e ndu katɔjo di n'amiku akkanˈnava.

a fɛmmena, na tʃista dʰortaˈriddzi

nkapu zi mitːiʲa

e ʃpiˈʃata u ˈlatu da riˈvɔta

aʃpitˈtava ke vinˈniʲa.

a ˈlira aggɛnðe seriˈviʲa

pi fa a ˈspiʒa ndi putiʲe

na koʒiˈtʃɛɖɖɽa nda kwestwa mittiʲa

e ˈpɔ nda kanðina nu bikkɛre i ˈvinu

ku amitʃi  ʒi viviʲa.

nðinˈnava alˈlɛgra alˈlɛgra

da kjeʒa a kampanɛɖɖɽa.

kjanu kjanu kamiˈnavano i vekkjarɛdˈdre

ku a kapu kuperta ku nu panniˈtʃɛɖɖɽu.

jɛranu i kanðine da ˈbɔːna genðe kʲne

ki brilli ʈɽuʒˈʒavanu a kannate ˈbɔːnu ˈviːno.

paˈriʲa na ˈfɛra

nda viʲe e vaˈnɛɖːɽe

kanðava nʒɛme a minɠhiˈtsɛɖɖɽu.

 stu 'jornu di ri'pɔsu

kun'ðɛnðu 'jɛra aspetˈtatu

de 'tantu 'tɛmbu 

a dˈdɛjo kunsaˈkratu.

ˈqwannu nda stu paˈjze

ˈgɛnðe i ˈnataˈ vita

aniˈmava 'tutte ste ˈviʲe

ˈjɛranu nˈata ˈkoːsa

ˈkwiɖɖɽe duminikaˈdiʲe

 

Gnanghëàva l'alëva

ë v'ítrë da fënès̃t̥r̥a

e tr̃asíja nda càmmëra

a prìma lùcë

dë stu̥ jòrnü ë fèsta

U bbø(n)giórnu dë vúcë abbr̃avùta

së sentíja

e pàssë càutë càutë 

mu̥vëmëndàvanu̥ stë víje

a du̥mënëcadíja

dë matìna prèstu̥

a ggèndë šënníja

da fòrë u̥ paísë

a_ ppèdë lèstu̥-lèstu̥

L_ommu̥ dë na sàrma ë línnë,

u̥ ciùcciu̥ chë arrëvàva

e ndu̥ catóiu̥ dë n_amicu̥ accannàva.

A femmëna, na císta d_ortarízë

ngapu̥ se̥ mettíja

e spësàta u̥ latu̥

da rëvóta

aspëttàva chë vënníja.

A líra a ggéndë serëvíja

pë ffà a spësa ndë putíjë

na cosëcèd̥d̥r̥a nda quèstua mëttíja

e pò nda candína nu bëcchérë ë vinu

cu l_amicë sërevíja.

ndënnàva allègra allègra

da chièsa a cambanéd̥d̥r̥a.

chiànu̥ chiànu̥ camënàvanu̥ e vëcchiaréd̥d̥r̥ë

c_a càpu̥ cupérta c_u nnu̥ pannëcéd̥d̥r̥u̥

Ieranü̥ ë candìnë da bbòna ggèndë chiíne

chë bríllë t̥r̥u̥zzàvanu̥ a cannàtë bbonu vinu̥.

Paríja nna féra

nda víje e vanèd̥d̥r̥ë

candàva nzemë a mënghëcéd̥d̥r̥u̥.

Stu iornu̥ dë rëpòsu̥

cundendu̥ ièra aspëttàtu̥

dë tandu̥ tembu̥

a Ddèiu̥ cunsacràtu̥.

Quannu̥ nda  paísë

ggèndë ë n_ata vita

anëmàva tuttë stë víië

ieranu̥ n_ata cosa

quid̥d̥r̥ë du̥mënëcadíjë

 

N.B.  IN  MARRONE  IPA  -

          IN NERO  DIALETTO MACCHERONICO –

          IN  BLU  ADR

 

 

P.zza Vittorio Emanuele III – fine anni ‘50

 

 

Centro di Rotonda oggi  a.D. 2019

 

Vicoli Rotondesi

 

uno spazio fragile tiene strette le ombre delle case,

i giochi della luce nei vicoli, i sopportici, le scale:

hanno un' intima distanza la dislocazione dei portoni

e la povertà, appesa alle finestre basse: la puoi toccare,

con le mani: non fa paura: fa parte dell'architettura,

del paesaggio, del contrasto discordante del colore

delle pietre: un nesso intimo collega la visuale

alla secchezza dei pensieri e i pensieri all'anima

spaccata dentro i muri:

che la corra in salita o in senso inverso, mai perderesti

il passo, l'andatura: nei vicoli di Rotonda non ti puoi perdere

e neppure, per te stesso, ritrovarti un solo istante,

a fare  altro e un'altra strada:

 

Salvatore Fittipaldi

 

 

 

 

Scorci centro storico

 

Vicoli Rotondesi  (Vieˈtsɛːɖɽe da Ruˈtuːɲa)

 

nu ˈspattʃjo fradʒile ˈtɛne ˈsʈɽitte lˈʰɔɱbre de kase,

i ˈjɔki da ˈlutʃe ˈnzupra i ˈmu ri, i suppɔrti, e 'skale:

ˈtɛnəno nˈintima distantʃa a fila'rata i purtuni

e a pɔverˈta, appikata  e fiˈnɛʃʈɽe ˈvaʃe: a ˈpɔj tukˈka,

ku e ˈmani: nun ˈfa pa(v)ˈura: ˈfa ˈparte darkitetˈtura,

du payˈzaːdʒo, du konˈʈɽasto diskɔrˈdante di kuˈluri

de pɛʈɽe: nu ˈlattso ˈʰintimo ˈ ɲjunge a vizwale

a siˈkittsa di pinˈzɛri e i pinˈzɛri a l ˈʰanima

spakˈkata ajnʈɽa i ˈmuri:

ki ˈfaj di korsa a ɳkiaˈɳa o u kunˈʈɽario, nun zi ˈpɛrde

u ˈpasso, a kaˈminata: ndi vieˈtsɛːɖɽe da Ruˈtuːɲa non ti pɔj pɛrde,

manko pi tja stesso, o ti pɔzza ʈɽuˈva  sulu pe nu muˈmɛnto

a 'fa auʈɽo e  n'ata ˈvja:

 

 

N.B.  IN  MARRONE  IPA  -

        

          IN  BLU  ADR

 

 

 

Vij̯ëcéd̥d̥r̥ë da Rëtunna

 

nu̥ spàzë(i)u fràgëlë téne s̃t̥r̥íttë l_ombrë dë casë,

ë iochë da lucë nzupra ë murë, ë su̥ppórtë, ë scàle:

tènënu̥ n_indëma dëstanza a fëlaràta ë pu̥rtùnë

e a pu̥vërtà, appëcàta ë fënès̃t̥r̥ë vàššë: a pòië tu̥ccà,

cu̥ ë mànë:  nun fa pa(v)ùra: fa ppàrte d_archëtettùra,

du̥ pa(i)ësaggiu̥, du cont̥r̥àstu̥ dëscu̥rdànde dë cu̥lùrë

dë pèt̥r̥ë: nu̥ làzzu̥ ìndëmu̥ gnùngë a vësuàlë

a sëcchízza dë pënzèrë e ë pënzèrë a l'ànëma

spaccàta aínd̥r̥a e murë:

ch_ë fàië dë còrsa a nghianà o u̥ cu̥nd̥r̥àrë(i)u, nu̥n së pèrdë

u pàssu̥, a camënàta: ndë  vii̯ëcéd̥d̥r̥ë da Rëtunna nu̥n të poië pèrdë

mangu̥ pe ttíja stèssu̥, o të pózza t̥r̥u̥và sulu̥ pë nu̥ mumèndu̥

a ffà àut̥r̥u̥ e n_àta víja:

 

 

 a suˈriʰɧja 

à su̥rígghia

 

jɛ jsˈsuta a suˈriʰɧja 

iè iëssùta a su̥rígghia

du ˈbuko

d_u bbúcu̥

a piʰɧja u ˈsɔle

a pëgghià u̥ sòlë

 

E' uscita la lucertola dal buco a prendere il sole

Adriano Galizia

 

  a kumˈmaːra

a cu̥mmàra

 

jɛ vəˈnuta a kumˈmaːra 

iè vënúta a cu̥mmàra

a fa  naˈvizita

a fà na vìsëta

ku nu ˈkilo i ˈzukkəru

cu̥ nu̥ chilu̥ ë zùcchëru̥

sutta u ʃallu

sùtt_ü šallu̥

E' venuta la comare a fare visita con un chilo di zucchero sotto lo scialle

 

Adriano Galizia

 

Adriano Galizia

 

 ʰa kɔto u krɔpo ku e mani

e ku  ˈtʃ uttʃo u  porta a l' ɔrto      

 

Ha raccolto il letame con le mani

e con l'asino lo porta all'orto

Salvatore Fittipaldi

 

 

Parco Naz. del Pollino

 

ə ˈvɛkkiə

fuˈmavano  ʈɽinˈtʃato ˈskuro, assətˈtati, 

fumàvanu̥ t̥r̥ənciàtu scùru̥, assëttàtë

kome cu disˈkute ku i pənzeri su(i)ə 

comë cu dëscutë cu ë pënzèrë su(i)ë

( cu a kalma di mɔrti aindra a ˈvutʃe)

(cu a càlma dë mortë aìnd̥r̥a a vùcë)

 

I vecchi

Fumavano  trinciato scuro, seduti,

come chi discute con i suoi pensieri

con la calma mortale nella voce)

 

Salvatore Fittipaldi

 

 

 

 

Centro storico   -    Foto di Jhonny Malancone

 

 

 

 

Tanto restano solo i vecchi

 

quando l'aria si fa malinconica - tanto,

alla fine, se ne vanno tutti - restano

solo i vecchi, chiusi nella loro maledizione:

c'è l'aria buona qui, un pasto riscaldato al giorno,

tanta bellezza e tanto amore per la terra:

nous menons - dicono - une vie qui n'existe pas,

nous aimons les arbres, les pierres et les étoiles,

portiamo il verde dell'erba dentro gli occhi,

l'azzurro del cielo ci scorre nelle vene gonfie:

nous menons une vie avec Filìa et Neikos,

con il soffio del gufo e il fischio dei serpenti:

è interessante -dicono- la vita qui:

on peut tout supporter et ne voire, même

pas les problèmes: è interessante, perchè

non abbiamo svenduto la nostra identità:

camminiamo sull'erba quando è verde

e saltiamo gli arbusti quando è secca:

                                Salvatore Fittipaldi

 

tandu ˈrɛstanu 'zulu ə ˈvɛkkə
kwanno lˈarəja zə fa amurˈtɔrjo, ˈtanto
a ˈfinə zə nnə ˈvaːnu ˈtut:ə, ˈrɛʃtanu
ˈzulu ə vɛːkə, kjuzə aintr_a malədətˈtsjunə:

ˈtsɛ   ˈarja ˈbɔna ˈkwa, nu pjattu kavɔˈdjatu u jɔrnu,

tanda bəlˈlittsa e tandu aˈmɔre pa ˈtɛːra:

təˈramo - ditʃəno- na ˈvita ke nun əzistə,

vɔlɛmo bɛne a lˈalbərə, e pɛʈɽə, e ʃteɖɖɽə,

purˈtamo u ˈvirdu  də lˈɛrəva ajnʈɽa lˈɔkkiə,

ladˈdzurro du ˈtʃɛlo nnə 'kurre ajntra e vɛːnə  juːɟjˈatə :

təˈramo na ˈviːta cu fiˈlja e najˈkos,

ku  juːɟju du ˈgufo e u fišku də ʃkurˈtzunə:

ˈjɛ ndərəsːandə -ditsənu- a vita kwa:

 

 

 

N.B.  IN  MARRONE  IPA  -

       

          IN  BLU  ADR

 

 

si pɔ suppurˈta tuːto, aːmutˈtsa i problɛmi:

ˈjɛ nteresːante piˈki nɔnʰavemo svənˈnuto

ˈkwiɖɖɽo kə zuːmo: kamiˈnamo nda lˈɛrəva

kwanno jɛ ˈvirda e ndi ˈʃparti kwanno ˈɛ zi:kata:

 

 

 

Piazza Vitt.Eman.III – anni ’40 -‘60

 

returned home ...Tàndu̥ rèstanu̥ súlu̥ ë vécchië

 

Quannu̥ l'arë(i)a së fa a mu̥rtòrë(i)u̥, tandu̥

a finë së në vànu̥ tùttë, rèstanu̥ 

súlu̥ ë vécchië, chiusë aíndra_a malëdizë(i)u̥në :

c'è arë(i)a bbòna qua, nu̥ piattu̥ ca(v)udë(i)àtu̥ u̥ iórnu̥,

tànda  bëllízza e tàndu amu̥rë p_a tèrra:

tëràmu̥ - dìcënu̥- na vìta chë nunn_ësìstë,

ë vu̥lèmu̥ bbènë a l_arbërë, ë pèt̥r̥ë, ë stéd̥d̥r̥ë,

pu̥rtàmu̥ u vírdü dë l' èrëva aíndr_a_ l_occhië,

l_azzurru̥ du̥ celu̥ nnë currë ndë vénë iuɟɟiàtë:

tëràmu̥ na vita cu Filia e Naicos,

cu juɟɟju̥ du̥ gufu̥ e u fíšcu dë scürzunë:

iè ndëressàndë -dicënu̥- a vita qua:

së pò su̥ppu̥rtà tuttu̥, së ponu̥ ammu̥ccià ë pru̥blèmë:

iè ndëressàndë pëcchì nunn_avèmu̥ svënnùtu

quid̥d̥r̥u̥ chë ssùmu̥: camënamu̥ nda l'èrëva

quànnu̥ iè virda e ndë spàrtë quannu̥ iè sëccàta:    

                                    

 

PINO LORICATO

morto, senza pelle, bianco come il marmo,

ma in piedi, in silenzio, come un monumento,

tra pietre, vento e burrasche, un Pino Loricato:

 

foto Vincenzo Malfone

 

 ˈpinu lorəˈkatu

pinu̥ lorëcàtu̥

ˈmɔrto, sɛntʃa pɛɖɖɽe, jaɳɣu̥ kome u ˈmaɽmo,

mórtu̥, senza pèd̥d̥r̥ë, iàngu comë u̥ màrmu̥

ma ˈɱpɛde, nʒəˈlɛntsj, kome nu ɱonuɱɛnto,

ma mbèdë, nzəlɛnzë(i)u, còmë nu monu̥mèndu̥

 ɱɛnzo a ˈpɛʈɽe, ˈvɛntu, burˈraske: nu ˈpino loriˈkato

mmènzu̥ a pèt̥r̥ë, vèndu̥, burràsche̥: nu̥ pinu̥ lorëcàtu̥

Salvatore Fittipaldi

 

I ragazzi di Via Mordini

con l'ernia del nonno
e le salvapunte schiodate,
i ragazzi di Via Mordini
vantano scommesse di mosche,
litigano tappi, 
rischiano i gomiti
nell'agguato del nido,
per un centimetro di liquirizia:

Salvatore Fittipaldi

 

I waˈŋuːni di Vja Mordini

 

Ku lˈɛrnia di nɔnni e

i sˈalivaˈpunte ˈskjɔdaːte,

i waˈŋuni di Vja Mordini

ˈvandaːnu skuˈmisse i muʃke,

ˈlitigaːno ˈtippuːli,

ˈriʃkjano u ˈgɔ:mi:ti

pakwuaˈkja u nidu,

e ˈvintsi nu tʃintiːmeʈɽo i likwiˈritstsja:

 

 

 

Ë guagnùnë dë Vìja Mordini

 

Cu̥  l'èrnë(i)a dë nónnë e

ë sàlëva pùndë schiu̥dàtë, 

ë guagnùnë dë Vìja Mordini

vàndnu̥ scu̥mmíssë ë múschë

lìtëganü ttíppülë,

ríschianü u̥ gúmëtu̥

p_aqquacchià ü nìdu̥

 

 

e vingë nu̥ cëntìmët̥r̥u̥ 

ë lëquërìzia

 

 

N.B.  IN  MARRONE  IPA  -

       

          IN  BLU  ADR

 

                   

Scorcio centro storico a.D.2019

 

 

 

 MATERA

l'istante trasparente in cui giungi

al punto di estrema magia: Matera,

resiste, con forza, al suo stesso mistero:

 (tutto è contatto, immagine, lucidità

negli occulti passaggi, nelle arcate

e tu sei l'adepto di nuove ipnosi surrealiste) :

 ora la luna è svanita: è l'alba sulla Murgia:

il paradiso di pietra, con impietosa dolcezza,

conduce fuori dal mondo, a ridosso del burrone,

sull'orlo della rupe, verso la dimora degli Dei Cretacei,

tra i canti e le preghiere dei Dauni, i Peucezi, i Messapi:

puoi scendere, serenamente nei pori dell'origine,

nella profondità delle gravine, nell'omega,

nello sfollamento,nei due mezzi imbuti di Levi:

Salvatore Fittipaldi

 

 

   matɛra

  Matèra 

u muˈmendu kə  arˈrivəʒə

u mu̥mèndu̥ chë arrìvësë

u ˈpundu d_eʂˈʈɽɛma madʒja: matɛra,

u̥ púndu̥ d_ës̃t̥r̥èma magìja: Matèra

rəˈsiste, ku fɔrtsa,  a_u məstɛru suju stɛssu:

rësístë, cù ffòrza  a_u̥ mëstèru̥ sù(i)u̥ stèssu̥

(ˈtuttu ˈɛ kunˈdattu, əmˈmadʒənə, lutʃədəˈta

(tuttu̥ è cu̥ndàttu̥, ëmmàgënë, lucëdëtà

ndə pasˈsaddʒə ammutˈtʃatə, larˈkatə

ndë passàggë ammücciàtë, l'arcàtë

e tu 'ʒi la'dɛptu də ˈnɔvə ipˈnoʒə surrəaˈlistə):

e tu sì l_adèptu̥ dë novë ipnósë surrëàlìstë)

mo, a ˈluna ɛ skumbarʒa: jɛ lˈaləva 'nzupra a 'murdʒa:

mò à lùna è scu̥mbàrsa: è l'alëva nzùpra a mùrgia

u paraˈdizu də ˈpɛʈɽə, cu spjeˈtata dulˈtʃittʒa,

 

ü paradìsu̥ dë pèt̥r̥ë, cü spiëtàta du̥lcìzza

tə ˈpɔrta ˈfɔrə du ˈmunnu, a rədɔsso du burronə,

të pòrta fòrë dü mùnnu̥, vérsu̥ u burrónë,

a ˈlorlu da 'rupə, vɛrsu a dəˈmɔra də ˈdɛiə  krəˈtatʃəiə,

a l'orlu da rùpë, vèrsu̥ a dëmora dë dèi(ë) crëtàcëi(ë)

tra i kanˈtsoni e ə prəˈjɛrə də dawni, pawˈtʃɛtʒə, mesˈsapə:

tra  ë canzònë e ë prëghièrë dë dà(v)u̥në, pa(v)ucèzë, mëssàpë:

ˈpɔiə ˈʃinnə,  ku sərenəˈta ndə ˈpɔrə də l_oˈridʒənə,

pó(i)ë šínnë cu̥ sërënëtà ndë pórë dë l'orìgënë

nda prufundəˈta də graˈvinə, nda l_ɔˈmɛga,

nda pru̥fu̥ndëtà dë gravìnë, nda l'omèga

ndu sfollaˈmɛndu, ndə ˈdujə mɛnzə muteɖɖɽə də lɛvi   

ndu̥ sfu̥llamèndu̥, ndë dùië mènzë mutèd̥d̥r̥ë dë Levi

 

 

CARNULUVARU (canto popolare “carnascialesco”)

‘nda stu palazzu nun ciagghju statu ancora

Mo chi ci trasu ci trovu ‘a luna e ‘u sole

Mas’immitàtu a carne e maccaruni

Perciò salutu a voi cari signuri

Agghju saputu c’ai accisu u porcu

Nu minni fa turnà cu lu mussu tortu

Je nunni vogghju tantu picchi picchi

Vogghju a capu cu tutti li ricchie

Agghju cantatu supra na purteddra

Lu cupi-cupi vo la vecchiareddra

Agghju cantatu supra na cannata

Lu cupi-cupi vo la suprissata

Agghju cantatu supra a nu cannizzu

Lu cupi-cupi vo la sauzizza

Agghju cantatu supra a na furcina

Lu cupi-cupi vo la gelatina

Agghju saputu ca tenisi ‘na figghia

Sungu vinutu si mi la voi dunà

Si mi la dai ti ci chiamo mamma

Sinnò ti chiamo scillirata donna (rotondese maccheronico)

 

Fine anni ‘50

                                                      

KARNUːLUˈVARO

ɳta ʃtu paˈlattʃo

non cˈʰaʰɧjo ˈstato anˈkɔ ra

ˈmɔ ke tʃi ˈʈɽazo

tʃi ˈʈɽɔvo a ˈluːna e u zɔːle

 

mˈʰasi ɱiˈtaːto

a ˈkarne e ɱaːkaˈruni

pərˈtso zaˈluto

a vɔj kari ziˈɲːuri

 

ʰaʰɧjo zaˈputo

k ʰajə atˈtʃizo u pɔrko

non miɳːi ˈfa turˈɳa

ku lu muːzu tɔrtu

 

jɛ ˈ nunne vɔʰɧju

ˈtantu ˈpiːki-ˈpiːki

voʰɧjo la ˈkaːpo

ku ˈtuːte le ˈrikːje

 

ʰaʰɧjo kanˈtaːto

ˈnzupra anːna purˈteɖːɽa

lu kupi-kupo

ˈvɔ la ˈveːkjareːɖɽa

 

ʰaʰɧjo kanˈtaːto

ˈnzupra anːna kaˈɳaːta

u ˈkuːpi-ˈkuːpo

ˈvɔ la zɔpɽiˈzaːta

 

ʰaʰɧjo kanˈtaːto

ˈnzupra anːnu kaˈniːtʃo

lu ˈkuːpi-ˈkuːpo

ˈvɔ la tʃauˈtʃiːtʒa

  

ʰaʰɧjo kanˈtaːto

ˈnzupra anːna furˈtʃina

lu kupiˈkupo

vɔ la dʒəlaˈtina

 

ʰaʰɧjo zaˈputo

ka ˈtɛnəzi naˈfiʰɧja

ʒungo vəˈnuto

ze miːla vɔj duˈna

 

ziːmi laˈdai

ˈtitʃi ˈkjamo maːma

ziːno ti ˈkjamo

šiːliˈrata dɔːna

 

                        Carnu̥lʉvàrü

 

 Nda stu̥ palàzzu̥ nun c(e̥)_hàgghiu̥ stàtu̥ ancòra

mó chë cë t̥r̃asu̥ cë t̥r̃òvu̥ a lùna e u sòlë

Mm_àsë mmëtàtü a ccàrnë e maccarúnë

përciò salùtu̥ a vvóië carë Sëgnùrë

Hàgghiju̥ sapùtu̥ chë hàie accìsu̥ u pórcu̥

nun më_nnë fa tu̥rnà cu̥ lu̥ mùssu̥ tòrtu̥

iè nu̥n_nnë vògghiu̥ tàndu̥ picchë-picchë

Vògghiu̥ a càpu̥ cu̥ tuttë lë rìcchjë

Hagghiu̥ candàtu̥ nzupra a nna pu̥rtéd̥d̥r̃a

U̥ cupë-cupë vò a vëcchiaréd̥d̥r̃a

Hagghiu̥ candàtu̥ nzùpra a nna cannàta

U̥ cupë-cupë vò a su̥prëssàta

Hagghiu̥ candàtu̥ nzùpra a nnu̥ cannìzzu̥

U̥ cupë-cupë vò a za(v)u̥zìzza

Hagghiu̥ candàtu̥ nzùpra a nna fu̥rcìna

U̥ cupë-cupë vò a ggëlatìna

Hàgghiju̥ sapùtu̥ chë ténësë na fìgghia

 

 

 

Sùngu̥ vënùtu̥ së më la vòië du̥nà

Së më la dàië të cë chiàmu̥ màmma

së nnó të chiàmu̥ scëllëràta dónna

 

 

 

Foto di Jhonny Malancone

 

 

Foto di Jhonny Malancone

                                   

A tarantella 'di 'mbriacuni

Testo  e musica  del Gruppo folk “I Nerulum” – anni ‘70

(Rotondese  maccheronico)

 

Quannu u sole s’è curcatu

Zu Franciscu s’àbbiàtu

Ha lassatu a za Rusina

Pigghì a vivi ‘nda cantina.

 

C’è cu aspetta supri scali

jè zu Peppu cu Pascali

cu nu ‘ndagghiu di prisuttu

vanu a fa u patrune e sutto.

 

‘nanza porta da cantina

C’è u maritu i Catarina

È bastata na guardata

Pi capìsci la sunata.

 

Tra nu frusciu e na primera

Porta u vinu a cantinera

Nu biccheri tira l’atu

Già quaccùno è ‘nzicalàtu.

 

Zu Franciscu s’è ‘ngazzàtu

Picchì a lurma a nu mannatu

Zu Pascali ha cota a ‘mbigna

C’ià susatu na pilìgna.

 

Dopo u vinu e l’allegria

Tutti quanti ‘nmenza via

Unu qua si va tinennu

L’atu a l’atu va riennu.

 

I ‘mbriacuni  pi la gente

Su cristiani malamenti

Ma sti quattru ‘mbriacuni

Mo du munnu su i patruni.

 

Ma za Rosa nnande a porta

Né u sape e nè n’importa

A Zu Franciscu povireddru

Vo pigghià cu manganeddru.

 

 

 

Cantina Mastrolorenzo – anno 1957

/arrèt_arëvòta/ [ arˈrɛt_arəˈvɔta]   Anni ‘50

 

 

(IPAALFABETO FONETICO INTERNAZIONALE)

 

a tarantɛɖɖɽa diɱbɽjaˈkuni

 

kwaɳɳo u ˈsɔle tʃɛ kurˈkato

tʒu franˈtʃisku zɛ aˈbjato

 ʰa laʃˈʃata a tʃa ruˈzina

pi ʰj a ˈbivi nta kanˈtina

 

ˈtsɛ ku asˈpɛtta nzupra e ˈskale

jɛ tʒu ˈpɛːpe ku paˈʃkale

kunu ntaʰɧjo di priˈʃuːto

ˈvaːno afˈfa u paʈɽɔne e ʃutto

 

nˈnante a ˈpɔrta da kanˈtina

tʃɛ u maˈrito i kataˈrina

ˈjɛ baˈʃtata na ɣwarˈdata

pə kaˈpiʃʃi a suˈnata

 

ʈɽa nu ˈfɽušo e na priˈɱɛra

ˈpɔrta u ˈvinu a kantiˈɲɛra

nu bikˈkɛre tira ˈlaːtu

ˈdʒʲa kwakˈkuno ɛ ntʒikaˈlatu

 

tʒu franˈtʃisku zɛ ingatˈtsato

pikˈki a ˈlurma ˈʰanu manˈnato

tʒu paskale ʰa ˈkɔta a ˈɱpiɲa

ˈtʃa suˈzato na piˈliɲa

 

doppu ˈvino e lalləgʳja

tutti kwanti ŋɱɛŋtʒu a ˈvja

ʰunu kwa tsi va təˈnɛnno

lˈʰato allˈʰato ˈva ˈrjɛnno

 

 i ‘ɱbɽjaˈkuni  pə la gɛnte

ˈsu kristjˈani malamɛnti

ma sti kwaʈʈɽu ɱbjakuni

mo du ˈmunnu zu i paʈɽuni

 

ma tʒa rɔza nzupraˈpɔrta

nɛ  ù sape e nɛ niɱporta

tʒu franˈtʃisku povəˈrɛːɖɽu

vɔ piʰɧja ku manganɛɖɖɽu

 

 

                  ADR -  ALFABETO DIALETTO ROTONDESE

 

 

Quannu̥ u sòlë s_è cu̥rcàtu̥

Zu̥ Frangìscu̥ s_è abbëiàtu

Ha lassàta a za Rusìna

Pë  gghì a vvìvë nda candìna

 

C'è cu̥ aspètta nzupra ë scàlë

jè Zu Pèppë cu Pascàlë

cu nnu ndàgghiu̥ de prësùttu̥

vànu a ffa u patrónë e ssúttu̥

 

Nnandë a pórta da candìna 

c'e u marìtu̥ ë Catarìna

Jè bbastàta na guardàta

Pe ccapìscë a sunàta.

 

Tra nu frùsciu̥ e nna prëmèra

Pòrta u vinu̥ a candënèra

nu bëcchèrë tìra l_atu̥

già quaccùnu̥ è nzëcalàtu̥.

 

Zu Frangìscu̥ s'è ngazzàtu̥

pëcchì a l_u̥rma hànu̥ mannàtu̥

Zu Pascàlë ha cóta a mbìgna

Cë_ha su̥sàtu̥ na pëlìgna.

 

Dóppu̥ u vìnu̥ e l'allëgrìja

tuttë quandë mmènzu̥ a vìja

Unu̥ qua se và tënénnu̥

l_atu̥ a l_atu và rëiènnu̥.

 

Ë mbrëiacúne pë la ggèndë

sù crëstijànë malamèndë

ma stë quattru̥ mbrëiacúne

mó du múnnu̥ sù e patrúne.

 

Ma za Ròsa nnàndë a pòrta

Nè u sàpë e nè nnë mbòrta

A Zu Frangiscu̥ poveréd̥d̥r̃u̥

vò pigghià cu̥ manganéd̥d̥r̃u̥

 

 

Foto di Jhonny Malancone

                

 

CARI  AMICONI

Testo  e musica  del Gruppo folk “I Nerulum” – anni ‘70

(Rotondese  maccheronico)

 

Stati ascultare,miei cari amiconi,

parlamu di ricchi, sti lazzaruni

parlamu di ricchi, sti lazzaruni.

 

A tavula mangianu a crepa panza

e jè mi campu cu la valanza

e jè mi campu cu la valanza.

 

Lu riccu a tavula cu la sua beddra

e  jè lavuru cu a zappareddra

e  jè lavuru cu a zappareddra.

 

Lu patriternu ha proprio sbagliatu

a  fa stu munnu tantu sgarratu

a  fa stu munnu tantu sgarratu.

 

Ma nu jurnu, si veni u Baffuni,

mannàmu a fa ‘nculu sti lazzarunu

mannàmu a fa ‘nculu sti lazzarunu.

                    

 

P.ZZA Vitt.Eman.III – anni ‘50

 

 

 

(IPA – ALFABETO FONETICO INTERNAZIONALE)

 

 

ˈkari amiˈkuni

 

ˈʃtate askɔlˈta, mɛj kari amikuni

parˈlamu di ˈrikˈki, sti laddʒaˈruni

parˈlamu di ˈrikˈki, sti laddʒaˈruni

 

a ˈtavula ˈmandʒano a ˈkrɛpa pantʒa

e jɛ mi kampo ku la valantʃa

e jɛ mi kampo ku la valantʃa

 

u rikku a taˈvula ku la ʒua ˈbɛːɖɽa

e jɛ fatiku ku a ʒappaˈrɛɖɖɽa

e jɛ fatiku ku a ʒappaˈrɛɖɖɽa

 

u patri'tɛrno ʰa prɔprjo sbaˈʎato 

a fa stu ˈmunno ˈtantu sɣarˈratu

a fa stu ˈmunno ˈtantu sɣarˈratu

 

ma nu jɔrno si ˈvɛne bafˈfuni

manˈnamo a faŋˈkulu sti laddʒa'runi

manˈnamo a faŋˈkulu sti laddʒa'runi

 

 

(ADR - ALFABETO DIALETTO ROTONDESE)

 

Stàtë ascu̥ltà, mèië càrë amëcúnë,

parlàmu̥ dë rìcchë, stë lazzarùnë

parlàmu̥ dë rìcchë, stë lazzarùnë

 

A tàvu̥la mangiànu̥ a crépa pànza

e (gh)iè më cambu̥ cu a valànza

e (gh)iè më cambu̥ cu a valànza

 

U̥ rìccu̥ a tàvu̥la cu la sù(i)a béd̥d̥r̃a

e iè lavùru cu a zapparèd̥d̥r̃a

e iè lavùru cu a zapparèd̥d̥r̃a

 

U Patrëtèrnu̥ ha pròpriu̥ sbagliàtu̥

a ffa stu mùnnu̥ tàndu̥ sgarràtu̥

a ffa stu mùnnu̥ tàndu̥ sgarràtu̥

 

Ma nu jòrnu̥, së vvénë Baffu̥në

mannàmu a ffangúlu̥ stë lazzaru̥në

mannàmu a ffangúlu̥ stë lazzaru̥në

 

Parco Nazionale del Pollino – loc. Pedarreto

ROSA

Gruppo folk I Nerulum

(Rotondese  maccheronico)

 

Ohi Rosa,ohi Rosa,

menza li gammi tene na cosa

quannu u tempu vene a chiove

‘nzicchiti a inda e nun ti movi

(ritornello)

quannu u tempu vene a chiove

‘nzicchiti a inda e nun ti movi.

 

Quannu ièrisi giuvineddra

tu parìisi na sandareddra

mo chi si maritata

na diavula scatinata

(ritornello)

mo chi si maritata

na diavula scatinata.

 

Ohi Marìa,Marìa,Marìa,

piscia a l’ària e si ricrìa

si ti vòi ricrià

‘menza a l’aria e ài piscià

(ritornello)

si ti vòi ricrià

‘menza a l’aria e ài piscià.

 

(ritornello)

Ohi Rosa,ohi Rosa,

menza li gammi tene na cosa

quannu u tempu vene a chiove

‘nzicchiti a inda e nun ti movi

quannu u tempu vene a chiove

‘nzicchiti a inda e nun ti movi.

 

 

(ADR - ALFABETO DIALETTO ROTONDESE)

 

 

Ohi Ròsa, ohi Ròsa,

mmènzu ḁ lë gàmmë tènë na còsa

quannu̥ u tèmbu̥ vénë  a cchióvë

nzícchëtë aìnt̥r̃a e nun të móve

(ritornello)

quannu̥ u tèmbu̥ vénë  a cchióvë

nzícchëtë aìnt̥r̃a e nun të móve

 

Quànnu̥ iérësë giu̥vënéd̥d̥r̃a

tu paríjësë na sandaréd̥d̥r̃a

mo chë ssì mmarëtàta

na dëiàvu̥la scatënàta

(ritornello)

mo chë ssì mmarëtàta

na dëiàvu̥la scatënàta

 

Ohi Marìja, Marìja, Marìja, 

píscia a l'arë(i)a e së rëcríja

së ttë vóië rëcríjà

mménzu̥ a l'arë(i)a haië pëscià

(ritornello)

së ttë vóië rëcríjà

mménzu̥ a l'arë(i)a haië pëscià

 

Ohi Ròsa, ohi Ròsa,

mmènzu ḁ lë gàmmë tènë na còsa

quannu̥ u tèmbu̥ vénë  a cchióvë

nzícchëtë aìnt̥r̃a e nun të móve

(ritornello)

quannu̥ u tèmbu̥ vénë  a cchióvë

nzícchëtë aìnt̥r̃a e nun të móve

 

 

 

                                        roʒa

 

(IPA – ALFABETO FONETICO INTERNAZIONALE)

 

 

ɔʰj roʒa, ɔʰj roʒa

ɱɛntʒo a le ˈɣaːɱe ˈtɛːne na ˈkoːʒa

'kwaːnuˈtɛmpo ˈvɛne akˈkjove

ˈŋtʒikkati a'jnʈɽa e 'nunti 'mɔvi

 

kwaːnuˈtɛmpo ˈvɛne akˈkjove

ˈŋtʒikkati a'jnʈɽa e 'nunti 'mɔvi

 

ˈkwannu ˈjɛrəzi dʒuviˈnɛɖɖɽa

tu paˈrjazi na santaˈrɛɖɖɽa

mo kə ʒi mariˈtata

na djavula skatəˈnata

 

mo kə ʒi mariˈtata

na djavula skatəˈnata

 

ɔʰj maˈrja ɔʰj maˈrja

ˈpiːša alˈarja e ʒi riˈkrjːa

ʒi ti ˈvɔi riːkrjˈa

mentʒo al'arja ʰaj piːša

 

ʒi ti ˈvɔi riːkrjˈa

mentʒo al'arja ʰaj piːša

 

ɔʰj roʒa, ɔʰj roʒa

ɱɛntʒo a le ˈɣaːɱe ˈtɛːne na ˈkoːʒa

'kwaːnuˈtɛmpo ˈvɛne akˈkjove

ˈŋtʒikkati a'jnʈɽa e 'nunti 'mɔvi

 

kwaːnuˈtɛmpo ˈvɛne akˈkjove

ˈŋtʒikkati a'jnʈɽa e 'nunti 'mɔvi

 

 

scultore Francesco A. Libonati

 

 

 

 RUTUNNA,TERRA MJA

Canto popolare

 

 (Rotondese  maccheronico)

A voi cari amici rutunnari

Cantamu na canzone paisàna

Nui sumo di nu picculu paise

Ch’è bello quanto è bella la Lucania.

 

Rutunna ,terra mja

Chini d’amore e di poesia

 

E tolli nìchiti tolli

 nìchiti tolli tolli ta. (2 volte ripetuta)

E tolli nìchiti tolli

 nìchiti tolli tolli ta.

 

ah quanta è bella sta terra mja

ah nu suspiro e na poesia

da qua ‘menza chiazza e pa Crangia

da qua tuttu u munnu è poesia

 

vinìti qua,vinìti qua

‘menza a la vigna a fare l’amore

‘menzi a li rose , vinìti qua.

‘menza la vigna c’è n’aria fina

Ch’ prima t’appassion’ e t’imbriàca

 

Vinìcci pure tu ,o Catarìna

Si voi sentì cantà li riscignoli.

(ripete il ritornello)

Rutunna ,terra mja

Chini d’amore e di poesia

 

E tolli nìchiti tolli

 nìchiti tolli tolli ta.

E tolli nìchiti tolli

 nìchiti tolli tolli ta. (2 volte ripetuta)

A voi cari amici rutunnari

Cantamu na canzone paisàna

Nui sumo di nu picculu paise

Ch’è bello quanto è bella la Lucania.

 

Rutunna ,terra mja

Chini d’amore e di poesia

E tolli nìchiti tolli

 nìchiti tolli tolli ta.

E tolli nìchiti tolli

 nìchiti tolli tolli ta. (2 volte ripetuta)

 

 

Panorama notturno dal  Castello - foto di Marco Laino

 

 

 

                (ADR - ALFABETO DIALETTO ROTONDESE)

 

 

A vvòië carë amicë Rëtunnàrë

Candàmu̥ na canzóna paiësàna

Nóië sùmu̥ dë nu̥ pìccu̥lu̥ paísë

ch_è bbèllu̥ quandu̥ è bbèlla à Lucàn(ë)ia.

 

Ru̥tùnna, tèrra míja

chiì(ë)na d_amòre e ppo(i)ësìja

E tóllë nìchëtë tóllë

nìchëtë tóllë tóllë tà (2 volte ripetuta)

 

Ah quànda è bbèlla sta terra mìja

ah nu su̥spìru̥ e nna po(i)ësìja

da qua menz_a chiàzza e pë_a Crangìja

da qua tuttu̥ u̥ mùnnu̥ è po(i)ësìja

 

Vënë́të qua, Vënë́të qua

mmènzu̥ a la vìgna a farë l_amòrë

mmènzu a lë ròsë  vënë́të qua

mmènzu̥ a la vìgna c'è n'arëia fìna

chë prìma t_appassion_ e të mbrë(i)àca

 

Vënìccë purë tu, o Catarìna

se vvóie sèndë candà ë ruscëgnólë

(ripete il ritornello)

 

 

A vvòië carë amicë Rutunnàrë

Candàmu̥ na canzóna paiësàna

Nóië sùmu̥ dë nu̥ pìccu̥lu̥ paísë

ch_è bbèllu̥ quandu̥ è bbèlla à Lucàn(ë)ia.

Ru̥tùnna, tèrra míja

chiì(ë)na d_amòre e ppo(i)ësìja

E tóllë nìchëtë tóllë

nìchëtë tóllë tóllë tà (2 volte ripetuta)

 

 

 

                 ruˈʈuɳːa ˈtɛːra ˈmja

(IPA – ALFABETO FONETICO INTERNAZIONALE)

 

avˈvɔi ˈkaːri aˈmitʃi rutuɳːari

kanˈtamo na kanˈtʃɔne pajˈzana

nɔj zumu di nu pikːɔlu paˈjze

kiˈjɛ ˈbɛlːo kwanta ɛ ˈbɛːla la luˈkanja.

 

ruˈʈuɳːa ˈtɛːra ˈmja

ˈkʲːna daˈmɔre e di pɔezia

e ˈtɔlːi ˈnikiti ˈˈtɔlːi

ˈnikiti ˈtɔlːiˈtɔlːi ˈta

 

aʰ ˈkwanta ɛ ˈbɛlːla sta ˈtɛrːa ˈmja

aʰ nu  suˈspiro e na pɔeˈzja

da 'kwa, 'mɛntso a kja'zːa e pa kranˈdʒja

da 'kwa ˈtutːo u ˈmunːo ɛ pɔe'zja

 

 

viˈnɛti ˈkwa, viˈnɛti ˈkwa,

ˈmɛndʒala ˈviɲɲa afˈfare lˈamɔre

ˈmɛndʒale rɔze, viˈnɛti ˈkwa

 

ˈmɛndʒala ˈviɲɲa ˈtsɛ ˈnarja ˈfina

ki prima taːpasˈsjona e tiɱbɽjaka

 

vi'nittʃi ˈpuːre tu, ɔ kata'rina

zi vɔj sənˈti kanˈta li rišiɲ'ɲɔli

 

ruˈʈuɳːa ˈtɛːra ˈmja

ˈkʲːna daˈmɔre e di pɔezia

e ˈtɔlːi ˈnikiti ˈˈtɔlːi

ˈnikiti ˈtɔlːiˈtɔlːi ˈta

 

avˈvɔi ˈkaːri aˈmitʃi rutuɳːari

kanˈtamo na kanˈtʃɔne pajˈzana

nɔj zumu di nu pikːɔlu paˈjze

kiˈjɛ ˈbɛlːo kwanta ɛ ˈbɛːla la luˈkanja.

 

 

ruˈʈuɳːa ˈtɛːra ˈmja

ˈkʲːna daˈmɔre e di pɔezia

e ˈtɔlːi ˈnikiti ˈˈtɔlːi

ˈnikiti ˈtɔlːiˈtɔlːi ˈta

 

 

u̥  scu̥ppamèndü    [skupːaˈmɛndu]

 

 

Campagna rotondese in autunno

                                

I rimedi della nonna

lava gli occhi con zucchero bianco,  spuma marina,

acqua rosata, acqua piovana tre dì lavata,

latte di femmina che allatti fanciulla, appio

cotto con la lattuga, o cocitura di camomilla

e di scamonea: per casi  gravi e dolorosi,

usa collirio di mirra, gruogo e vino rosso:

 

   ə rəˈmɛdiə da noːna

 ë rëm èdië d_a nonna

 

ˈlaːva lˈɔkkiə ku tʃukˈkɛru ˈjangu, ʃkɔːma də ˈmarə,

làva l'occhië cu zucchëru̥ jàngu̥, šcoma dë màrë

ˈakwa  də ˈroːʒə, ˈakwa kjuˈvuta ʈɽɛ jʰornə laˈvata,

acqua dë rosë, acqua chiuvùta t̥r̥ë iórnë lavàta

ˈlatˈteə də fɛ:məna k_alˈlaːta ɣwaˈɲːɔna, ʰappə(i)u

lattë dë fèmmëna ch_allàtta guagnona

kɔːtu k_a laʈˈtuka, o dəkotːtu di kamumiɖɖɽa

cottu c_a lattuca, o dëcottu̥ de camu̥míd̥d̥r̥a

e ʃkamɔnɛja: pə kazə ˈgraːvə e duluˈruzə

e šcamu̥nèia: pë càsë gràvë e duluruse̥

usa kolˈlirə(i)u də mirˈra, grwɔgu e ˈvinu 'russu.

usa collìrë(i)u̥ de mìrra, gruogu̥ e vinu̥u russu̥

                                          Salvatore Fittipaldi

                            

 

 

P.zza Vitt.Eman.III – anni ‘40-‘50

 

 

 

Fior di cuculo

 

mi sono, un po' per caso, reso conto

che i fiori della fanciullezza, della Lucania,

mai mi sono andati via dalla memoria:

vago nell'erba spesso col pensiero, 

ove scorger non si può donde viene

l'odore che a me sembra uscir dal cielo:

poi siedo a lungo su ginocchia e cosce

e la selva più minuta ammiro e osservo:

buglossa, calcatreppola, cencio molle,

elleboro,elicrisio  e fior di cuculo:

                                    Salvatore Fittipaldi

 

aʰɧjo piʰjato, kuˈʒi piˈkaʒo, məˈmɔrja

ka i ˈjuri da dʒuviˈnittsa, da luˈkanja

nun mi ʒu jəˈʃuti maj da kapo:

mi pɛrdo spissu nda lˈɛrəva ku pinˈdʒɛro

ma non mi pɔʒʒu akˈkɔrdʒe dadˈdu ˈvɛne

adˈduro ka pare šinne du ˈtʃɛlo:

pɔj madʃɛtːo nʒupra i ˈdʒiːnuːki eiˈkɔše

e nda lˈɛrəva ˈkju ʒiːŋa 'gwardo e ri'gwardo:

buglɔːʃa, kalkaʈɽɛːpula, tʃentʒoˈmɔɖɽu,

 

Parco Nazionale del Pollino – foto di Marco Laino

 

CORTEO DELLE ZUCCHE  ILLUMINATE

Angelo Ricciardi

 

Ragazzi e ragazze in circolo, chi intaglia

le zucche.,chi prepara i colori e chi spezza

le candele, scendono dalle foglie appena i fuochi

congiungeranno ai gradini la stella più lenta

a tramontare, novembre, mese dei defunti

con la faccia gialla di zucca illuminata,

accendono a turno l'occhio della carrozza e chi piega

il lucignolo,  chi alscolta le ore dai battiti

secchi della banderuola, in ogni angolo manca poco

da registrare, ci sono stati  tutti gli attriti,

tutte le paure: l'esilio scoperto con la rondine

calda prosegue fino ai supporti intatti del mare,

ma non dicevi in quale stagione dell'anno

avresti chiesto il primo figlio ai capelli a due punte.

 

 

korˈtɛo de ko'kuttse alluˈmate

 

raˈgatsi e raˈgatse a tʃirkjo, cu ˈntaʰɧja 

e koˈkuttse ku preˈpara i kuˈluri e ku ˈruppe

e kanˈnɛle, ˈʃinnono de foʰɧje apˈpɛna i ˈfɔki

ñjˈungeno a i skaˈluni a ˈstɛɖɽa kju lɛnta

a ʈɽamunˈta, noˈvɛɱbre, mise di mɔrti

ku a fattsa i kukuttsa alluˈmata

apˈpitʃano a turno lˈokkjo da karˈrɔttsa e ku kʰjka

u stupˈpino, ku ˈsɛnte lˈʰɔra da i ˈbaːtiti 

aʃˈʃutti da ˈbanderwɔla, a ˈoɲɲi ˈpittsu ˈmanka ˈpɔko

da ridʒisˈtra, ci su ˈstati ˈtuːti i kunˈʈɽasti

ˈtuːte e paˈure: lˈeˈziljo skuˈpɛrto ka ˈrɔndine

ˈkauda  kunˈtinua ˈfino a i supˈpɔrti inˈtatti du ˈmare,

ma nun ditʒjazi nda kwale stadʒuna di lˈannu

aˈvɛraʒi addumanˈnato u primu fiʰɧju a i kaˈpiːɖɽi a duje ˈpunte.

 

 

 

Calabro- Lucane

Dopo una sigaretta di foglie

stringono fra le cosce il freddo del Pollino,

portano, da una galleria all'altra delle  Calabro-Lucane,

pensieri con lucertole a due code.

Sono giovani vagabondi

ma uniscono il bavero, cercando di dormire.      S . Fittipaldi

'kalabro-lu'kane

ˈdɔpo na sigaˈrɛːta i foʰɧje

ˈʃʈɽindʒino ʈɽa e ˈkoʃʃe

u friddu di puɖˈɖɽino,

pɔrtano, da na galˈleˈrja a lˈata

di ˈkalabro-luˈkane,

pinʒɛri di suriʰɧje adduʲe  kude.

ˈsu ˈdʒuvani vakaˈbuːni

ma ɲ̃jungino u ˈbavəro,

tʃerˈkanno i ˈdɔrme.

          Dópu̥ na sëgarétta ë cóppë,

          s̥̊t̥r̥ìngënu̥ mménzu ë coššë

          u fríddu̥ du̥ Pud̥d̥r̥ínu,

          pórtanu̥, da na gallërìja a l'àta

          dë Càlabro-Lucàne,

          pënzèrë dë su̥rígghië a ddu(i)ë cúdë.

          Sù giúvanë vacabúnnë

          ma gnúngënu̥ u bbàvëru̥

          cercànnu̥  ë dòrmë.

 

a  littʉrìna         [ a litto’rina ]

 

 

Ignazio Buttitta – POETA SICILIANO

UN POPOLO CHE RINUNCIA ALLA SUA LINGUA PERDE ANCHE L’ANIMA 

Un popolo
mettetelo in catene
spogliatelo
tappategli la bocca
è ancora libero.

Levategli il lavoro
il passaporto
la tavola dove mangia
il letto dove dorme,
è ancora ricco.

Un popolo
diventa povero e servo
quando gli rubano la lingua
ricevuta dai padri:
è perso per sempre.

Diventa povero e servo
quando le parole non figliano parole
e si mangiano tra di loro.
Me ne accorgo ora,
mentre accordo la chitarra del dialetto
che perde una corda al giorno.

 

(Dialetto rotondese maccheronico)

Nu populu mettitilu a la catina,  

Levatici u travagghiu, u passaportu, 
a tavola undi mangia, u lettu undi dormi: 
è ancora riccu. 
Un populu diventa poveru e servu 
quando 'nci arrobbanu a lingua addutata di patri: 
è persu pi sempri. 
Diventa poveru e servu 
quandu i paroli non figghianu paroli 
e si mangianu 'ntra iddi. 
Mi 'nnaddugnu ora 
mentri accordu a chitarra du dialettu 
chi perdi na corda a lu jornu.
.

IPA

nu ˈpɔpulu mitˈtɛtelo a katɛna,

leˈvatela faˈtika, u paʒaˈpɔrto,

a ˈtavula adˈdu mandʒa, u lɛtto adˈdu dɔrme:

jɛ anˈkɔra rikku.

nu ˈpɔpulu diˈvɛnta ˈpɔviru e ˈsɛrivo

ˈkwannu arˈrɔbbanu a ˈlingwa aˈvuta di ˈpaʈɽi:

jɛ pɛrsu piˈʒɛɱpre.

diˈvɛnta ˈpɔviru e ˈsɛrivo

qwannu e paˈrɔle nun ˈfiʰɧjano paˈrɔle

e zi ˈmandʒano ʈɽa lɔru.

minnadˈdɔno ˈmɔ

nʈɽaˈmɛnʈɽe akˈkɔrdu a kitaːra du djaˈlɛttu

ki ˈpɛrde na ˈkorda u ˈjɔrno.

 

 

 scultore Fernando Armentano -  3d

 

 

“ CRISTO SI E’ FERMATO A EBOLI”- C. LEVI

 

 

'kristu ˈsɛ fer'matu a ˈjɛvɔlə"

 

(IPA)

 

"noj nunˈsumo krisˈtjani - ˈloru ditʃinu - 'kristu ˈsɛ fermatu a ˈjɛvɔlə"

krisˈtjano, pilˈloru ˈvɔ ditʃe 'womo:  e a 'fraze saˈputa ˈkaɣɧju senˈtuto

ˈtante ˈvɔte riˈpɛte,  nta ˈvukka ˈloro nunˈnɛ 'forse ˈnɛnte di ˈkju ke

u ˈmɔdo di ˈditʃi di na skunsuˈlata kuʃˈʃɛntsa di womini iɱferjuri.

noj nunˈsumo krisˈtjani, non'sumu kunʒiðəˈrati ˈwomini, ma ˈbɛstje,

ˈtʃuttʃi i faˈtika, e anˈkora ˈmɛnu ke i ˈbɛstje,i ˈfruʃkuli, i fruʃkuˈlɛððɽi,

 

ki ˈkampano a ˈvitaˈloro ˈmɛnzo i diˈjavuli  o ˈlandʒeli ,

pikˈki du'vɛmu suppurˈta u 'munnu di  krisˈtjani ,

ke ˈsu a ˈlata parte du tselu ennipaˈtiʃe  u ˈpisu e u kunˈfronto

 

 

Parco Naz.del Pollino – radura verso il Belvedere

Foto di Pino Di Tomaso

 

                                          

 

Pane cantato -  Rocco Brindisi

Pane tenuto a chiave / visto crescere in casa, sotto coperte, cappotti della guerra /

 pane asciutto e senza niente, pane più bello di un biscotto /

 à pane con la conserva dolce, amara / pane che riscalda il letto, segnato da una croce, strappata / dai bambini e messa in bocca / pane strofinato con un pomodoro, pane e olio, pane acqua e olio / pane acqua e zucchero, sepolcro di Cristo /

pane che entrava in casa alla controra e profumava i morti / pane e mela, pane e noci, mandorle col pane / pane spiato, mangiato come un grappolo di moscatella /

a Dio gli usciva l'anima / pane e pane, pane, una carezza di fuoco, tre di olio. pane e fave / molliche baciate da terra e consolate in bocca /

Faccia bella, mai rovesciata /bambini che lo andavano suonando per la via

pane riempito di patate e uova, pane che sposa il pane /

 figliole unte di pane olio/ e origano / pane con un cucchiaio di sugo, tornando dalla scuola / scorza d'oro, rubata sulle scale del forno /

santi scimuniti dalle stelle / pane tagliato a arte, senza far cadere una briciola, pane  

partorito dalle mani / pane assoluto / pane cantato dalle bugie dei bambini, come la neve

Fossụ Paratʉrụ – foto di Marco Laino

 

Pàne ćantàto

 

           (IPA)

 

Pàne tənùtu â kjave

 

vɪstu crɛʃe â kasa, śuttu qupɛrta, kappɔtti dâ ɣuɛrra,

 

pàne aʃʃùttu e sɛ́nt͡sa nɛ̀nte, pàne kjù bɛ̀llo î nu b͡viskɔttu

 

 pàne ka qunʒ͡sɛ̀ʁəva dùt͡ʃe, amàʁa

 

pàne ki scàrfa u lɛ̀ttu, siñatu da na cɽút͡ʃæ, ʃʈɽadd͡zàta

 

da i ɣuañùni e mɪ́za  ḿúcca

 

pàne šʈɽiɕàtu ɕa pumaðɔ̀ra, pàne e oɧʰyu, pàne, àqwa e oɧʰyu

 

pàne àqwa e t͡ʃùkkeru, səpùrɕru i krɪstu

 

pàne ki ʈɽaʒɪja a kasa â ɕʊnʈɽòra e mp͡brufumàva i mɔ́rti

 

pàne e púma, pàne e nut͡ʃi, nut͡ʃɪððɽe ɕu pàne

 

pàne spii̯atu, mand͡ʒatu ɕome na pɨt͡sòɽɽa i muśćatɛ̀ɖɖɽu

 

a Dɛi̯u î ɨəssìɨ̯a lànima

 

 pàne e pàne, pàne, na ɕaʁɪt͡tsa i fɔɕu, ʈɽe dÎ oɧʰyo, pànə e  f́àve

 

muɖɖɽìke vat͡ʃàte da tɛrra e ɕunʒulàte ḿúcca

 

fastt͡ʃa bɛ̀ɖɖɽa, mài̯ riʋ͡utata, ɣuaɲɲuni ku ɪ̯́jano sunànnu pâ̯ vɪ̯̀a

 

pàne kɪ́nu i patàne e ɔ́va, pàne kə spɔʒa u pàne

 

ɣuaɲɲunɛ́ɖɖɽe ʋ̀nte  di pàne e ɔ́ʰɧyo, e arɪɣano

 

pàne cu nu cʋcʰiàro i śùcu  tʋrnanno da scɔla

 

ʃɕɔrt͡ʃu dòʁo, ruβàto nði  śɕàle du fɔ̜̀rnu

 

sànti šimunùti dî stɛ́ɖɖɽe,

 

pàne taɧʰyàtu â àrte, sent͡ʃa fa ɕadɪ̀ na b͡vrɪ́čiula,

 

pàne paʁturʊ̀tu dæ màni,

 

pàne aśśulʊ̀tu

 

pàne ćantàto dæ  buščɪ̀e̯ di ɣuañuni, ɕome a nɪ́ve

 

 

Parco Naz.del Pollino [spɛttsaˈ(v)umːula] spezza(v)ʉmmu̥la   

 

 

                                   

PROVERBI E DETTI POPOLARI

 

N.B. 

          IN NERO  DIALETTO MACCHERONICO –

          IN  BLU  ADR

 

Detti Popolari

- Cu zappa a vigna si vivi l'acqua, cu no si vivi u vinu.
-Cu zàppa a vìgna së vìvë l'acqua, cu nò  së  vìvë u vinu̥

 

- A crianza vene da casa u mucco vene du nasu.
- A crë(i)ànza vénë d_a càsa, u mùccu̥ vénë d_u nàsu̥

 

- Quannu si marteddro vatti, quanno si ncudine statti.
- Quannu̥ sì martèd̥d̥r̥u̥ vàttë, quannu̥ sì ngùdënë stàttë
 

- A ventra iè na piddricchia, chiù cinni mittisi chiù si stinnicchia.
- A vèndra iè na pëd̥d̥r̥ìcchia, cchiù cë_nne méttësë cchiù së stënnícchia

 

- Accidimi e iettami ntì mei. - U ferro i lautre ruppe i petre.
- Accìdëmë e ièttamë ndë mè(i)ë. - U fèrru̥ ë l_à(v)ut̥r̥ë rúppë ë pèt̥r̥ë.

 

- Quannu a patrona fa u brodo  i  gaddrina o iè malata diddra o iè malata a        gaddrina.

-Quannu̥ a pat̥r̥óna fa u bbròdu̥ ë gad̥d̥r̥ìna o iè malàta díd̥d̥r̥a o iè malàta a gad̥d̥r̥ìna.

 

- Nivuri e nivuri nun si tingiunu mai.
- Ní(v)u̥ru̥ e ní(v)u̥ru̥ nun së tìngënu̥ maië.

 

- U diavulu divaca u mare cu nà cocchiula i nuciddra.
- U dë(i)àvu̥lu̥ dëvàca u̥ màrë cu na cócchiu̥la e̥ nucíd̥d̥r̥a.

 

- Tantu và all'acqua a lanceddra fino a chi si ruppe.
- Tàndu va a l'acqua a langèd̥d̥r̥a finu̥ a cchë së rùppë.

 

- Femmina chi nun mangiasi fasuli cum' fai avì su bellu culu.
- Femmëna chë nun màngësë fasùlë cú̥më fàië_aví ssu̥ bbèllu̥ cùlu̥.

 

- U vecchio nun chiangìa ca murìa ma ca nu nsavìa mparato.
- U vècchiu̥ nun chiangíja ca muríja ma ca nun s(ë)_avíja mbaràtu̥.

 

- A gaddrina fà l'ovo e u gaddro si dolle.
- A gad̥d̥r̥ìna fà l_óvu̥ e u gàd̥d̥r̥u̥ së dóllë

 

- D'ommini i vinu quattru nu carlinu.

-D_ómmënë ë vìnu̥ quat̥t̥r̥u̥ nu̥ carlìnu̥.

 

- U mulinu vacci ndà putia stacci.
- U mu̥lìnu̥ vàccë nda putìja stàccë.

 

- Manna i femmini a l'acqua e i masculi a linni. 
- Mànna ë fémmënë a l'acqua e ë màscu̥lë a línnë.

 

- Cu nun zappa addà purtà ncoddru.
- Cü nun zàppa ha da  purtà ngód̥d̥r̥u̥ ( Habet ad portare)

 

- Quannu l'acqua iè ferma nun passà ca ti nechisi.
- iúmu̥ cíttu̥ nun cë passà ca të nècasë

 

- Spanni nu puinu i farina e nunnu cogghiesi chiù.
- Spànnë nu̥ pù(i)ënu̥ ë farina e nunn_u̥ cógghiësë cchiù.

 

- I ciucci si scuntrunu e i varliri si ruppunu.
- Ë ciuccë së scúnt̥r̥anu̥ e ë varlìrë së rúppënu̥

 

- A fa cumi ti fanu nun ci vò mastria.
- A fà cómë të fànu nun cë vó ma(i)ës̥̊t̥r̥ìja

 

- Si voi a masciata vacci si nò mannacci.
- Së vvòie a mmaššàta vàccë së nnó mannàccë

 

- A pecura guardata sa a mangia u lupu.
- A pécüra guardàta s_a màngia u lùpu̥

- Foco chi nun ti vidi non ti scarta.
- Fòcu̥ chë nun të vìdë nun të scàrta

 

- Nun ntruvulà l'acqua che ti vivisi.
- Nun nt̥r̥u̥vu̥là l'acqua chë të vìvësë ( Ca, invece, significa "perchè"

forse dal    francese "car")

- Arrassati cavudara ca mi tingisi.
- Arràssatë ca(v)udàra ca më tìngësë

 

- U iango e russu vene du mussu.

-U iàngu̥ e u rússu̥ vénë dü mùssu̥

 

- A billizza vene du pizzulu-

- A bëllízza vènë du̥ pìzzu̥lu̥

 

- Futti e tuttitinne, ca se nun futtisi restasi futtutu

- Fúttë e  fu̥ttëtìnnë ca së nun fùttësë rèstasë fu̥ttùtu̥

   

- Ariganu e puleiu, unu è peggiu e l'atu è peiu

- Arígànu̥ e pu̥lèiu̥, (g)unu è pèggiu̥ e l_atu è pèiu̥

 

Autore: opuscolo pubblicitario

[fn’dana ‘susu fndàna sʉs

                

              (in nero dialetto maccheronico)

                    (in marrone IPA)

 

 A stiddru a stiddru si fa a jumara

[a ˈstiɖːɽu a ˈstiɖːɽu si fa a juˈmara]

 Addù arrivamo chiantamo u zippu

[adˈdu arriˈvamo kjanˈtamo u ˈdʒipːu]

 Aprile hinghie u varlire

[aˈprile ˈʰjnɠɧje u varˈlire]

Pure  a Rigina tene bisogno da vicina

[ˈpuru a riˈdʒina ˈtɛne biˈzɔɲɲo da viˈtʃina]

Cu zappa vive l'acqua e cu a porta vive u vinu

[ ku ˈtsappa ˈviːve lˈakwa e ku a ˈpɔrta ˈvi:ve u ˈviːnu]

 

 Fa prima na femmina a truvà na scusa ca nu sorice a truvà  nu  pirtusu.

 

[ˈfa ˈprima na ˈfɛmmina a ʈɽuˈva na ˈskuza ka nu ˈsɔritʃe a ʈɽuˈva nu pirˈtuzo]

 

 E sciabbole stanu appicate e i foderi cumbattono. 
 
 [ e ˈʃabːɔle stanu appiˈkate e i ˈfɔðeri kumˈbattono]

  Fa' male e penzaci, fa' bbene e scordati

[ˈfa ˈmaːle e ˈpɛnʒatʃi, ˈfa ˈbɛːne e ˈskɔrdati]

 Cu si mpiccia e cu  ti spiccia

[ ku siˈmpittʃa e ku ti ˈspittʃa]

E cannèle si sʈɽuinu e a processione nun camima

 

[ e kanˈnɛle si ˈsʈɽujnu e a  protʃesˈsjune nun ˈkamina]                

Quannu u culu fà vento u medico iè cuntento

[ˈkwannu  u ˈkulu ˈfa bɛnto u ˈmɛdico ˈjɛ kuntento]

A  chiange u mortu sù lacrime pirdute

[a ˈkjandʒe u ˈmɔrtu ˈsu ˈlakrime pirˈdute]

Da cu non tene mugghiera e figghi nè pi amore nè pi  cunsigghi.

[da ku nun ˈtɛne muˈʰɧjɛra e ˈfiʰɧj nɛ paˈmɔre nɛ pi kunziʰɧj]

Datemi  u tempu ca vi pirtusu, dice a puza  i fasuli

[ˈdatemi u tɛɱbu ka vi pirˈtuʒu, ditse a ˈputsa i faˈzuli]

Cane di kjanka, kinu di sangu e mortu di fame

[ˈkaːne di ˈkjanga, kjnu di ˈsangwe e ˈmɔrtu di ˈfame]

Lettu strittu curcati mmenzu

[ˈlɛttu šʈɽittu ˈkurkati ˈmɛnʒu]

Tene paura ca u culu l'arrobba a cammisa

[tɛne paˈura ka u kulo larˈrɔbba a kaˈmiza]

A gaddrina fa l'ova addu nun  vrucia u culu

[a gaɖɖɽina fa ˈlɔva adˈdu nun ˈvɽuʃa u kulu]

U ciucciu nnante e u cavaddru appressu

[u ˈtʃuttʃo ˈnante e u kavaɖɖɽu appɽɛssu]

Acquistu di fera: tutta carta e nente materia

[akwiʃto di ˈfɛra, ˈtutta ˈkarta e ˈnɛnte maˈtɛrja]

Quannu u signore iesse cu  cammisa iè signu chɘ ha finitu i vistiti

[kwannu u siɲˈɲuro jɛːʃe ka kamˈmiʒa ˈjɛ ˈsiɲɲu kʰa finitu i viˈʃtiti]

Prima che move nu pede su mangianu i furmiche

[ˈpɽima ke ˈmɔve nu ˈpɛːde su ˈmandʒano i furmike]

Attacca u ciucciu addu vo u patrone

[atˈtakːa u ˈtʃuttʃo adˈdu ˈvɔ u paˈʈɽɔne]

Cu mangia da sulu si strozza

[ku ˈmandʒa da ˈsulu ʒi ˈsʈɽɔttʃa

Puddru ki nun canosce u granu

[puɖɖɽu ki nun kaˈnɔʃʃe u ˈgranu]

Cu troppu s'abbascia u culu mostra

[ku ˈʈɽɔppo sabˈbaʃʃa u ˈkulo ˈmɔʃʈɽa]

A casa du pizzente nun mancano stozze

[a ˈkaːsa du pitˈtsɛnte nun ˈmankano ˈstɔttse]

L'ommo fa u  piccato e u diavolulu u scummogghia

[ˈlʰɔmmu fa u pikkato e u djavulu u ʃkumˈmɔʰɧja]

tre su' i putenti: u papa, u r e cu nun tèn nente

[ʈɽe su i puˈtɛnti: u ˈpapa, u ˈrɛ ekˈku nun ˈtɛne ˈnɛnte]

U scarparu, ka nun tene nente a fa, ammogghia a mpigna

[u ʃkaˈrparo,  ka nun ˈtɛne ˈnɛnte a ˈfa, amˈmɔ ʰɧja a ˈmpiɲɲa]

Teneno a faccia come u culu

[ˈtɛneno a ˈfattʃa ˈkɔme u ˈkulu]

Cu vive à funtana si pulizza  cu e manu, cu vive  a cantina si pulizza cu a mappila.

[ku ˈbive a funˈtana si puˈlittsa ki  manu, ku ˈbive a kanˈðina si puˈlittsa ka mapˈpila]

 

Dopo vinignato, accattati u muteddru

[ˈdɔpo viniɲˈɲato akˈkattati u muˈtɛðɽu]

Zinzuli e strazzi su l'anima da casa

[ˈdʒindʒuli e ˈʃʈɽaddzi su ˈlanima da ˈkasa]

Cavuli di innaro iettali  u munnizzaru

[kavuli di ʲinnaru ˈʲɛttali u munniˈtsaru]

 Cu primo arriva primo macina

[ku ˈprima arˈriva ˈprima ˈmatʃina]

 

*Lunɘdija lunijamo - marte e mercole nun filàmo - juvidija nun tene voɠɠɧia -

  vennɘrɘdija nun ncuraggia - saturnu comɘ aɠɠɧjorna accussì scura

  e duminica sumu di missa  cristiana.

*U diavulu fa e pignate ma no i cuperchj

* Nu jure nun fa primavera

*U porcu léntu si nsònna à ɠʰjănna

 

(maccheronico)

Si da Ritunna se sapese cu sungo,
ma no picchì ti fai i cazz meie, ma picchi noi ni conoscemo tutti quante.
Si da Ritunna se si statu u Casteddro e i Pagghiareddre,
a Gagghione, i Servie e M'Bede a Vaddre.
Si da Ritunna se mbunda u Cruce ti sentisi u Patreterno,
picchì da dra suso u munnu tuio stai videnno.
Si da Ritunna se mangese zafarane crusche e rascateddre,
se l'acqua che vivise iè di Jannace, o di Sciartagghie.
Si da Ritunna se fai nnande e arrete menzo a chiazza,
se scinnise pa a Crangìa, 
e tutti quant si girano, pi parla di tija.
Si da Ritunna se, u ponte a Jumara, turnanno da fora paise,
cu l'occhi stese a Coppola i Paola, ti guardase ndorno e dicese:
"QUA CI STANNO MAMMA E PAPA MEIO,
QUA CI TENGO CASA E CORE,
QUISTA IE ARIA BBONA,
QUISTA IE A TERRA MEIA!".

(ADR - ALFABETO DIALETTO ROTONDESE)

 

Sì da Rëtunna së sàpësë c sùng
ma nno pëcchì të faië ë càzzë mèië, ma picchì noië nnë cönöššémö tùttë quandë.
Sì da Rëtunna së ssë statö ö Castèd̥d̥r̥ö , ë Payyarèd̥d̥r̥ë,
a Gayyònë, ë Sërëvië, Mbèdë a Vàd̥d̥r̥ë.
Sì da Rëtunna së mbùnda a Crúcë ti séndësë u Patrëtèrnö,
pëcchì da d̥d̥r̥à ssusö ö mu̥nnö tu̥iö staië vëdènnö.
Sì dda Rëtúnna së mangësë zafarànë cr̥ušchë e rrašcatèd̥d̥rë 
së l'aqwua che bívësë iè dë Jannàcë o dë Šartàyyë 
Sì dda Rëtúnna së ffài nnandë e arrètë mmènzö a chiàzza
së ši̥nnësë pa Cr̥angìja,
e tuttë quandë së ggíranö pë parlà dë tija.
Sì dda Rëtúnna së, ö póntë a Jumàra, törnànnö da fòra paísë
cu l'òcchië stësë a Cóppöla ë Paöla, të guàrdasë ndórnö e dícësë
QUA CË STANÖ MAMMA E PAPA' MÉIO
QUA CË TÈNGÖ CASA E CORË
QUÍSTA IÉ ARIA BBONA, 
QUÍSTA IÉ A TÈRRA MÈIA!". ADR (ALFABETO DIALETTO ROTONDESE)

Pietro De Cristofaro

 

P.zza Vittorio Emanuele III  -  Anni ‘50

 

 

(ADR - ALFABETO DIALETTO ROTONDESE)

 

 

A Candìna nùmëru̥ gùnu̥

parapònsë pònsë pò...

c'è Giu̥vànnë cu̥ rússu̥ bbónu̥...

parapònsë pònsë pò...

avèmü calàtu̥ u̥ prìmu̥ lìtru̥

pë mu̥gghià lìngua e palàtu̥...

oh chë bèlla Candìna, oh chë bèllu̥ calà!

 

A Candìna nùmëru̥ dùië

parapònsë pònsë pò...

Ggèniu Amàtu̥ nn'ha aspëttàtu̥...

parapònsë pònsë pò...

súttu̥ u̥ bangúne avíja ammu̥cciàtu̥

capëcòddru̥ e su̥ppre̥ssàtë...

oh chë bèlla Candìna, oh chë bèllu̥ calà!

 

A Candìna nùmëru̥ t̥r̥é

parapònsë pònsë pé...

Sëcóndu̥ ë bëccàccë ha prëparàtu̥...

parapònsë pònsë pó...

nu̥ përèttu̥ amu̥ sculàtu

pë nunn_éssë scu̥stu̥màtë...

oh chë bèlla Candìna, oh chë bèllu̥ calà!

 

A Candìna nùmëru̥ quat̥t̥r̥u̥

parapònsë pònsë pò...

Gënëiéd̥d̥r̥u̥ ièra u mègghiu̥

parapònsë pònsë pò...

ha cacciàtu̥ u̥ mu̥scatèd̥d̥r̥u̥

c'è iëssúta na chiandèd̥d̥r̥a...

oh chë bèlla Candìna, oh chë bèllu̥ calà!

 

A Candìna nùmëru̥ cìnghë

parapònsë pònsë pò...

addú Albínu̥ sùmu̥ iùtë

parapònsë pònsë pò...

pë nu̥n fa tòrtu̥ a nësciùnu̥

nu̥ fiàscu̥ rússu̥ àmu̥ scu̥làtu̥...

oh chë bèlla Candìna, oh chë bèllu̥ calà!  (S.Fittipaldi)

 

 

A ttíja, Lucània, glu̥riùsa n'àta vòta!

 

 

Dappëttùttu̥, mmišcatu̥ cu̥ càndu̥ dë l_arméndë

l'ècu dë putíjë e dë gualchèrë

mísë mmótu̥ da júmë e da tu̥rrëndë:

 

ovùnguë, ndë vàd̥d̥r̥ë e ndë cu̥stièrë,

àrchë, archéttë e pòndë ë fèrru̥.

fìšchë dë sërènë e vapu̥rièrë.

 

Nda ognë bbùcu̥ a vúcë dë  pu̥ètë,

chë a fòd̥d̥r̥a  spamísa rèsta a séndë,

chë s̃t̥r̥òfë nòvë càndànu̥ cu̥ndèndë.

 

 

ALCIBIADE VECOLI  - 1831

 

 

 

U̥ tèmbu̥ jùstu̥ allúra iè vënùtu̥

dë míttë mànu̥ a sémëna da tèrra. 

Cu̥mmènë dë canóscë a sëménda mégghia

prìma d'_a spànnë e pèrde aínd̥r̥a u ̥càmbu̥

e nun-aspëttà nvànu̥ u̥ frùttu̥ bbònu̥.

Allúra stàmmë a sséndë e ógnë paròla mé(ia)

cu̥stu̥dìscë aíndra a ménde tú(ia): 

non tùttë e chìcchë sú adàttë  a ddà bbónu̥ frùttu;

a natùra, nu̥ pòcu̥ malìgna, e a spërànza

chë nunn'è da ménu̥, l'òcchië ngànnanu̥:

Scègghië sëménda sénza gúsciu̥,

bellà asciùtta pë vërtù du̥ sòlë,

válu̥ta chë prúɣu̥la nunn'hà

né rëmasùgghië inùtëlë e dannúsë;

stípala aínd̥r̥a a nnu̥ vàsu̥

dë terracòtta, chë frisca a mandènë

e pë pu̥ru̥sëtà àrëja rëcévë,

cu̥mmógghiala  mmòdu̥ chë  sórëcë

e fu̥rmìchë nun s'a màngianu̥.

Arrëcòrda ca dë du̥ië stìrpë sú ë sémë:

(g)únü iè scúru̥, pësàndë e ggróssu

l_̀atu è cchiù mënùtu, fìnu̥ e cchiàru̥.

Stàttë attèndu̥ a_u sémë da zëzzànëia

chë spíssu ngànna l_òcchiu du̥ sëmënatúru.

 

IL CANAPAJO -Libro 3° -1741 - Girolamo Baruffaldi

 

 

Sùngu stàtu̥ ndu̥ paísë da cuccàgna,

àgghiu̥ vìstu̥ ë cchiù bbéllë usànzë:

chë ménü fatìga cchiù guadàgna.

Pë_arrëvà cë vónu̥ sèttë mísi

pë mmàrë e pë tèrra sénza pagà spísë.

Appéna iúntu s'è prësëndàtu̥ nu̥ su̥ldàtu̥,

vëstùtü e armàtu̥ come nu paladínu̥.

Súbbëtu̥ m'ha ddíttu̥: "Së qua vóië stà

abbësógna chë të mbàrasë u̥ latìnu;

nun parlà màië dë fatíga ma súlu̥

de mangià, bbívë e ddórmë, 

girà ammacàndu̥, ballà e jucà a ccàrtë.

Prumëttëmmíllu̥ e të fazzu t̥r̃àsë.

Pë útëmu̥, nun parlà mmàie dë guérra,

né dë zappà, de téssë o cúsë."

Prumísu̥ tùttu, me sùngu abbëiàtu̥ pu̥ paísë.

A ccèndu̥ met̥r̃ë cc_éra na fu̥ndàna

chë vërsàva vìnu mu̥scàtu̥ e malëvasìja

e camënànnu̥ àgghiu truvàtu n'àta víja

cu̥ càsë dë salàmë, próvu̥lë e fu̥rmàggë;

e pórtë ièranu̥ fatte dë rëcótta

e tuttë nnë pu̥tíjanu̥ mangià

nzémë a gad̥d̥r̃ìnë e pud̥d̥r̃as̃t̥r̃èd̥d̥r̃ë.

 

 

 

U̥ grànu̥ nun c'èra bisógnu̥ du̥ sëmënà,

nascíja da sùlu̥ mmènzu̥ a tèrra

e a farína së truvàva sénza da macënà.

A stu̥ paísë nun së parlàva màië de pu̥vërtà:

tuttë ièranu̥ Segnúrë, Còntë e Barùnë

e mmàie së tru̥vàva angúna nfërmëtà.

Nun c'era fríddu, nun tru̥nàva e nun chiuvíja

e u tembu ièra sèmbë prëmavèra.

Da matína finü a síra nu̥n së facíja

àu̥tru̥ che ju̥cà e mmangià. 

Së quaccùnu parlàva dë fatìca

súbbëtu̥ u̥ mëttíjanu̥ ngaléra.

L'àrbërë facíjanu̥ scàrpë, guandë e cappéd̥d̥r̃ë,

ë  barbagiànnë cacàvanu̥ vëstìti 

di vëllùtu̥ e cammísë rëcamàtë d_òru. 

Më vu̥líjanu̥ fa dëvëndà nu ciùcciu̥

ma numm'àgghiu̥ mmišcàtu màië

cu̥ Lucígnu̥lu̥ e Pinócchiu̥.

 

U paísë da cuccàgna -Giouannino  il Tranese – 1715

 

Nu jórnu̥ hàgghiu̥ ngu̥ndràtu̥ a fu̥rtùna,

tàndu̥ ièra bbélla chë parìja nu̥ iúrë;

l'hàgghiu̥  díttu̥: " Ngràta rëggìna mè(i)a,

quànnu më vòië lëvà tùttë stë ɣuàië?"

S'è ggëràta e m'ha dìttu̥, cu̥ vvu̥cë crùda:

"Fënìscënu̥ ë jórnë ma nò ë ɣuàië".

 

Canti di Giugliano - Luigi Taglialatela -1883

 

Quànnu̥ sí nnàtu̥ tu, iúrë ë bëllízza,

u sòlë t'ha du̥nàtu̥ a lu̥cëntízza,

a lùna t'ha mmísu̥ nfàccia a chiarizzá,

ë ròsë hànu̥ pu̥sàtu̥ a dëlëcatízza,

Cu̥pìdu̥ t'ha nzegnatu a ffà l_amu̥rë

ma nësciùnu̥ hómmu̥ t'ha du̥nàtu̥ u còrë.

 

Canti di Porognano - Luigi De Gennaro -1880

Quànnu sí nnàta tu, ròsa canìna

hànu fàttu̥ fèsta u̥ sòlë e a lùna,

hànu fàttu̥ fèsta u̥ paísë e fòra,

 e t_hànu vattijàta a Chiesa Màtrë;

pë cumbàrë cë fú nu̥ Sëgnúrë

pe cu̥mmàra na Sànda Dàma. 

Tuttë te chiámanu Riggína dë iurë

a ijórnu du̥ sòle e a nnòttë da lùna.

 

Canti di Melicuccà: Variazione

 

Àrë(i)a ë prëmavéra, 

magnëfëca e su̥vràna, 

vérsa u̥ célu̥ azzùrru̥

nzúpra a trëstézza u̥màna,

dóna a ë ràmë nùdë

vèstë de gemmë e iúrë

a ë nìdë ammu̥cciàtë

giòia de nóvë amú̥rë,

a l_afflìttë dóna pàcë

a ë malàtë rëstòru̥,

arë(i)a pulìtà e ppùra

tùtta d_argèndu̥ e d_òru̥.

Aria di primavera  -Antonio Julio – 1898

 

Càpu̥ ë cu̥cùzza sénza sëménda, 

cërëvéd̥d̥r̥u̥ ë gàtta, hómu̥ ë néndë, 

vòië sapì s_àgghiu̥ tru̥vàtu̥ fu̥rtúna?

Tuttë ë jórnë ngíru̥ a fru̥gnu̥là

nzèmë a fëmmënàccë e guardúnë,

fra mìlle scioccaríje a bu̥ffu̥nëià.

Malëdëttu̥ stu̥ cerevèd̥d̥r̥u̥ túiu

malëdëtta a musciaríja e a frënësíja,

giu̥vënòttë, nzu̥ràtë e marëtàtë

e dë ussëgnuríja tùtta a gënëalu̥gíja!!!!!

 

Li Buffoni - Margherita Costa  

Atto I°, Scena I°- Variazione

 

 

Nebbia mattutina

 

nel freddo del deperito mattino

lividi nastri di nebbia

come nubi di sogni

ondeggiano immobili

tra languidi vapori di silenzio

sopra nudi giardini che dormono:

 

grigia luce

bava di un sole invecchiato

copre di ruvida seta

il secco pallore della rugiada:

 

Ndu fríddu̥ da dëpërìta matìna

lìvëdë striššë ë négghia

come nuvulë ë nzónnë

ndu̥ndu̥lìjanu̥ férme

fra lànguëdë vapúrë ë silènzë(i)u̥

nzupra a iardìnë spugghiàtë

chë dòrmënu̥:

grigia lucë, vàva ë nu sòle nvëcchiàtu,

cümmògghia cu̥ síta raspùsa

a sícca e pàllëda mašcùra:

 

S. Fittipaldi

 

 

 

Rudere Castello – foto di Marco Laino

 

 

 

Figlio del Pollino

sono un figlio del Pollino,

sono un pinco pallino:

siccome tutti mi prendono per forestiero,

per via della cadenza,

mi tocca precisare le origini meridionali

e i termini della questione

e spiegare e puntualizzare che Carlo,

Rocco, Manlio non erano pinco pallini come me

e che in fondo la questione

io me la porto e consumo addosso e ancora:

a proposito, dimenticavo Antonio:

(Carlo Levi, Rocco Scotellaro,

Manlio Rossi Doria, Antonio Gramsci)

S. Fittipaldi

 

 

 

Foto di Pino Di Tomaso

 

 

Sùngü nu̥  figghiu̥  du̥  Pu̥d̥d̥r̥ìnu̥,

sùngu̥  nu̥  pingu̥  pallinu̥:

sëccòme tuttë me pìgghianu̥ pë forastèrë,

pë vvìja da calàta da vùcë,

më tòcca prëcësà chë sùngu mërëde(i)u̥nàle

e rëtu̥rnà a QUËSTË(I)ÓNE

e spiëgà che Carlu̥, Roccu̥, Manliu̥

nunn_èranu̥ pingu̥  pallinë comë a mmìja

e che a finë du cundu̥ a QUËSTË(I)ÓNE

iè m_a portu̥ e cu̥nzumu̥ ngod̥d̥r̥u̥ angòra:

( a propòsëtu, me scu̥rdàvu̥ a Ndònë(i)u̥)

 

 

 

Il lupo e l'agnello da Fedro

 

Nu iòrn, nda l’acqua frisca dë  n iumë, bivìja, citt –citt, n_ained̥d̥r̥.
Nda n
muménd sbùca n lùp malidítt, chë nn mangiava c

da quand tèmb.
Chiù niv
r dë ràggia ca ë  raggiùnë, s’è mis à gridà cómë n pazz:
-Guagnò, chi ghié sta democrazzia, comë të sì përmìs

dë  më  mblacchià l’acqua, dë  nt̥r̥g
iumë mèi-
-Ma n
nn_èran sparùti da faccia  a terra- pinzava l’àjn-
qua cë vò na magagna, n
n vogghi essë sprpat comë n_oss
ë c
curaggi

-Comë putèra fa sta cosa, ussignrìa, ca stasë a cap adà(v)t

 e iè a pënninë, ma cund iè n’at, u fatt
ca
iumë iè tropp  avvëlënat c cchiumm, arsenic e  sapòne.
Allura, pë të fa n
pijacirë, sung vënut a bbivë, sul pë pròva,
pë të putì salvà; accussì, dumanë , së iè n
m_mòr,  poië stà t̥ranquill
l’acqua  iè bbona.

 

ANCORA QUALCHE PROVERBIO IN ADR

 

- Quànnu̥ a fatìca së (i)à(v)u̥za u vagabúnnu̥ së cúrca.

- U pòrcu̥ lèndu̥ së nzónna a gghiànna.

- Sàccu̥ vacàndu̥ nun së rèië a l_èrta.

- A fà cómë të fànu nun cë vó ma(i)ës̥̊t̥r̥ìja.

- A_bbu̥nnànza ngózza e a carëstìja fa ffàmë.

- A gàmma cùrrë addù l'affèttu̥ tìra. 

- U ciùcciu̥ quannu̥ ràgghia o vò l_òrë(i)u̥ o vò a pàgghia,

- Àrbëru̥ mmènzu̥ a vìja cu pàssa u scu̥tu̥lìja.

- Quíddru̥ chë sémënasë cògghiësë e u nu̥cëprèssëcu̥ nun pò ffà përùnë.

- Súpra u vrušàtu̥ nu̥n créššënu̥ pílë.

- Nun tènësë cappèd̥d̥r̥ë e cércasë bërréttë.

- Cu pùta u mísë màrzu̥ o iè ciùcciu̥ o iè pàzzu̥

- Cu pùta a màggiu̥ e zàppa d'agústu̥ nun cògghië nè pàne e nè mústu̥

- Së d_aprìlë pùta u cu̥ndadìnu̥ vìvë acqua e pòcu vìnu̥.

- Cu̥ nu̥n sémëna nu̥n cògghie.

- Cu màlë ha sëmënàtu̥ rèsta pòvëru̥ e gabbàtu̥.

- Cu nu̥n chiànda nu̥n šìppa.

- Sëmënà cu̥ vèndu stànga ë vòië e së pèrde a sëmènda.

- Cu̥ vò bbònu mústu̥ adda zappà d_agústu̥.

- Dìcë a Sàcra Scrëttùra: addù créššë l'èrëva c'è grassùra.

- Dìcë u mòttu̥ andìcu̥: quannu è fríscu̥ së gnétta u fìcu̥.

 - Fàvë e pësìd̥d̥r̥ë nun fànu̥ povërèd̥d̥r̥ë.

- Prìmë fìchë e fëcazzànë cu pàssa stènnë a mànu̥.

- U zappàtu̥ iè da tèrra e u sëmënàtu̥ du̥ patrónë.

- Pë San Mëchèlë l'àcëna è comë u mèlë.

- Ógnë sàndu̥ vò a cannéla sù(i)a.

- Së u vèrnu̥ nun vërnìja a stàta nun statìja nè và  a vèrsu̥ a massarìja.

- Mègghiu̥ nu scu̥rzúnë ndë spënàzzë ca nu mbrë(i)àcu̥ nda vënàzza.

-Làttë e mèlë súcalë ca vénënu̥.

- Së vòië gabbà u vëcìnu̥ cúrcatë prèstu̥ e ià(v)u̥zatë a matìna.

- Cu nun së mòvë s_u màngianu̥ ë mú.schë.

- Quànnu̥ së squàgghia a nívë cu̥mbarënu̥ ë përtùsë.

- A gàtta pë(i)àcë u làrdu̥ e a vúrpa u pu̥d̥d̥r̥àru̥.

- A sàndë fu̥rastèrë nun s_appìccianu̥ canné.

- Frùttu pru̥(i)ëbìtu è cchiù dësëdëràtu̥.

- Còsa fàtta a fòrza nun vàlë na scòrza.

- A ppànza vacànda a vúcca cànda.

- Cu̥ manìja u mèlë së lícca ë mànë.

- Cu̥ su̥spìra, spèra.

- Dëcíja Platu̥në: a passë(i)únë vìngë a raggiúnë.

- Gad̥d̥r̥ìna chë camìna së rëcògghië c_u gózzu̥ chiìnu̥

- Gad̥d̥r̥ìna chë nun bécca, bëccàtu̥ ha.

- U gad̥d̥r̥u̥ dë(i)ùnu̥ tènë u dë(i)àvu̥lu̥ ngùlu̥.

- U cànë sèmbë tórna a_ddù patrónë

- Vidë e nun tu̥ccà è cosa da crëpà

- Càsa grànnë e vìgna iùsta nun së sàpë quandu̥ cùstanu̥

- Quandu̥ rènnënu̥ l_ortu̥ e u mulìnu, nu̥nn_u̥ fà sapì a_u̥ vëcìnu̥

- Aprìlë iè cómë ë Sëgnúrë: l_ùnu̥ e l_àtë sù t̥r̥adëtúrë.

- Ä càsa d_amìcë nu̥n së guàrda fu̥cu̥làru̥

 - Cèlu̥ néttu nu̥n tènë pa(v)ùra dë t̥r̥ònë.

 - Pìrchiu̥ cu̥ a cínnëra e sprëcúnë cu̥ a farìna.

- Àma cu të àma e rëspónnë a cu̥ të chiàma.

- (A)màra a quíd̥d̥r̥a ràpa chë_agústu̥ nunn_è nàta.

- Àrmë, cànë, cavàd̥d̥r̥ë e mu̥gghièrë nun së mbréstanu̥ vu̥lëndièrë.

- A l_órtu̥ ë Ddè(i)u̥ càmbanu̥ tùttë.

- A fëlëvàru̥ iórnë e nòttë vànu̥ pàrë

- Bënedítta quid̥d̥r̥a pàsta chë dë vènërë së mbàsta.

-Cammìsa chë nu̥n të vò, šàngala.

- Cërnícchiu̥ nóvu̥ chë u chiòvu̥ pènnë , prìma dë n_ànnu̥ cínnëra cèrnë.

- Cu màngia marrózzë, càca còrnë.

- Cu rèsta arrètë, cúnda ë pëdàtë.

- Cu fërríja nghiàva e cu̥ nghiàva ha fërrë(i)àtu̥.

- Cu cùsë e scùsë nu̥n pèrdë màië tèmbu̥.

-Ddè(i)u̥ chiudë na pòrta e iàprë na fënèšt̥r̥a.

- Fà a vìta ë Fra Galàssü, mangià, vìvë e iì a spàssu̥.

 

 

 

- Addù t̥r̥àsë u sòlë nun t̥r̥àsë u mèdëcu̥.

 

- Ë pòvërë e ë malàtë ë nëššùnu̥ sù mparëndàtë.

 

- A gàtta prëššaróla ha fattu̥ ë fìgghië cëcàtë.

 

- U pëgnatàru̥  mìttë u̥ mànëcu addù vò.

 

- Ë gwaië da pëgnàta ë sàpë a cu̥cchiàra.

 

- E iastímë su dë canìgghia, cu ë mànna e cu ë pìgghia

 

- A tròppa paciènza s_a ràga u̥ pòrcü

 

- Ë gwàië vènënu̥ candànnu̥ e së në vànu chiangènnu̥

 

- U fríddu̥ ë màrzu̥ t̥r̥àsë ndë còrnë du̥ vòiu̥

 

- Dè(i)u̥ màmma u̥ fríddu̥ sëcúnnu̥ ë línnë chë ténësë.

- A cu̥ndëndízza come a ša(g)ùra sèmbë nu̥n dùra.

- Tëmbu̥ràlë gròssu̥ sfóca prèstu̥.

- A matàssa chiù è arru̥ffàta e mègghiu̥ s_aggu̥mìtu̥la.

- Nu̥n tuttë ë pècu̥rë sù pë u̥ lùpu̥.

- Chiàndu̥ pë u̥ mòrtu̥, chiàndu cúrtu̥.

- Ognë du̥mànë pòrta nu̥ pèzzu̥ ë pànë.

- Na pùlëšë nu̥n lèva u̥ sónnu̥.

- Na vòta cúrrë u̥ cànë e na vòta u̥ lèparu̥.

- N'úra ë sólë aššùtta ë lënzúlë.

- Cu càmba ë spërànza mórë spëranzúsu̥.

- A spërànza iè u̥ pàne dë pòvërë.

- A spërànza iè cómë u̥ làttë, dòppu̥ dù(i)ë iórnë dëvènda rëcòtta. 

- U malàtu̥ pùrë quànnu̥ spíra spèra.

 - A u̥ cëcàtu̥ nu̥n së mos̥̊t̥r̥a a vìja.

 - Mègghiu̥ më vòië e pèggiu̥ më fàië.

- Cu̥ së cu̥nsìgghia da súlu̥, súlu̥ së t̥r̥òva.

 

- Cu và c_u̥ prëvëdèndë màië së pèndë.

- Cu và apprèssu̥ u̥ róspu̥ càdë ndu̥ fóssu̥.

- Dìcë cchiù n_occhiàta chë na prèdëca.

- Në sà cchiù nu̥ pàcciu̥ a càsa ssù(i)a chë nu̥ sàvë(i)u̥ a càsa ë l_àtë.

- A pùlëšë arrétë a rícchia cü dë(i)à(v)u̥lu̥ së cu̥nsígghia.

- Cu̥nsígghië desprëzzàtë, cërcàtë e pagàtë.

- A ddù nu̥n giòvanü paròlë nu̥n giòvanü  bastu̥nàtë.

- A të péndë nu̥n fàië maië tàrdë.

- Sbaglià è dë bbést(ë)ië nzístë dë l_òmmënë.

- A pàne tóstu̥ dèndë e ganàššë.

- Còrë fòrtë ruppë a malasòrtë. 

- Arbëru cadùtu̥ tuttë cúrru̥nu̥ a ffà lìnnë.

- Bënvënùtu̥ c_u̥ bbènë pòrta.

- Cu̥ nu̥nn_ha dòna e cu̥ ha vòlë.

- Cë sù cchiù tagghiòlë chë  sórëcë.

- Të stà chiù vëcìnu̥ nu̥ màlë ë dèndë chë nu̥ parèndë.

- Màlë stànu̥ du(i)ë curtèd̥d̥r̥ë nzupra a nu̥ tagghièrë.

- Ognë prèvëtë lòda ë rëlìquijë su(i)ë.

- Ognë ciùcciu̥ càccia ë  múschë c_a cúda sù(i)a.

- Pë du(i)ë vu̥ccúnë se fànu̥ quëstë(i)únë.

- Quannu̥ a tàvu̥la c'è pocu̥ pàne, u̥ tù(i)u̥ tënëtìllu̥ mmànu̥.

- Quannu̥ stàië nzupra u̥ fìcu̥ nu̥n c'è parèndë nè amicu̥.

- Cu në scàmpa una në scàmpa ccèndu̥.

- Cü fà quid̥d̥r̥u̥ chë ppó nu̥nn_è tënùtu̥ a ffà dë cchiù

- U Sàrtu̥ chë nu̥n fà u̥ nnòdu̥  pèrdë u pùndu̥.

- A dëlëgènza pàssa a šènza.

 

 

- Cu̥ nu̥n finìšë ë pënzà nün cumìngia a ffà.

- A míssa e a_u̥ mu̥lìnu̥ nunn_aspëttà u̥ vëcìnu̥.

 

 

Foto di Pino Di Tomaso

 

 

  FILASTROCCA

-Uno: monta la  luna (salto semplice).

-Due: monta il bue (salto semplice).

-Tre: la figlia del re (salto semplice).

-Quattro: monta il gatto (salto semplice)

-Cinque: raccogli il frumento ( salto semplice facendo segno di raccogliere qualcosa da                    terra.

-Sei: l’incrociatore ( saltare atterrando con le gambe incrociate e rimanere in quella posizione finché non saltano tutti facendo attenzione a non urtare nessuno dei giocatori, pena prendere il posto della cavallina).

-Sette: stauette-      ( salto semplice, atterrando si resta immobili per impedire il salto agli altri.

-Otto: na culata        ( salto semplice con colpo di sedere sulla schiena)

-Nove: batti mano ( salto semplice e in volo battere i pugni sulla schiena).

-Dieci: na speronata (  salto semplice e in volo battere il tacco sul sedere)

-Undici:  na scivolata  ( salto semplice con svivolata del sedere sulla schiena)

-Dodici:ti do a bjada   ( salto semplice facendo segno di imbeccare con la mano la bocca

-Tredici:te la mangi      (salto semplice)

-Quattordici: ti metto la cavezza  (salto semplice  lasciando un fazzoletto  al collo)

-Quindici: me la prendo   ( salto semplice riprendendo il fazzoletto dal collo

-Sedici: ti metto il basto.  (salto semplice lasciando un fazzoletto allargato sulla schiena)

- Diciassette: ti faccio ciuccio.  La proclamazione finale.

 

 

 

Particolare [fun’tana ‘i susu]   fndàna sʉs

 

 

3 S

VOCABOLARIETTO TERMINI DIALETTALI

         TRASCRITTI IN  ADR  E  IPA

                   ADR                                                                                     IPA

abbacà

 non scervellarsi

[abːaˈka]

abbàsci

giù

[abˈbaʃo]

avvïà

avviarsi

[abˈbja]

abravùt              

rauco

[ab:raˈvuto]

abbrstlùt        

abbrustolito

[abːrustuˈluto]

abfnàt           

gonfio

[abbufuˈnato]

abonanma         

la buonanima

[abboˈnanima]

abbuttat               

sazio

[abbutˈtato]

accingàt             

 gamba poco servibile

[attʃunˈɣato]

 acccchià         

unire, dire cose insensate

[akːukˈkja]

accunzà         

accomodare

[akkunˈtsa]

àčd                           

acido

[ˈatʃidu]

nun tingózza 

non ti va a genio

ŋun tinˈg͡kottsa

 rutt             

ridotto

[addirˈrutto]

ad̥d̥u̥

avvertirsi di qualcosa

[adːuˈna]

allišà - allscià

lisciare, carezzare

[alliʃˈʃa]

ammagarùt

che ha subito "magia"

[amːagaˈruto]

ammšcà

mischiare

[amːiˈʃka]

àcn

chicco

[ˈatʃino]

annacà

cullare

 [annaˈka]

appapangnàt

addormentato

 [appapaɲˈɲato]

appiccapànn

appendipanni

[appikkaˈpanni]

arrangdùt

rancido

[arrantʃiˈduto]

arrassà

mettere a lato

[arraˈʒa]

arresettà

mettere in ordine

[arreʒetˈta]

arruinà

rovinare

[arruiˈna]

arrzznùt

arrugginito

[arrudziˈnuto]

artètca

irrequietezza

[arˈtɛtika]

 assngràt

sincerato

[assinˈtʃɛrato]

att

mettere dritto

 [attiˈʒa]

cacayy -cacagghi

balbuziente

[kaˈkaɣɧjo][kakayyo]

cacarèd̥d̥a

diarrea

 [kakaˈrɛððɽa]

caccaved̥d̥a

caccavella

[kakkaˈvɛððɽa]

cafttèra

caffettiera

[kafətˈtɛra]

cacʰìn

cachi, loto

 [kaˈkini]

caudià

riscaldare

[kavəðjˈa]

canged̥d̥u

cancello

[kanˈdʒɛððɽu]

cannarrozz

esofago

[kan:arˈrɔdzu]

cannèla

candela

 [kan'nela]

capšòla

capo di filamento

 [kapiʃˈʃola]

capd̥d̥

lonza

[kapiˈkɔððɽu]

carcàñ

calcagno

[karˈkaɲɲo][karˈkaño]

car̃i̯à

trasportare

[kar:jˈa]

carsèd̥d̥

salvadanaio

[karuˈzɛɖɖɽu]

cawcróña

frammento di calce -sabbia

[kautʃiˈroɲɲa]

capst̥r̥ùmml

capitombolo

[kapəʃʈɽumːulu]

cascavàd̥d̥ɽ

caciocavallo

[kazəkaˈvaððɽu]

cavzún

pantaloni

[kauˈtsuni]

kjanɣhèr

macellaio

[kjanˈkere]

chiaŋùzz

pialletta

[kjaˈnuttso]

kyòv

chiodo

[ˈkjɔvo]

cramìl

tegola

[tʃiraˈmile]

cɪ̀cr

ceci

[ˈtʃitʃiri]

cèwëzë

gelsi, more

[ˈtʃɛudzi]

ccclatèra

bollilatte

[tʃikːulaˈtɛra]

cŋɪlla

taccia, chiodo per scarpe

[tʃinðɽilla]

crnìcchi

setaccio

 [tʃirˈnikkjo]

croʒəno

mozzicone di candela

[tʃeˈrodʒeno]

c

cibare, imbeccare

[tʃiˈva]

carʋnàr

carbonaio

[karevɔˈnaro]

cri̯ànza

creanza

[krjˈantsa]

cocc

uncino

 [krɔkːo]

còcci

frammento -coccio

 [ˈkɔttʃo]

kuñ

cuneo

[ˈkuɲɲo][ˈkuño]

cumbinà

combinare

[kumbiˈna]

cundà

contare, raccontare

[kunˈða][kun'ta]

cnnùtt

cunicolo

[kunˈnutːo]

cnzà

accomodare

[kunˈdza]

crcà

andare a letto

[kur'ka

crriòlo

legaccio di pelle

[kurˈriɔlo]

faìd̥d̥a

scintilla

[faˈiɖɖɽa]

fàscia

fascia

[ˈfaʃʃa]

fasciatur

fascia per neonato

[faʃʃa'turo]

fag

faggio

[ˈfaɧʰu]

ficazzan

fico primizia

[fikatˈtsano]

fìlc

felci

[ˈfilitʃi]

frrètt

ferretto per capelli

[firˈretto]

fssaria

sciocchezza

[fissaˈrja]

fracd

fradicio

[ˈfratʃidu]

frav

proprio del muratore

[fraviˈka]

frusci

gioco-fruscìo

[ˈfruʃʃo]

fornacètta- frnacètta

barbecue

[fornaˈtʃɛtta]

frmaggi

formaggio

 [furˈmaddʒu]

fus

fuso per filare

[ˈfuzo]

ɣardzún

garzone, apprendista

[garˈdzune]

ñóm

gomitolo

['ɲomo]['ñomo]

ñétta

intreccio di fichi secchi

[ˈɲɛtta][ˈñɛtːa]

ɣrèña

covone

[ˈgrenna]

yàng

bianco

[ˈjanku]

yàsc

fiasco

[ˈjaʃko]

yàt

fiato

[ˈjato]

yàzz

ovile

[ˈjaddzu]

jlàt

magro, gelato

[ˈjəlato]

jòcca

chioccia

[ˈjokːa]

juménta

giumenta

[ju'menta]

jumàra

fiumara

[juˈmara]

làzz

laccio

[ˈlattso]

lëccà-allëc:à

leccare

[likˈka][allik'ka]

manðacétt

mantice, per zolfo, cenere

[matndaˈtʃɛtto]

pdlòng

soprannome

[pediˈlɔngo]

mauʒulè

mausoleo, persona inattiva

[mawzoˈlɛju]

mazz

masticare

[mattsiˈka]

mbrèll

ombrello

[ˈmbrɛlːo]

mbruš

strofinarsi sul pavimento

[mbruʃʃiˈna]

m̋ɪdja

invidia

[ˈmidja]

mòmm 

uomo senza azione

[ˈmɔmmu]

mùcc 

muco

['mukko]

mùš

mogio, moscio

[ˈmuʃʃo]

múzz

mordere

[muttsiˈka]

nzllanùt

depresso

[ndzillaˈnuto]

nzurfà

dare lo zolfo

[ntsurˈfa]

nzràt 

sposato

[ntsuˈrato]

nd͡ʒppicà

zoppicare

[ntsupːiˈka]

monaced̥d̥re

porcini

monaˈtsedːre

ndaménde

nel frattempo

[ntraˈmɛnte]

nozzl

nocciolo

[ˈnottsulu]

purpetta

polpetta

[purˈpɛtta]

pacci

pazzo

[ˈpattʃu]

papagna

papavero

[paˈpaɲɲa]

palijata

lezione di botte

[paljˈata]

passl

frutto passito

 [ˈpassolo]

picòzz

picozza

[piˈkɔttso]

plëd̥d̥òne

pigro, scanzafatica

[pilidˈdrone]

prett

fiasco impagliato

[piˈrɛtːo]

pisà

separare i chicchi di grano

[piˈʒa]

pìzzl

pizzicotto

[ˈpittsulu]

prèna

incinta

[ˈprɛɲɲa]

prsùtt

prosciutto

 [priˈʒuttu]

plit

carino, bello

[pu'litu]

pùz

polso

ˈputsu

prtèd̥d̥a

portella

 [purˈtɛɖɖɽa]

pagghièra

pagliaio

[paɣɧʰjˈera]

ràdica

radice

['radika]

rbsciàt

debosciato

[ ribuʃˈʃatu]

ròzzla

gioco

[ˈrɔddzula]

rùppe

rompere

['ruppe]

scavez

scalzo

[ˈskavətsu]

scocchiulà

togliere la buccia, legumi

[skokːjuˈla]

smìggia

chiodino del calzolaio

 [ʒiˈmiddʒa]

sprm

gridare a squarciagola

[ʒpurmuˈna]

stnncchià

allungarsi, stendersi

[stinːikˈkja]

stuppa

stoppa

[ˈstupːa]

surv

sorbo

[ˈʒurivo]

sttanèd̥d̥

sottana

[sutːaˈnɛɖːɽu]

šcascià

rompere

[ʃkaʃˈʃa]

sprlà

spolpare

spurˈla

šchdènte

brillante, vistoso

ʃkirˈdɛnðe

iaccà

spaccare

jakˈa

purted̥d̥a

asola, porticina

purˈtɛɖːɽa

pànca

zolla

ˈpanika

ḿasciàta

servizio, notizia

maʃˈʃata

lrdica

ortica

lurˈðika

cloćcanïà

bollire vivo

klokːanjˈa

lccús

schizzinoso- viziato

likˈkusu

scerpla 

ciabatta

ˈʃerpula

st̥r̥ingitur

torchio

ʃʈɽindʒiˈturo

spinn

voglia, stuzzichino

'spin:o       

stazz

setaccio

siˈtattso

spurla

pellicina

'spurla

punticcia

bollicina-acne

punˈðitːsa

pcciús

lamentoso

pitˈtʃuzu

mbcciúne

impiccione

ŋbitˈtʃune

mšcaréd̥d̥

invadente

miʃkaˈrɛɖːru

iavzà-ia

alzare

jaʋˈtsa

liscb́úss

scivolone -lezione

liʃʃiˈbusːo

mantéd̥d̥a

mantello

manˈtɛɖːra

chiazzìle

piazzetta-piazzale

kjatˈtsile

càt

secchio

'kato

camata

terreno dopo mietitura

kar'mata

strungatur

sega lunga e grande

ʃʈɽung͡kaˈturu

iéng

giovane bue

'jɛngo-'yenku

gnútte

ingoiare

'ñutːe

viscòngia

vischio

viʃˈkond͡ʒa

spicaddòsso

lavanda

spigadˈdɔsːo

sbìgghil

tutolo granturco

ˈsbriyyulu

iòtta

ghiotta

yot:a - ɣʲotːa

 

šivularéd̥d̥a

scivolarella

ʃiʋlaˈrɛɖːra

sfśːà

menare,picchiare

sfisˈsa

 šcrcchiuli̯jà 

scricchiolare

ʃkrikːulj'a

šalàppa

brodaglia

ʃaˈlapːa

šalaquà

sprecare, sperperare

ʃalaˈkwa

ab́ušcà

guadagnare, botte

abːuˈʃka

sputarèd̥d̥a

sputarella

sputaˈrɛɖːra

vacànðu

vuoto

vaˈkanðu

vaccìna

mucca giovane

vatˈtʃina

appzz

arrampicare

apːittsiˈka

puttani̯jà

cercare donne

putːaˈnja

camumìd̥d̥a

camomilla

kamuˈmiɖːɽa

capusútta

sottosopra

kapuˈz͡sutːa

capícchio

capezzolo

kaˈpikːjo

accurtatùra

accorciatoia

akːurtaˈtura

addurà

odorare

adːuˈra

léǵi

leggero

ˈled͡ʒu

â lmmèrsa

al contrario

â limːɛrz͡sa

zínn

piccolo

 t͡sínːo

grànne

grande

ˈgɽanːe

ammuśàto - ammuśút

avere il muso

amːusˈsatˈu

fúrca

forcone

ˈfurka

farfarèd̥d̥

inaffidabile

farfaˈrɛdːɽu

arramattà

arrabattare

arːamatˈta

ïàcc

spacco

ˈjakːo

ciyʲà- cihʰyà-cigghià

germogliare

  t͡sihˈʰya

tamàrr

zotico

taˈmarːo

tràt

elegante

ti'rato

vacànð

vuoto

vaˈkanðo

vaccìna

mucca giovane

vatˈtsina

spərlònɣ

spilungone

spərˈlɔnɣo

caucesʈɽutzs

calcestruzzo

kawtseˈsʈɽuːtso

iurnatàccia

giornataccia

 juʁnaˈtattʃa

mùšc

omero, scapola

ˈmuʃko

suttanèd̥d̥ru̥

sottoveste

 z͡sutːaˈnɛɖːro

frattàzz

tavoletta con manico-

fratˈtatːso

cazzuléd̥d̥ɽa

piccola cazzuola

katːsuˈleɖːɽa

scarpèɖɖɽ

scalpello

skarˈpɛɖːro

fil a chiumm

piombino

ˈfilu â 'kjumːu

ganciapónt

catena per ponteggi

gand͡ʒaˈponti - 

sgarrà

sbagliare

zgarˈra

munzéd̥d̥ɽ

mucchio

munˈd͡zeɖːru

alluc̋à

gridare -sgridare

aːluˈka

cmbarì 

comparire-fare bella figura

kuŋbaˈri - kuŋpaˈri

bi̯ónn-

biondo

ˈbjonːo

cavígghia

caviglia

kaˈviyya

ciramìli 

tegole

 t͡ʃiraˈmili

là(v)r

lauro

'lawru

carrettèra 

carrettiera

karːetˈtɛra

pʈɽusín

prezzemolo

piʈɽuˈzino

juvà

giovare

ju'va

scavcià- scacià

scalciare

skaʋwˈt͡ʃa -skawˈt͡ʃa

sʈɽèu̯z͡se

strano

sʈɽɛ̀u̯z͡sœ

parpañɔ̀la

parpagnola

parpaɲˈɲɔ̀la

cunsà

condire

kun'sa

aćunz͡sà

aggiustare-accomodare

ak:unˈtsa

vammà(s)cia/vammacə

ovatta-cotone

[ʌaɱˈɱaša][ʌaɱˈɱatsə]

 

 

Rotonda -  Interno Chiesa Madre

 

 

ANIMALI

 

ADR    maccheronico  ITALIANO    IPA

musca

mosca

ˈmuska

vrespa

vespa

ˈvrɛspa

inzetto

insetto

in'dzɛtto

zammommico

calabrone

dzamˈmomːiko

zicala

cicala

dziˈkala

scarafaggiu

scarafaggio

 skaraˈfaddʒu

purceddruzzu i sant'Antonio

porcellino di sant'antonio

purtʃeɖˈɖɽuttso i  santanˈtɔnjo

marranghino

piccolo ragno

 marraɱˈgino

clachice

rana

 ˈklakitʃe

vroticu

ranocchio

ˈvrɔtiko

marrozzo

lumaca

 marˈrɔtːso

forbicista

scirouine

 fɔrbiˈtʃista

rospu

rospo

ˈrɔspo

surigghia

lucertola

surig:ja /suˈriɧʰja

salavrone

salamandra

salaˈvrone

calandreddra

allodola

kalanˈðrɛððra

fucitula

beccafico

fuˈtʃitula

spinzu

 

ˈspintsu

merevulu

merlo

ˈmɛreʌulu

pupula

upuba

ˈpupula

picchiu

picchio

ˈpikkju

parruzzina

cinciallegra

 parːudˈdzina

malivizzu

tordo

maliˈvittsu

cardiddrulu

cardellino

karˈðiððrulu

tordo

tordo

ˈtordo

farchetto

falco

farˈketːo

spruvero

sparviero

spruˈɛro

cuccu

gufo

ˈkukːu

cuccuveddra

civetta

ˈkukːuɛðːra

corivu

corvo

ˈkorəvu

barbagianni

barbagianni

barbaˈdʒanni

stuna

rapace simile a aquila

 

 

 

 

papuza

tarlo del fagiolo

 pa'putsa

lumbricu

lombrico

lumˈbriku

casendula

verme del formaggio

kaˈzentula

vermu

verme

ˈvɛrmu

scurzone

serpente

skɔrˈdzune

guardiapassi

guardiapassi

gwardjaˈpassi

donnola

donnola

donˈnola

faina

faina

faˈina

vurpa

volpe

 ˈvurpa

milogna

tasso

miloɲɲa/miloña

leparu

lepre

ˈlɛparu

crapa

capra

ˈkrapa

zimmaro

caprone

ˈdzimmaru

castrato

castrato

kaˈsʈɽato

aino

agnello

ˈajnu

zilona

tartaruga

tsiˈlona

mulo canzirro

mulo-asino

ˈmulo kanˈtsirːo

pappo

ragnatela

ˈpapːu

cimice

cimice

ˈtʃimitʃe

pulice

pulce

ˈpulitʃe

testagghiune

geco

tɛstaɣɧjˈune

tarpa

talpa

ˈtarpa

cavuzettara

farfalla prete

 kavətsetˈtara

picciune

piccione

pitˈtʃune

 

 

 

Alcuni attrezzi del falegname

FOTO RICAVATA DAL WEB

 

                                                                                                                         

ADR

 

  IPA

bancʉnë

bancone

[banˈkune]

mòrsa

morsa

[ˈmɔrsa]

carréttu̥

carretto per stringere

[karˈrɛtːu]

chianʉzzu̥

pialla/ a mano

[kjaˈnuttsu]

      "       grò̀ssu̥

pialla grossa

    "     [ɣrɔsːu]

      "       a làma dëndàta

a lama dentata

['lama dən'ðata]

      "       pë vuttë

per botti

[piʋ'ʋut:e/pî 'ʌutːe]

      "       pë spìgulë

per spigoli

[pî 'spikuli]

      "       pë  làtë

laterale

[pî 'lati]

chianüzzèd̥d̥r̥u̥

pialletta

[kianutˈtsɛ̀ɖːɽu]

céppu̥

base

[ˈtʃepːo]

làma

fermacoltello

['lama]

cürtèd̥d̥r̥u̥

lama affilata

[kur'tɛɖːɽu]

cont̥r̥ofèr̀ru̥

secondo fermo

[konʈɽo'fɛrːu]

ganàša - ganascia

fermo in legno

[ɣa'naʃa]

mpu̥gnatʉra

piolo anteriore

[ɲpuña'tura]

zappëcèd̥d̥r̥a tòrta

zappetta curvata

[tsapːi'tʃɛɖːra 'tɔrta]

zappëcèd̥d̥r̥a  a scarpèd̥d̥r̥u̥

zappetta per botti

[tsapːiˈtʃɛɖːra a skarˈpɛɖːɽu]

mürsèttu̥

morsetto per incollare

[mur'setːu]

  t̥r̥ëvella

forabotti

ʈɽi'vɛlːa

cürtèd̥d̥r̥u̥ a dùië mànëcë

elimina corteccia

kur'tɛɖːɽu âd'duy 'manitsi

sërgèndë

morsa in legno

[sər'dzɛnte]

sücchièd̥d̥r̥u̥

pratica fori

[suk'kiɛɖːɽu]

t̥r̥üschìnu̥

segnatracce

[ʈɽus'kɪno]

pu̥ntaròlu̥

praticafori

[punta'rɔlo]

sgórbë(i)a

scalpello sagomato

[ˈzgɔrbja]

scarpèd̥d̥r̥u̥

scalpello normale

[skarˈpɛɖːɽu]

martëllína

martello strati sottili

[martəl'lina]

mazzòla

martellone

[mat'tsɔla]

saráccu̥

classica sega per legno

[sa'rakːu]

rasèra

rasiera

[ra'zɛʁa]

 

 

Centro storico - Castello

 

successivo >>

 

 

 

[ Home ]    [ Scrivici ]

 

 

 

 

.

 


.

.