|
||||||
|
C'era una volta il dialetto G R A M M A T I C A R O T O N D E S E
SEGNI- SUONI- PAROLE ZONA ARCAICA CALABRO - LUCANA
Foto di Jhonny Malancone
3° Parte
A cura di Enzo Fittipaldi - Salvatore Fittipaldi
3 L G L O S S A R I O Sagra dell'abete (dalla tesi di laurea “La festa dell’albero a Rotonda”di FRANCESCA FITTIPALDI)
Ø /accëttʉd̥d̥r̥a/,[atʃetˈtuɖːra] [atʃetˈtuɖɖɽa][a̜cce̜ttú̜d̥ɽa]: accetta per squadrare l’albero di faggio e l’albero di abete. Ø /apparëcchiata/,[ a̜ppa̜ˈrᵊkkià̜ːta̜] : coppia di buoi che vengono uniti fra loro mediante il "giogo" /iʉgu̥/ , [ ʰjú̜gɔ̜ ] Ø /capüràlë d’a pitu̥ /, [‘kapuraːlə dâ píːtu̜] : colui che dirige le operazioni di taglio e trasporto dell’albero di faggio, ha il compito di curare il bosco durante i bivacchi, curare le buone relazioni fra i componenti del gruppo e il Comitato feste. In località S.Maria viene insignito dal sindaco di una corona di fiori. Il titolo può essere ereditario o seguendo la regola del più anziano o del più esperto del gruppo. L’Amministrazione comunale può , autonomamente, eleggere un nuovo comandante e sostituire quello in carica. Ø /capüràlë d_a rocca /, [kapu'raːlə da 'rokka] : colui che dirige le operazioni di taglio e trasporto dell’albero di abete, ha il compito di curare il bosco durante i bivacchi, curare le buone relazioni fra i componenti del gruppo e il Comitato feste. In località S.Maria viene insignito dal sindaco di una corona di fiori. Il titolo può essere ereditario o seguendo la regola del più anziano o del più esperto del gruppo. L’Amministrazione comunale può , autonomamente, eleggere un nuovo comandante e sostituire quello in carica. Ø /capüràlë dë fụcilérë/ , [ka̜pu̜rà̜ːlə də fu̜ci̜lé̜ːri̜]: colui che dirigeva nel passato le operazioni di coloro che erano addetti allo sparo di colpi con i fucili a bacchetta nelle pause dell’albero di faggio durante il percorso verso il paese. Questa figura oggi non esiste più. Ci sono altre persone , al seguito del corteo, che sparano colpi, utilizzando sistemi moderni e attuali.
fuciléri [fu̜ci̜lé̜ːri̜]
Ø /capüralë dë gụalànë/ , [ka̜pu̜rà̜ːlə də wa̜lāni̜ ]: colui che dirige le oper[azioni dei bovari e di coloro che sono i responsabili delle tredici coppie di buoi dell’albero di faggio. Ø /chiavàlu̥ / , [ćʰjàvá̜lu̜] : arnese di ferro o di legno con il quale i bovari fissano i buoi al giogo. Ø /cinta/ , [ˈcínta̜ ]: struttura in legno a forma di piramide (ex voto), rivestita da candele, strisce e centri di carta colorata, che viene portata in processione il 13 giugno da una donna devota. Anticamente erano 13, negli ultimi anni molto meno. Ø /còfanu̥/, [kɔ́fa̜nɔ̜] : cesto di vimini di varie forme e dimensioni. Serve per portare in montagna cibi e bevande per i gruppi. Ø /cʉgnu̥/ , [kúño ] : pezzetto di legno a forma di cuneo, che viene preparato sul posto dal gruppo addetto alle operazioni di taglio e trasporto della pianta e che serve a fissare bene l’asse di legno nell’apertura che viene fatta ad una estremità dell’albero di faggio.
/ cʉgnu̥/ [ kúño] Ø / cülòccu̥/ , [ˈku̜ló̜kkɔ̜ ] , asso di legno che serve a collegare in successione le coppie dei buoi.
/ cülòccu̥/ [ˈku̜ló̜kkɔ̜] Ø /fu̥rchë o fürchèttë / ,[fú̜ʳke̜ - fu̜ʳké̜tte̜ ] arnesi triangolari di legno e di varie misure , che servono per innalzare gradualmente l’albero davanti alla casa comunale. Ø /gu̥alanéd̥d̥r̥a/ , [ wa̜la̜né̜ɖ̥ɖ̥͡ɽa ] : asse di legno lungo m.3,50 circa con diametro di cm.18-20, di cui un’estremità viene lievemente bruciata in modo che possa piegarsi più facilmente,senza spezzarsi, ed essere inserita nell’apertura che è ad una estremità dell’albero di faggio. L’altra estremità viene fissata al primo paio di buoi.
/gu̥alanéd̥d̥r̥a/ [wa̜la̜né̜ɖ̥ɖ̥͡ɽa] Ø /güalànë / , [wa̜làni̜ ] : bovari. Ø / iʉgu̥ / , [ ʰjú̜gɔ̜ ]: giogo
/ iʉgu̥ / [ ʰjú̜gɔ̜] Ø /mbaià/, [ mbaˈyà ] congiungere l’albero di faggio alle coppie di buoi. Ø /nas̃caròlë /, [ na̜skaˈroli̜ ] /nas̃chèttë / /nas̃càlë / agganci di ferro ,a forma di cerchio, che vengono messi nelle narici del bue e in essi è inserita una corda con cui guidare l’animale.
nas̃caròlë [na̜skaˈró̜li̜] Ø /ndimbàta/: [ ndi̜mˈbá̜ta̜] : (“la pitu” ) lasciata rotolare lungo i dirupi. Ø /pàiu̥lë / [ˈpá̜ju̜le̜]: strisce di cuoio che fissano il giogo al collo del bue.
/pàiu̥lë / [ˈpá̜ju̜le̜] Ø /panicëd̥d̥r̥ë / [pa̜ni̜ˈcé̜d̥:ɽi̜] :piccoli pani benedetti offerti ai fedeli durante la festa dell’albero. Ø /pannülàrë/, [pa̜nnu̜ˈlá̜ri̜ ]: gruppo di devoti al Santo, che seguono l’albero di faggio e che aiutano, con robusti bastoni, i buoi a farlo girare e consentire un agevole percorso nelle strette curve del percorso, accidentato, dalla montagna in paese.
/ pannülàrë /, [pa̜nnu̜ˈlá̜ri̜] Ø /pannʉlë/ [pan’nule] : assi di legno (faggio) di m.2 circa di cui si servono i componenti del gruppo al seguito dell’albero di faggio durante le manovre di spinta e di leva dello stesso lungo il percorso dal bosco in paese. Ø /paricchiu̥ / [pa’rikkio] : paia di buoi. Ø /pitaiòlë/ [pita’ioli] : il gruppo addetto alle operazioni di taglio e trasporto dell’albero di faggio. Ø /pitu̥/ ['pitu] : albero di faggio. Ø /pòrfëkë / [‘porfeke] : piccoli alberi di faggio. Ø /püntònë/ [punˈtone] : bastone con, alla punta, un chiodo che serve a far camminare i buoi quando si fermano soprattutto per la stanchezza. Ø /raganèddra/ [raga'nɛɖɖɽa] : raganella, strumento musicale. Ø /rammu̥llijà/ [raːmul:iˈja] : intenerimento (della gualaneddra) Ø /rocca/ [‘rokka] : albero di abete. Ø/rocchètta/ [ro’kkɛtta] : punta estrema o cima della rocca (ornamento). Ø /rocchetta/ (ex voto) : piccolo ornamento simile alla struttura in legno a forma di piramide portata in processione il 13 giugno , ma se ne differenzia perché privo di candele. Ø /roccaiòlë/ [rokka’joli/]:gruppo addetto alle operazioni di taglio e trasporto dell’elemento femminile del matrimonio arboreo. Ø /rütìddrë / [ ruˈtiɗ:ɽi ] : curve della strada di montagna strette e a gomito. Ø /squ̥adrà/ [squa’dra] : sfrondare e ridurre a forma quadrata l’albero dopo l’abbattimento. Ø /stʉppa/ [‘stuppa] : stoppino per fucile a bacchetta,ottenuto dai licheni della corteccia di faggio. Ø /tavëddrë / [ ta’ved:ri ] : strisce di legno che fissano il giogo al collo del bue. Ø /tortë / [ ‘torte] : fibre di legno tenero che servono a tenere uniti tra loro i buoi di ciascuna coppia mediante il giogo.
[‘torte] /tortë /
Ø /vʉccu̥la/ : [ ‘vukkula] specie di cuneo di ferro che unisce il tronco di faggio, mediante una catena, al giogo. Ø /trizza/ : indica la posizione occupata dal primo “paricchiu̥” di quelli che tirano la “pitu̥”.
Rione S.Antonio
MOMENTI CARATTERISTICI DELLA SAGRA DELL’ABETE
3 M
Mini-glossario Mulini ad acqua
“saitta” [ tʃaˈitta] grande foro attraverso cui passa l’acqua “cibbia” [ tʃˈibbia] vasca in cui si raccoglie l’acqua della sorgente “sollẽvamèntu̥” [solleva'mento] ,di legno,serve per sollevare la ruota di pietra “ mašcàli” [mas'kali] , sono 2 e costituiscono i laterali del pavimento sul quale cade la farina “cünetta” [ku'netta] acquedotto dove passa l’acqua “trimòggia” [ triˈmɔddʒa] , contenitore di legno “taccarèd̥d̥r̥a” [ takkaˈrɛɖɖɽa ] , bacchetta di legno che regola la “cazzuòla” “cazzu̥òla” [ kattʃuˈola] , a forma di semi-cilindro di legno permette il passaggio del grano dalla “trimoggia” alle mole “mannülèd̥d̥r̥u̥ ” [ mannuˈlɛɖɖɽu ] di legno,è collegato alla “taccareddra” per mezzo di una cordicella “farinàru̥” [fari'naro] foro attraverso il quale esce la farina “frenu̥” [ˈfrɛːno] , leva di legno “tina” ['tina] , grosso basamento di legno a forma circolare,contenente le 2 ruote di pietra e la “trimoggia”
INTERNI DI UN ANTICO MULINO AD ACQUA DI ROTONDA
triˈmɔddʒa - 'tina - fari'naro - ˈfrɛːno - solleva'men:to - mas'kali trimòggia- tina - farinàru̥ - frenu̥ - sollẽvamèntu̥ - mašcàli
takkaˈrɛɖɖɽa - kattʃuˈola – taccarèd̥d̥r̥a - cazzu̥òla
mannuˈlɛɖɖɽu mannülèd̥d̥r̥u̥
mulino ad acqua fam. Fittipaldi
3 N ANTICHI MULINI AD ACQUA ROTONDA
A Rotonda esistevano anticamente ben 12 mulini ad acqua.
(**) il Barone De Cuntis era proprietario di ben 5 mulini: Patricone,Gaglione(Canale) e i tre del Paraturo
rione castello - scorcio
3 O TABELLA ELENCO ANIMALI IN ADR E IPA
ADR ITALIANO IPA
3 P
PROSODIA IPA - ADR
Scorcio centro storico
3 Q
LEOPARDI : L ËNFË'NITU̥ (nel bicentenario) ˈSɛ:ɱbrə ˈkaru ˈjɛ ˈstatu ˈkwɛstˈɛrmo ˈkɔllə, e a tzə'pala kə da ˈkwiɖ:ɽa ˈpartə da l ˈutəmu orəddzondə u sgwardo es'kludə. Ma atsət:ˈtatu e guarˈdannu, i ˈgrannə 'spatziə da l ˈata ˈpartə, e supruˈmanə silentsiə, e grannə kwiɛtə ˈjɛ ˈndu pənˈtsɛro ˈfingu; ad'du ˈpə ˈpɔko u ' kɔrə ˈnun sə spauˈriʃə. E ˈkɔmə u ˈvɛndu 'tsentoˈstɔrmə tra ˈstə kjˈandə, 'jɛ ˈkwiddru infəˈnito səˈlɛntsə(i)o a 'kwista ˈvutsə paraˈguno : e mə rəkɔrdo l eˈtɛrno, e ə stadzunə 'mortə, e kwiɖɖɽə ə ˈmo e viva, e u sɔno suju. Kusi tra sta iɱ:ɛntsiˈta sə annɛka u pəntsɛro ˈmɛju: e u naufra' ga m'ɛ dutcə nda stu marə.
L_ nfënìtu̥ Sèmbë càru̥ m'è statu̥ stu̥ cózzu̥ ë spàrtë, e a zëpàla chë da tanda pàrtë dë l_ùtëmu̥ orëzzóndë u sguardu̥ escludë. Ma assëttàtu̥ e guardànnu̥, làrëghë spàzîë da l'àta pàrte, e ngàndàtë silénzîë e grànnë quètë iè ndu̥ pënsèru̥ fingu̥, addù pë pocu̥ u corë nu̥n së mpa(v)ùra: E comë u vendu̥ sendu̥ fišcà t̥r̥a stë chiàndë, iè quid̥d̥r̥u̥ nfënìtu̥ sëlènzë(i)u̥ a sta vucë paragùnu̥: e më rëcordu̥ l_eternu̥, e ë stagiúnë passàtë e quid̥d̥r̥a ë mó e viva, e u sònu̥ su(i)u̥. Accussì nda sta mmensëtà s_annëca u pënzeru̥ me(i)u̥: e affu̥cà m_è ddùcë nda stu̥ marë.
Dante: La Divina Commedia (Inf.,C I,vv.1-12)
a la məˈtate də la ˈvita mɛʱja (IPA) ʈɽaˈsja ʱjntra annu vɔsko fitˈtu, kaˈvja sgaˈraːto a ˈʃʈɽaʈa diˈritːa.
ˈpɔ ˈditse nun ciarˈriva vutse ˈforte ˈtantu jɛra stu ˈvɔsko skuro e ˈʃʈɽit:o, ka sə tsi ˈpɛnzo svɛngo pi diˈritto.
e la maˈjɛlla di kwante e kju cozə kə manko a mɔrtə tʃi ˈpo ˈmit:i ˈmaːno e kə pi ˈmja suˈstatə i ˈbɔna ˈsɔrte.
ˈkoːmə ciˈaʱɧjo ʈɽaˈzuto nonnuˈzatːtso tanto jɛro sturˈduto e nzonnu'luto ka vja di'ritta pi di'ritta aʱɧjo sgarːato.
DANTE CANTO III, Inferno
da kwa zi ˈva a nu ɱarˈtirjo eˈtɛrno; da kwa nda nu fɔsˈso di dulurə: da kwa ʈɽa i daɳˈnati di lˈiɱˈfɛrno.
a juˈʃtitsja di dɛjo, du paʈɽəˈtɛrno e u spiˈritu ˈsantu, ʰanu skaˈvato stu ˈkartʃəre di ˈʈɽibuli e pənitɛntse.
enˈnantə a ɔɲɲi koːsa ʰanu krjato, kju di leˈtɛrno sɛɱpɽə eˈtɛrno dura: pə vvɔj ke ˈjazi nun tsɛ kju rəˈparo.
nzupra na pɔrta di na ˈtinta skura skrittu aʰɧju ˈviʃtu stə paˈrɔlə aˈmarə: zəˈma ,ʰaʰɧju dittu, sta skritta miɱpaˈvura
e diɖˈɖɽu ki ʒaˈpja: nontə ɱpavuˈra nunˈɛssə akuˈtsi ɱfaɱfaˈruto ˈkoɲɲi triˈmɔre kwa ˈsaːda laʃˈʃa.
k'a kwiɖɖɽu 'pɔsto mɔ tu zi vəˈnuto adˈdu aˈgɛnte duluˈruza ˈsta e ku arraˈsato ˈsta ˈdɛju ʰa perduto. pɔʲ mʰa ˈʃʈɽitto na ˈmaːno e mʰa ɣwardatu ku n'ɔkˈkju ka mi zinˈtja natuˈtanto kwanno i grutte ammutˈtsate mʰa purtato.
e drà suˈspiri ɣwaj ɱiškati a ˈkjanto sunavano pi kwiddra skuriˈtate ka ku tsɛ ˈjuto ʰa' kjantu ek' kjantu 'tanto.
Da qua së và a nu̥ martìriu̥ etèrnu̥ (ADL) da qua nda nu̥ fóssu̥ ë du̥lùrë: da qua t̥r̥a ë dannàtë dë l_imférnu̥.
A iu̥stìzë(i)a dë Ddè(i)u, du̥ Pat̥r̥ëtèrnu̥ e u̥ Spìrëtu̥ Sàndu̥, hanu̥ scavàtu̥ stu̥ càrcërë dë t̥r̥ìbu̥lë e pënëtènzë.
Nnàndë a ógni còsa hanu̥ crë(i)àtu̥, chiù dë l_etèrnu̥ sèmbë etèrnu̥ dùra: "Pë vvóië chë iàsë nun c'è cchiù rëpàru̥".
Nzúpra na pòrta dë na tìnda scùra, scrìttu̥ àgghiu̥ vìstu̥ stë paròle amàrë: "Sëmà, hagghiu díttu, sta scrìtta me mba(v)ùra".
E did̥d̥r̥u̥ chë sapìja: "Nun të mba(v)u̥rà nun éssë accu̥ssì tëmu̥rúsu̥ ca ógni trëmórë quà s_ha da lassà
chë a quid̥d̥r̥u̥ póstu̥ mò tu sì vënùtu̥ addù a ggèndë du̥lu̥rúsa stà e cu̥ arrasàtu̥ stà De(i)u ha përdùtu̥".
Pòië m_ha s̃t̥r̥íttu̥ na mànu̥ e m_ha (g)uardàtu̥ cu n_ócchiu̥ chë më sëntìja n_atu̥ tàndu̥ quannu̥ ë grùtte ammu̥cciàtë m_ha pu̥rtàtu̥.
E ddrà suspìrë̥, guàië mmišcàtë a chiàndu̥ su̥nàvanu̥ pë quid̥d̥r̥a scu̥rëtàtë chë cu c'è (gh)iútu̥ ha chiàndu̥ e chiàndu̥ tàndu̥.
Scorcio centro storico – rione Castello
(Da L. SINISGALLI, Il ritratto di Scipione e altri racconti, Mondadori ) Girano tanti lucani per il mondo, ma nessuno li vede, non sono esibizionisti. Il lucano, più di ogni altro popolo, vive bene all’ombra. Dove arriva fa il nido, non mette in subbuglio il vicinato. E’ di poche parole. Quando cammina preferisce togliersi le scarpe, andare a piedi nudi. Quando lavora non parla, non canta. Non si capisce dove mai abbia attinto tanta pazienza, tanta sopportazione. Abituato a contentarsi del meno possibile si meraviglierà sempre dell’allegria dei vicini, dell’esuberanza dei compagni, dell’eccitazione del prossimo. Lucano si nasce e si resta.
Via S. Antonio
ˈdʒirano ˈtanti lukani pu munnu, ma niˈʃuno i ˈvide, non ˈʒu ezibittsjoˈnisti. u luˈkano, kju di oɲɲi ʰautro ˈpɔpulu, ˈviːve bɛne alˈɔmbra.adˈdu arriva fa u ˈnido, nun mitte a suˈbuʰɧjo u vitʃiˈnato. jɛ di pɔke paˈrɔle. kwannu kaˈmina i pjˈatʃe i ʒi katˈtsa i ˈskarpe, ʲi a ˈpɛde fɔre.qwannu fatika nun ˈparla, nun ˈkanta. nun si kapiʃe adˈdu ʰa piʰɧjato ˈtanta paˈtsjɛntsa , supportatsjuna. abituˈatu a ʒi kunðenˈða du mɛno pusˈsibile si meraviʰɧja ˈʒɛmpre dalligɽja di vitʃini, dabbunnanza di kumpaɲɲi, da friniʒja du prɔssimu. lukano si naʃe e ʒi ˈrɛsta.
Monete rosse
I fanciulli battono le
monete rosse Leonardo Sinisgalli
sɔlditsɛɖɖɽi ˈrussi soldëcèd̥d̥r̥ë russë i gwaɲˈɲuni ˈzbattunu i sɔlditsɛɖɖɽi ˈrussi Ë guagnu̥në sbattu̥nu̥ ë soldëcèd̥d̥r̥ë russë vɛrʃu ˈɱuro. ( 'kadunu lunˈtano vèrsu̥ u mùru̥.(Càdu̥nu̥ lundànu̥ pə nˈtɛrra ku ˈpɔku ruˈmure). ˈgridanu pë ndèrra cu̥ pocu̥ ru̥mùrë). Grìdanu̥ a skwartʃaˈgɔla nda nu fɔku i gwɛrra. a squarciagòla nda nu̥ focu̥ ë guerra. zi ˈskangiano parɔle zuˈpɛrbe Së scangianu̥ parolë superbë e nzurti assaj dutsi . a ˈʒira e nzurtë assaië ducë. A sira vɽuša a ˈfrɔnte, nfurja i kaˈpiɖːɽi. vruša a frondë, nfurëia ë capid̥d̥r̥ë nzupra ə sɛrtsə kawdə jɛ kome u ˈsangu. nsupra ë sèrcë ca(v)uda iè comë u sàngu̥ a kjattsiˈtsɛɖɖɽa ˈtɔrna ˈkalma. a chiazzecèd̥d̥r̥a torna càlma. nu sɔldo zbatˈtuto ʒi ˈpɔsa Nu soldu̥ sbattutu̥ së posa vitʃino a lˈato a mi'zura i nu ˈpaɽmo. vëcìnu̥ a l'atu̥ a mësùra ë nu pàrmu̥. u gwaɲˈɲone ˈnkaʒa ŋʒupra a tɛːra U guagnonë ngàsa nsupra a terra a ˈmaːno vitturj'uʒa. à manu̥ titturë(i)usa.
SIAMO TUTTI POLITICI ( E ANIMALI) Edoardo Sanguineti
Siamo tutto politici (e animali)
premesso questo, posso dirti che
ˈsɛmu tuˈti poˈlitiːʃi (e aniˈmali) ˈdittu ˈkwistɔ, ti ˈpɔtʃo ˈditʃe kɔdjo i poˈliti:ʃi odjɔzi: ( e ti spaˈraːɲo ˈsulo na ˈzpɛtʃe di kaˈtalɔgo radʒuˈnato kome eˈzɛɱpjo): ( tiˈpɔje ˈʃeʰɣe da ˈsulu ˈnoːmi e koˈɲomi e ʃpaˈra ndu munˈtsɛːɖɽu). (e ˈʃɛʰɣə i ˈkoːme ei piˈki, ˈvoːta pe ˈvoˈta ma, pə kjaˈriʃe ti ˈdiːko ka, si ʲɛ ˈvɛːru ka, pəm ˈmja ( koːme ˈdiːko e riˈdiko) ˈtuːtu ʲɛ poˈlitika, astu ˈmuːnu, nonˈɛ poi ˈtutto, inˈvetʃe,a poliˈtika eˈkwisto ˈkjariʃe, seɱbre pim ˈmja, i poˈlititsi oˈdjuːzi e u piˈki mɛjo: ʰamo, akkuˈsi ˈkwiɖɽaˈgranne pɔlitika ka ˈjɛ ˈviva nti ˈsiˈɲi da ˈvita kwɔtiˈdjana, nte paˈrole i tuˈti i ˈjorni (kome ˈtʃao, ˈpaːne, ˈpiʃko, ˈgratsie)(ˈkome ˈkwiːɖɽe ke ˈʈɽɔvazi rasˈkate ʰinʈɽa i tsessi, kuˈperte ku ˈspraj nzupra i ˈmuri, ʈɽa na ˈparola e l_ata (aˈbaʃo, ˈvi:va,) e pɔj, u ˈtsatʃu ka non zi ˈditʃse, ma a ˈfine, mi diveˈnɛno ɔdjuzi ˈhoˈmini e aniˈmali:
-La città dove vivo, le città dove ho vissuto sono assenti dalla mia poesia. Fuori di casa, come direbbe Montale, mi accade spesso di scrivere con riferimenti concreti, i luoghi dell ‘esistenza sono meno riconoscibili, più appartenenti alla sfera di una quotidianità costante. (Edoardo sanguineti)
Federico Sanguineti
nel sogno rivivevo in una valle io supino sul prato alla deriva isolato con mia natura schiva in mezzo a gente a cui davo le spalle
non so per quale strada in quale calle non conoscendo lì anima viva ignorando in che modo ci si arriva in un luogo di verde senza falle
folle fra folle di individui accolti dove nessuno fugge va e ritorna ma tutti in pace con sé stessi stanno
il tempo giorno e notte non si aggiorna a ciascuno i dolori sono tolti e io mi sveglio senza alcun affanno ------------------------------------------- nsɔn:o viˈvìja nta na vaɖ:ɽe suˈpino nzupra nu ˈpɽato ˈsulo cus'si come sungo ˈnato ɱendzo a ˈgɛnte akuj vuˈtavo e ʃpaɖ:ɽe
nun ˈsaːcio pə ˈkwale ˈvja ˈkwali perˈkorsi nun conoʃʃenno ʰanima ˈviva nun saˈpɛ:no kome ci zaˈriva nta nu pɔsto sentsa manko fɔssi
adˈdu na foɖɖɽa i ˈgɛnte aːkoɠʰje adˈdu niˈʃuno ˈfuje o ˈtorna ma tutːi nˈpatse ku ˈlɔro stɛs:iˈ ʃtano
e u tɛmpo notːe e ˈjɔrno non zi kangja a oˈɲuno i dulɔri ˈsu katˈtsati jɛ mi riˈvigʰjo sensa neʃʃuno ʰaf:anno
U jarˈdinu də ˈpɔvərə u̥ jardinu̥ dë povërë "Variazione" su Rocco Scotellaro di Salvatore Fittipaldi
ɛ jəsˈsutu u pəʈɽolə(i)u iè iëssutu̥ u pët̥r̥olë(i)u̥ ndu jarˈdino də ˈpɔvərə. ndu̥ iardinu̥ dë povërë ʰanu ar:ubˈbata hḁ̀nu arru̥bbàta arru̥bbàta l ˈarə(i)a ə fiˈneʂʈɽə, l'arë(i)a ë fënes̃t̥r̥ë ʰanu stərmənatu u ˈtʃɛlu. hḁ̀nu stërmënàtu̥ u celu̥ mʰo nuvˈvɛnənu 'kiu ə passərə mó nu_vvènënu̥ chiù ë passërë nuˈvɛnənu 'kiu ə muskə nu_vvènënu̥ chiù ë muschë ndu jarˈdinɔ də ˈpovərə. ndu̥iardinu̥ dë povërë. mʰo saiə kəˈfa, mo saië chë ffa ˈlassa a lanˈdʒɛɖːɽa avvələˈnata lassa a langed̥d̥r̥a avvëlënàta daˈmano, nun tə ˈvoggʰju da manu̥, nun te vogghiu ˈviːdə muˈri ʈɽa ə ʈɽiˈvɛˈɖɽə vidë murì t̥r̥a ë t̥r̥ëvèd̥d̥rë du jarˈdino də ˈpɔvərə. du iardinu̥ dë povërë.
Il giardino dei poveri - Rocco Scotellaro
E’ cresciuto il basilico
Verranno i passeri,
Ora quando non sai che
fare
Parco Nazionale del Pollino
The last land
Per Maruzza Fittipaldi Mainieri da The Waste Land di T.S.Eliot
sono dodici i mesi più crudeli, intrappolati nella ripetizione: settembre ha le rondini in partenza: celebra distacchi, genera rovesciamenti radicali (è il 19, del '67,profumato d'estate, pulito come l'aria): nessuno uccello è libero di stare qui, di avere il nido: l'esilio lo porterà lontano: ogni addio ha la pesantezza del ricominciamento nei piedi che calpestano distanze e congiunzioni, distacchi e lontananze: mi hai scritto (che Pavese ha scritto) : "Un paese vuol dire non essere soli, sapere che nella gente, nelle piante, nella terra c'è qualcosa di tuo..." quali siano le radici e dove sono lo sa chi è destinato a morire in una terra impersonale: hai concluso dicendo che Pavese conclude così: "...nella gente, nelle piante, nella terra c'è qualcosa di tuo, che, anche quando non ci sei, resta ad aspettarti":
ˈsu ˈduditʃi i ˈmɛzi ˈkju kruˈdɛli, ɲʈɽappɔˈlati jnʈɽːaripetitˈtsjone: sətˈtɛmbre tɛnːe rɔndini mparˈtɛntsa, ˈtʃɛlebɽa distakki, ˈpɔrta kapuʃʈɽumˈmuli radiˈkali jɛ u ditʃanˈnɔve du sesˈsantaˈsɛːte, profuˈmato come aˈstata, sintˈʃiro kome lˈarja: niʃˈʃuno puːɖɽo jɛ liˈbɛro di ˈsta ˈkwa, d ʰaˈvi u nido, u vənto su ˈpɔrta lunˈtano: oɲɲi adˈdio tɛne a pisantitsa du rikɔmintʃaˈmɛnto ndi ˈpɛdi ki skarpizano disˈtantʃe ek:undʒundʒiˈmenti , distakki e luntaˈnantʃe: m ˈʰaj ˈskɽitto ( ca paveze ʰa ˈskɽitto) ke nu pajze ˈvo ditʃe nun əʃʃe ˈsulo, saˈpi ke ˈjntra ag'gɛnte, jntra i ˈkjante, nda tɛːra, ˈcɛ ˈqwakekkosa di ˈtujo...
kwali ˈsu e ˈradike e adˈdu su u ˈsape ku jɛ dəstiˈnato a muˈri nta na tɛrːra ɱpersoˈnale:
ʰaj fiˈnito dicen:o ke pavese kjude akkus:i: ka ˈjntra a ˈggɛnte, jntra i ˈkjante, nda tɛːra, ˈcɛ ˈqwakeˈkkosa di ˈtujo ke ˈpure kuanno non ci ˈzi ˈrɛʃta attaspeˈta Salvatore Fittipaldi
Foto di Jhonny Malancone
3 R NU MONUMENDU Semà, mo l’hai fatta (maccheronico) na cosa a fa crepà: amici tui mo sì ca si ponu ‘ndussicà. Puru u nimicu strittu mo dice: sì,ciù mittu nu soldu pu chiecà stu munumendu qua. E tutti u vanu a bidi, e a vucca si spalanga e grida: quantu è bellu!! Su pigghia na calanga!! Puru li morte parlanu, ca su risuscitati; na parte su ‘ngandati e dice : fa pietà !! se u celebru Marcune stu monulite ammira, nu iornu forse u fa come d’ ufulminà. P’a fa finita subitu, semà, nu ghiesse chiù; sulu accussì si smorza quiddru chi mai nu ‘nfù. Mario Iorio
Sëmà, mó l_hài fàtta (ADR) na còsa a fa crëpà: l_amìcë tu(j)ë mmó sì chë së pónu̥ ndu̥ssëcà. Pùrë u̥ nëmìcu s̃t̥r̃íttu̥ mó dìce: sì cë_u̥ mìttu̥ nu̥ sòldu̥ pë_u̥ chiëcà stu̥ mu̥nu̥méndu̥ qua. E tu̥ttë u̥ vànu̥ a bbídë, e a vúcca së spalànga e ggrída: quàndu̥ è bbéllu̥ !! Së_u̥ pígghia na calànga !!
Pùru̥ ë mórtë pàrlanu̥ ca sù rësu̥scëtàtë; na pàrtë sù ngandàtë e ddícë: fà pi(j)ëtà !! Së u̥ cèlëbru̥ Marcúnë stu̥ mu̥nu̥lìtë ammìra, nu̥ jórnu fórsë u̥ fà cómë du̥ fu̥rmënà. Pë_a fà fënìta sùbbëtu̥, Sëmà, nun ghiéssë cchiù, súlu̥ accu̥ssì së smòrza quid̥d̥r̃u̥ chë mmài nu̥n ffu.
Monumento ai caduti – foto anni ’60
Monumento oggi A.D.2019
NU MONUMENTU (IPA) Tseˈma, ɱɱɔ 'lai ˈfatta Na ˈkoːsa a ˈfa kreˈpa: aˈmitʃːi ˈtuj mo tˈsi ka tsi ˈpɔːnu ndutsiˈka. ˈPure u niˈmiːku ʃtrittu ˈMɔ ˈdiːce: ˈti ˈtsu ˈmitːo Nu ˈsolːdo ˈpu kjeˈka, Stu Monuˈmenːtu ˈkwa. E ˈtutti uˈvaːnu abˈbiːdi E a vˈvukka tzi spaˈlanːga E ˈgri:da: ˑKwantu jɛbˈbɛllu!! Su ˈpigghja na ˈkalanga !! Pure iˈmorti ˈparlano, kasˈsu ritsu ʃˈʃiˈtati Na parte su ŋgaŋˈdatiː e dice fa ppieˈta !!!! Se uˈtʃɛlebre Markune stu monuˈlite amˈmira nu ˈjornu fortse uˈfa kome du͜ fulmiˈna Pa ˈfa finita ˈsubˈbito Seˈma, nunˈjɛssi kiˈu, Sulu akkusˈsi si smortsa kwˈiɖɽu ki mmai non fˈfu. Mario Iorio
DANTINO per Dante Colaiacovo
Dantino il calzolaio gobbo abilissimo nell'incamiciare le fistole delle scarpe con una reliquia di suola:
i ragazzi gli fanno compagnia quando non è ubriaco e non hanno paura frugando fra i chiodini:
Dandìnu̥, u̥ scarpàru̥ góbbu̥, iè spèrtu̥ a rëpëzzà ë bbùchë dë scàrpë cu̥ nnu̥ ndagghiëcéd̥d̥r̃u̥ e̥ sòla:
ë (g)uagnúnë ë fànu̥ cu̥mbagnìja quànnu̥ nunn_è mbrëiàcu̥ e nu̥n tènënu̥ pa(v)ùra: rëmënànnu̥ ndë chiövëcèd̥d̥r̃ë
danˈtino u scarˈparɔ 'dzoppo, jɛ ˈsperto a ripetˈtsa iˈbuki də skarpe ku nu ntagʰjᵊtseɖɖɽu i ˈsola:
i ˈwaɲːuni iˈfanu cumpaɲːja kwaːno nuˈjɛ ɱbriˈako e nun ˈtɛnəno paˈura: rimiˈnan:o nti kioviˈtsɛːɖɽi: Salvatore Fittipaldi
Il calzolaio di una volta : u̥ scarpàru̥ Antichi mestieri : u̥ fʉrgiàru̥ [u skar'paru] [u fur’gjaru]
Rotonda
ˈvi:do, ˈkju nzupra akːjaˈnata, kju nzupra ancora, adːdu zi ˈvide a ˈvadːɽa, kwazi ˈntʃima, l'ʰanəma katˈtʃata, u panuˈrama: a luntaˈnantsa 'supəra a ˈstorja: vídü cchiù nzúpra a nghianàta, cchiù nzúpra angóra, addù së vídë a vàd̥d̥r̃ë, quasë ngíma, l'anëma cacciàta, u̥ panu̥ràma: a lu̥ndanànza sùpëra a stòrë(i)a:
"Il linguaggio è la casa dell'essere": abitare lontani dal proprio idioma significa ridursi a sfrattati dello spirito Salvatore Fittipaldi
NEVE SU ROTONDA l’attesa della neve li rende euforici: non cessano mai di anticipare l’attimo che paralizza gli occhi dietro i vetri:
l’euforia è diventata silenzio: inginocchiati sulle sedie, fissano l’insaziabile formicolio dei fiocchi:
sempre più lesti si fissano sul mattonato che spazia sui giardini, oltre la provinciale, come un’opera adatta alla sua arte:
nevica su Rotonda: i figli di gennaio conoscono la lucida altezza della neve: supera il ginocchio e mezza coscia: Salvatore Fittipaldi
Nìvë nzupra a Rëtúnna
aspéttanu̥ a nìvë e së scatènanu̥: nun së fèrmanu̥ maië d_antëcëpà u̥ mu̥mèndu̥ chë paralízza l_ócchië arrètë ë vìt̥rë:
a_mmu̥ìna iè dëvëndàta sëlènzë(i)u: ngënu̥cchiàtë nzúpra e séggë, guàrdanu̥ l_ënsazë(i)àbëlë fu̥rmëcu̥lìju̥ dë fiòcchë:
sèmbë cchiù lèstë fìssanu̥ u mattu̥nàtu̥ vèrsu̥ ë iardìnë, dòppu̥ a vìja pru̥vëngiàlë, còmë n'òpëra fàtta ad_àrtë: nìvëca nzupra a Rëtúnna: i fìgghië de jënnàru̥ canóscënu̥ a lùcëda altìzza da nìvë: sùpëra ë dënùcchië e mménza còscia:
ˈnive nzupra a ruˈtunna
asˈpɛttanu a ˈnivə e zə skaˈtɛnanu: nun ʒə ˈfɛrmano maiə d_antətʃəˈpa u mumɛndu kə paraˈliddza lɔkkiə arˈrɛtə ə viʈɽə: ammuˈina jɛ dəvənˈdata səˈlɛntsəiu: nʒənukˈkjatə nzupra ə sɛddʒə, ˈgwardanu lənsatˈtsjabələ furməkuˈliu də fjɔkkə:
sembrə kju ˈlɛstə ˈfissanu u mattuˈnatu vɛrso ə jarˈdinə, ɔltre a vja provənˈtʃalə, komə ˈn'_ɔpera ˈfatta adˈartə:
nivəka nzupra a rutunna: i fiʰɧi də ʰjənˈnaru kaˈnɔʃənu a ˈlutʃəda alˈtettsa da ˈnivə: ˈsupera u dəˈnukkju e ˈmɛnza kɔʃʃa:
Foto di Jhonny Malancone
A scapulata (canto popolare)
E lu sole è fattu russo e lu padrone è calato u mussu, e mussu mussiàtu è l’ora da scapulata.
Lu sole iè calatu A diu fa notte A du fa notte Lu padrone suspìra, dicìti è stata lunga a iurnata. Tu padrone meiu Nun suspiràne Quiddru chi nun si fattu goie Si fa dumane.
Risponne lu padrone amaru amaru Tempu pirdutu mo Nun s’accànza mai. (rotondese maccheronico)
Gruppo folk “I NERULUM”
E u̥ sòlë è fàttü rússu e u̥ patrónë è calàtu̥ u̥ mùssu̥, e mùssu̥ mussë(i)àtu̥ è l'òra da scapu̥làta. U̥ sòlë iè calàtu̥ addiu̥ fa nnóttë, addù fa nnótte u patròne suspìra, dëcétë è stata lònga a jurnàta. Tu patrónë mè(i)u nun su̥spërà(ne) Quid̥d̥r̃u̥ chë nun së fa ggòië së fa dumànë. Rëspu̥nnë u patròne amàru̥-amàru̥ Tembü përdùtu mó nun së accànza mmà(i)e.
Gruppo folk “I Nerulum” anni ‘70
A ʃkapuˈlata
e u ˈsɔle ɛ ˈfaːto ˈrus:u e u paˈʈɽɔne ɛ kaˈlato u ˈmus:u e mus:u mus:jˈato ɛ lˈɔra da ʃkapuˈlata u ˈsɔle jɛ kaˈlatu adˈdjɔ fa ˈnɔt:e adˈdu fa ˈnɔt:e u paʈɽɔne suˈʃpira di'tsiti ɛ ˈstata lɔnga a jurˈnata. Tu paʈɽɔne mɛjo nun zuspiˈrane kwiɖɖɽo ke nun zi ˈfat:o goje zi ˈfa duˈmane. Riʃpo:ne u paʈɽɔne aˈmaru aˈmaru ‘tempu pərˈduto mo nun zak'kanza maj Gruppo folk “I NERULUM”
U ciuccio
Sa fissjava u ciucciu kwanno Vicenzu i Beniamino ə mittja e skarpe nɔvə. Salvatore Fittipaldi sa fisˈsijava u ˈtʃuttʃo ˈkwannu viˈtʃɛndʒu i ˈbɛnijaminu ə mitˈtija i ˈskarpe ˈnovə
S_a fëssë(i)àva u̥ ciùcciu̥ quànnu̥ Vëcénzu̥ e̥ Bbëniamìnu̥ ë mëttìja ë scarpë nòvë.
Campanelle e campanacci
per questa strada stretta, sono passate le pecore, sono passate le vacche: è rimasta la cadenza degli zoccoli, è rimasto l'odore, è rimasta la musica di campanelle e campanacci: è rimasta la dialettica dei suoni, alti e bassi, dei dlin-dlin e dei dlan-dlan: Salvatore Fittipaldi
scultore 3 d FERNANDO ARMENTANO crono prospettiva
cambaned̥d̥r̥ë e cambanaccë:
pə sta ˈvja ˈʂʈɽitta pë sta víja s̃t̥r̥itta ˈsu pasˈsatə ə ˈpɛkorə sù passatë ë pecurë su pasˈsatə ə ˈvakkə: sù passatë ë vacchë: jɛ rəˈmasta a kaˈdɛntsa di ˈtsɔkkuli, iè rëmasta a cadenza dë zocculë jɛ riˈmastu̥ adˈduro, iè rëmastu adduru̥ ɛ riˈmasta a muzika iè rëmasta a musëca di kampaˈnɛɖɖɽə ə kampaˈnattsi: dë cambaned̥d̥r̥ë e cambanaccë: jɛ riˈmasta a dja'lɛt:ika iè rimasta a dë(i)lettëca di sɔni, ˈdavuti e ˈvaši, dë sonë, dàvu̥të e vašë də dlin-dlin ə də dlan-dlan: dë dlin-dlin e dë dlan-dlan:
Foto di Marco Laino
IL MERCURE se al mercato del poco il meglio è stato comprato sulle secche del Mercure il ponte non regge il coraggio degli anni: è un grido d'amore che le cicale regalano al sole: (la mia terra è un preistorico ossaio): (è la punta dei pioppi con la quale non trova un accordo il destino): sul rettifilo verso la stazione le ortiche hanno imparato a resistere alla tentazione di chiedere il colore dei papaveri: Salvatore Fittipaldi
u ˈmerkure U Mercu̥rë
sə u mərkatu du ˈpɔku u mɛyyu ɛ ˈstatu ak:atˈtato Së u mërcatu̥ du pocu̥ u mègghiu̥ è statu̥ accattàtu̥ nzupra e ˈsikkə du ˈmerkurə u pɔndə nun ˈrɛjə u kuˈraddʒu snzupra ë sícchë du̥ Mercu̥rë u ponde nu_rreië u curaggiu̥ də 'lannə: dë l'annë jɛ nu gridu d_aˈmɔrə k_ə tʒiˈkalə riˈjalanu u solə: iè nu̥ gridu̥ d'amorë ch_ë zicàlë rë(i)alanu̥ u solë: ( a tɛrra mɛja jɛ nu prə(i)əˈstɔrəku osˈsaru): ( a tèrra me(i)a iè nu̥ prë(i)ëstorëcu ossaru̥ (jɛ ka ˈpunda di ˈkjuppə ka nun ʈɽɔva n_akˈkɔrdu u dəstinu): (iè c_a punda dë chiuppë ca nun t̥r̥ova n_accordu̥ u dëstinu̥): 'ndu rəttəˈfilu vɛrsu a statˈtsiunə ndu̥ rëttëfilu̥ versu̥ a staziunë
ə lurˈdikə hanu ɱbaˈrato a rəˈsistə a tentatˈtsjunə ë lurdichë hanu̥ mbaratu̥ a rësistë a tëntaziunë daddumanˈna u kuˈlurə də paˈpavərə: d_addu̥mannà u cu̥lurë dë papavërë
SCUOLA DI CUCITO parlavano e cucivano: cucivano e ragionavano (di filosofia del cucito) le discepole di Olga, le apprendiste sarte, a Via Sant'Antonio: bisogna dargli il garbo (era la tesi) al taglio del vestito, assecondare l'intima natura della stoffa: la precisione si raccoglie dove l'affermi (aggiungevano, dal gruppo di rimando): leccavano il filo (prendevano la mira, ad occhi stretti) e lo infilavano (non una, ma diverse volte) nella cruna (concentratamente, con la fermezza del loro attaccamento alle parole cucite con la mente): S.Fittipaldi
Disegno di Fernando Mario Paonessa Il Fortino – Campotenese (1975)
ˈskɔla ə kusə'tura scòla ë cusëtùra
parˈlavanu e kuˈsijanu: kuˈsjanu e radʒuˈnavanu ( də fəlozo'fia parlàvanu̥ e cusìjanu̥: cusìjanu̥ e ragggiu̥nàvanu̥ ( fe fëlosofìja da kusəˈtura) ə dəʃ 'ʃipulə də olga, kə s_əmbaˈravanu 'sartə, da cusëtùra) ë dëšìpulë dë Olga, chë s_ëmbaràvanu sàrtë, a 'vija sandanˈdɔnəju: à vìja sand_Andònë(i)u̥ s_addaˈda u ˈgarbu (ˈjɛra u dəs'kursu) s_adda dà u̥ gàrbu̥ (ièra u̥ dëscúrsu̥) u 'tayyo du vəsˈtitu, səˈkunno a kwaləˈta da 'stɔffa: u tàgghiu̥ de̥ vëssìtu, sëcúnnu̥ a qualëtà da stòffa: a prətʃiˈzjunə a 'ʈɽovaʒə adˈdu a 'mittəʒə ( də'tʃjanu, du ˈgruppu a prëcësiúnë a tròvasë addù a mìttëse ( dëcìjanu̥, du̥ grùppu̥ rəspunˈnɛnnu): rëspu̥nnénnu̥): alləkˈkavanu u ˈfilu ( pəyyavanu a ˈmira, cuˈlɔkkiə ˈʃʈɽittə) e u_nfəˈlavano allëccàvanu̥ u̥ fìlu̥ ( pëgghiàvanu̥ a miram cu̥ l_occhië s̥̃t̥r̥ìttë) e u_nfëlàvanu̥ ( no 'guna , ma ˈtandə ˈvɔtə) nda ˈkuruna də ˈl_aku (ku kuntʃentratˈtsjunə , ( no gùna, ma tandë vòtë) nda curuna dël_acu̥) cu cuncëndraziunë, k_a fərˈmittsa e l_attak vòtekaˈmɛndu də pa'rɔlə ku'sutə c_a fërmìzza e a_ttaccamendu dë paroòlë cusùtë k_u tʃərəˈvɛɖɖɽu ) : c_u cërëvèd̥d̥r̥u̥):
A cappëd̥d̥r̥ʉzza [ kappeɖˈɖɽuttsa ] - Foto di Giuseppe Cosenza
S.M u rɛ da ˈpasta iˈkaːsa
N.B. IN MARRONE IPA - IN NERO DIALETTO MACCHERONICO – IN BLU ADR
tʃɛ ku ˈkjama " fuziɖɖɽo" tʃɛ ku ˈkjama mak:aˈruni a fər:ɛtto; nɔj u kjaˈmamo raʃkaˈtɛɖɖɽu.
ˈpu ˈfa nun tʃi ˈvo tantu: piyya na junta i faˈrina i ˈgrano du muˈlino i zuzu e n ˈɔvo fɽiʃko, zi tʃu 'mittizi vɛne ˈkju tiso.
pu ɱbasˈta komə jɛra d_usu nu poku i majʃˈʈɽja e d 'ʰoyyu i puzu; pu kaˈva, 'po, ˈvɛne u ˈbɛllo: jɛ ˈbɔno ˈpure nu ˈfɛr:u i ˈɱbrɛl:o!
pe prepaˈra a kundzima mitti a jnʈɽa na tiˈɠɧɛɖ:ra nu ntayyo i karna i porku o na vekkjaˈrɛɖɽa.
na ˈvɔta ninisˈʈɽato nda na nzalaˈtɛra a supa nu tavɔˈlino tʃi ˈfai na bɛl:a grat'tata i ˈkaso pekuˈrino!
S.M.. u rré da pàsta ë càsa
N.B. IN MARRONE IPA - IN NERO DIALETTO MACCHERONICO – IN BLU ADR
C’è cu chiama “ fusillo”, c’è cu chiama “maccarune a ferrettu”; noi u chiamàmu “rascateddru”.
C'è c_u̥ chiàma "fu̥sìllu̥" c'è c_u̥ chiàma "maccarúnë a fërréttu̥"; nó(i)ë u̥ chiamàmu̥ "rašcatéd̥d̥r̥u̥".
Pu fa’, nun ci vo tantu: pigghia na iunta i farina i granu du mulinu i susu, e n’ovu,si ci’u mittisi, vene chiù tiso.
Pë_u̥ fa, nun cë vó tàndu̥: pígghia na iúnda ë farìna ë grànu̥ du̥ mu̥lìnu̥ ë súsu̥, e n_óvu, së ccë_ü míttësë, vénë cchiù tísu̥.
P’u ‘mbastà come iera d’usu, nu pocu i maistria e d’ogghiu i puzu; p’u cavà,po,vene u bello: iè bonu puru nu ferro i ‘mbrellu !
P(ë)_ u̥ mbastà còmë iéra d_u̥su̥, nu̥ pòcü ë maës̃t̥r̥íja e d(ë)_ògghiu̥ ë pu̥zu̥; pë_u̥ cavà, pó, vènë u̥ bbèllu̥: iè bbónu̥ pùru̥ nu̥ fèrru̥ ë mbrèllu̥ !
P’ preparà a cunzima, mitti a intra a na tigheddra nu ‘ntagghio i carna i porcu, o na vecchiareddra.
Pë pprëparà a cu̥nzíma míttë a_iínt̥r̃a a nna tëghèd̥d̥r̃a nu̥ ntàgghiu ë carna ë porcu̥, o na vëcchiarèd̥d̥r̃a.
Na vota ministrato nda na ‘nzalatèra a supa nu tavulino, ci fai na bella grattata i caso pecurinu !
Na vota mënës̃tr̃atu̥ nda na ns̥alatèra a súpannu̥ tavu̥línu̥, ce̥ fàië na bbella grattàta ë cašu̥ pëcu̥rìnu̥ ! Giuseppe Bruno
Panorama dalla Croce – Castello
ˈmo i ˈkjamano ˈmarket e superˈmarket
N.B. IN MARRONE IPA - IN NERO DIALETTO MACCHERONICO – IN BLU ADR
na ˈvoːta nɔj i kjaˈmavamo puˈtje! cinn ˈɛrano mɛndʒo a kiattsa e pa granˈtsja. nunnɛrano tante graːɲe ˈjɛrano, kome si ˈditʃe, dʒinaˈrɛɖ:ɽe, nun cɛranu ˈnɛ karˈrjɔle ˈne tʃisˈtɛɖ:re.
tʰannu jɛra ˈd_usu ka vinˈnjano ˈtutːo sfuʒu!
nunˈtʃɛrano nɛ ˈbuste nɛ pakˈki: uˈtʃukəro, a faˈrina, a 'pasta, a piy'yavanu kunna 'koppa da 'jndi 'sakki, tinni 'davano 'kwanta ni vu'ljazi nda nu 'kop:o i 'karta: nu 'kilu, 'mɛntʒu 'kilo, o 'mɛndʒa 'kwarta.
nun zinni vinˈnja robˈba kjaʈɽata! ˈcɛra u bbak:aˈla, alitʃi e i saˈrake, ma ˈjɛranu saˈlate.
arrete u bankune, ci ˈstavanu i paˈʈɽuni. ti ʃʈɽutˈtsavanu ˈpure i mak:aruni. mizuˈravanu tut:u ka vaˈlantsa. ˈtan:u ˈjɛra duˈzantsa ka ndu tiraˈturu tiˈnjanu u libbru da krədəntsa
a karəsˈtja ˈjɛra t'tanta ka mɛndʒo i ˈvje nun viˈdjazi nɛ kartuni e nɛ ˈkarte i propaˈganda.
Na vota noi i chiamàvumu putìe! Ci n’eranu menzu a Chiazza e p’a Grangìa. Nunn’èrano tante granne, ieranu,come si dice, zinnareddre, nun c’eranu né carriòle né cisteddre.
Na vóta nóië ë chiamàvëmu̥ putíjë! Cënn_éranu̥ mménzu a chiazza e ppa Grangíja. Nunn_éranu̥ tandë grànnë, ieranu̥, come së dícë, zënnarèd̥d̥r̃ë, nun c_éranu̥ nnè carriolë nnè cëstèd̥d̥r̥ë.
Tannu iera d’usu Ca vinnìanu tuttu sfusu !
Tànnu̥ ièra d_ùsu̥ chë vënníjanu̥ tùttu sfùsu̥
Nun c’eranu né buste e né pacchi : u zuccaru , a farina e a pasta, a pigghiavanu c’u na coppa da indi sacchi; tinni davanu quanta ni vuliasi nda nu coppu i carta: nu chilu,menzu chilu, o menza quarta.
Nun c_eranu né bbùstë e né pàcchë: u̥ zuccaru, a farina e a pasta, a pëgghiavanu̥ cu̥ nna cóppa da índ_ë_sàcchë: Të_nnë dàvanu̥ quànda nnë vu̥líjasë nda nu̥ cóppu̥ ë càrta: nu̥ chílu̥, ménzu̥ chílu o ménza quàrta.
Nun sinni vinnìa robba chiatrata! C’era u baccalà,alici e i sarache, ma ieranu salate.
Nun_ sínnë_venníja rròbba chiat̥r̥àta! C'era u̥ baccalà, alicë e (ë)saràchë, ma ieranu̥ salàtë.
Arretu u bancune, ci stavanu i patruni. Ti struzzavano puru i maccaruni. Misuravanu tuttu cu a valanza.
Arretë u bbangúnë cë stàvanu̥ ë pat̥r̥únë. Te s̃t̥r̃uzzàvanu̥ pùru̥ ë maccarúnë. Mësuràvanu̥ tuttu̥ cu̥ a valànza.
Tannu iera d’usanza Ca ‘ndu tiraturu Tinìanu u “libbru da credenza”.
Tànnu iera d_usanza chë ndü tëratùru̥ tëníjanu̥ u lìbbru̥ da crëdènza.
A carestia iera tanta Ca mmenz’ i vie Nun vidìasi né cartuni e né carte i propaganda.
A carëstíja iera ttànda chë mmenz_ë víje nun vëdíjasë né cartúni e né ccàrtë ë propagànda.
Giuseppe Bruno
N.B. IN MARRONE IPA - IN NERO DIALETTO MACCHERONICO – IN BLU ADR
Tommaso Paonessa
lorkešˈʈɽina pajˈʒana
nun ʒenˈðɛsi a ˈmuzika lunˈtana i na kanˈtsɔna ke nnanʒi u ˈbaɽ i saˈnʒɔne lorkešˈʈɽina pajˈʒana ˈsɔːna ? ˈnʒutta u 'tiyyu ˈgranne tsɛ ˈtʃittʃo k_a fiʒarˈmɔnika a ˈfa kanˈða, ˈstɛlvju k_u manðuˈlinu sa nðɽilˈla e vitʃɛnʒu e nðonju k_a kitarːa ˈsanu nðuˈna. ˈʒɛnði ʒɛ...kome ˈsɔːna storkešˈʈɽina sti ˈvɛkkje ˈnɔte di ˈbɛlle meluˈdiʲe mɛnʈɽe ˈʃpaːɲe ndu paˈjʒe starmuˈniʲa nu fɽišku ventiˈtʃɛɖɖɽu da staˈtiʲa ˈprɛstu ʒuˈkatu da u riˈkɔrdu vɛkkju i nustaldʒiʲa... ˈmɔ ʒi juša a bˈbɔrja u ˈvɛnðu e nun spasˈsiʲa kiˈu nišuna armuniʲa pi nde viʲe vaˈkanðe i ˈkwiɖɖɽe vekːje ˈkaːre meluˈðiʲe. nun ˈtʃɛ kju u tiʎʎo ˈgranne u latu di sta kjattsa nʒuperˈbuta i tanðe vaniˈta popuˈlata di spaiˈʒati furastɛri ki ˈspɛrano kisˈsa ke ˈkoːsa dagguanˈta. tʃittu... ʒi ˈja(v)uʒa nˈata ˈvɔta u vɛnðu da staˈtiʲa, nun ˈʒɛmbra ˈpure a bbɔj kome amˈmiʲa i senðe ˈlɛku i _orkešˈʈɽina, goraˈmaj ˈmuta, ki ˈsɔːna anˈkɔra u vekkju valtser " speˈrantse perˈdute"
Nun sëndèsë a mùsëca lundàna ë na canzóna chë nnànzë u barrë ë Sanzónë l'orchës̃t̥r̃ína paësàna sóna? nzútta u tíggʲu grànnë c'è Cícciu̥ chë a fësarmònëca a fa candà, Stèlviu̥ chë u mandu̥lìnu̥ sà ndrëllà e Vëcènzu̥ e Ndónë(i)u chë a chëtàrra sànu̥ ndu̥nà sèndësë ...comë sòna st_orchës̃t̥r̥ìna stë vecchië notë dë bèllë mëludíjë méndrë spànnë ndu̥ paísë st_armuníja nu̥ fríscu vëndëcèd̥d̥r̥u̥ da statíja prestu̥ sucàtë du rëcordu̥ vecchiü ë nu̥stalgìja... mó së iùšša a bbórë(i)a ü vèndu̥ e nun spassíja cchiù niššùna armunìja pë ndë vìje vacàndë ë quíd̥d̥r̥ë vècchië càrë mëlu̥dìje nun c'è cchiù u̥ tiğğhiu̥ grànne u̥ làtu̥ de̥ sta chiàzza nzupërbùta ë tandë vanëtà pu̥pu̥làta di spa(i)ësàtë fu̥rastérë chë spèranu̥ chissà chë còsa d_agguandà. Cíttu̥... së ià(v)u̥za n_àta vòta u vèndu da statìja, nun zèmbra pu̥ru̥ a bbóie comë a_mmíjà ë sèndë l'ecü ë l_orchëšt̥r̥ìna, goramàië muta, chë ssòna angóra ü vècchiu̥ vàlzer " spërànzë përdùtë"
N.B. IN MARRONE IPA - IN NERO DIALETTO MACCHERONICO – IN BLU ADR
Foto di Pino Di Tomaso
Tommaso Paonessa
N.B. IN MARRONE IPA - IN NERO DIALETTO MACCHERONICO – IN BLU ADR
u paˈjʒe ˈməʲo
nun ditʃe ˈmale du paˈjʒe ˈməʲo ka ti fattʃo ˈviðe kɔme ˈtante koʒe ˈpure i kju bruːte ˈpareno i kju bɛːle. ti purˈtɛra pi prima kosa pinˈdu caʃˈtɛɖɖɽu, a parte kju ˈbɛkja i stu paˈjʒe. pitiˈfa vide ˈkwanta jɛ bella kwiɖɖɽa vaˈnɛɖɖɽa ku lˈarku ʒujo ˈmɛntʃu kuntʃuˈmatu. di vɛrno pure u ˈfumu ˈpare bɛːlo mɛnʈɽe ˈjɛːse di fuˈmari i kwiɖɖɽe kaʒiˈtʃɛɖɖɽe adˈdu ˈnʒutta a ˈkappa ˈvruša nu ʒipˈpɔne ki ˈʃkarfa a ˈdʒɛnte ˈbona du paˈjʒe ˈməʲo. ˈdoppu ti faˈtʃɛra arrampiˈka pimmenʒu a ˈkwiɖɖɽe ˈtimbe pi ñɣaˈna a ˈpuntu kaʃˈtɛːɖɽu e suttuˈvrattso a krutʃi missjoˈnaria. ˈdɔminaʒi kome a nu paʈɽitɛrno a ˈkɔppola i paula e u ferrɛro. nu ˈpɔko ˈkju ˈsutta tsɛ ʰorˈmaj dirokkatu, u kaʃteɖɖɽu skaːnaˈʒoritʃu dadˈdunni nʈɽaˈvidiʒi pinnu ˈbuko u dirlodʒo e u kaɱpanaru ki nʒɛme ʰanu suˈnatu fɛste e funeˈrali. puˈtɛremu ˈšinni ˈpɔ i ˈkoste a kappɛɖɖɽa dadˈdunne videʒi kiu da vitʃinu i funtanɛɖɖɽe kine 'dalberi, di ˈmakkje cu ˈfɔɧʰye dʒalle nðɔrno ki ˈfanu da kurˈdune. epˈpɔ jɛ u pajʒe kʰa ˈbistu a ˈvita di ʛenðe mɛʲe, i patrima i ˈmamma mɛʲa e ˈtʃɛ a kasa adˈdu pa prima vɔta jaˈprɛnno ˈlɔkki lahʰjo vistu kwissa jè a Ruˈtunna kʰina i ʛenðe bonðiˈbona e jɛ βɛru ka i pjatʃe u vinu e ʒi mbrjˈaka ma jɛ amanðe da patʃe e da ʈɽankwilliˈta, kuanðu jɛ ˈbɛllu stu pajʒe ku tutte i koʒe zuʲe miʒe nʒɛme... ˈnumːene parˈla ˈmale! a ruˈtunna jɛ u paiʒe meʲo e jɛ di ˈkwisso mennaɧʰja vanˈða.
Nu_ddícë màlë du̥ paísë mè(i)u̥ chë të fàzzu̥ vìdë come̥ tandë cosë puru̥ ë cchiù bbrùttë párëmu̥ ë cchiù bbèlle. Të pu̥rtèra pë prima cosa pë ndu̥ Casted̥d̥r̥u̥ a parte chiù bbècchia ë stu̥ paísë pë të fa vídë quandu̥ iè bèlla quid̥d̥r̥a vaned̥d̥r̥a cu l_àrcu̥ sùiu̥ menzu cunzumàtu̥. Dë vèrnu̥ pùru̥ u fùmu̥ pàrë bbèllu̥ méndrë iéssë dë fumàrë ë quid̥d̥r̥ë casëced̥d̥r̥ë addù nzútta a càppa vrúša nu̥ zëppónë chë scàrfa a ggèndë bbòna du̥ paísë mé(i)u. Dòppu̥ të fačèra arrambëcà pë mmènzu̥ a quid̥d̥r̥ë tìmbë pë nghianà a punt_u̥ casted̥d̥r̥u̥ e sutt_u vràzzu a crucë mëssë(i)unarë(i)a. e sutt_u vràzzu a crucë mëssë(i)unarë(i)a dòmënasë comë a nnu̥ pat̥r̥r̥ëtèrnu̥ a Cóppu̥la ë Pàu̥la e u̥ Fërrèru̥. Nu pocu cchiù nzutta c'è (g)ormàië dëru̥ccàtu̥ u Castéd̥d̥r̥u̥ Scannasórëcë e d_addúnnë nt̥r̥avìdësë pë nnù bbùcu̥ u̥ dërlòggiu̥ e u cambanàru̥ chë nzèmë hanu̥ su̥nàtu̥ fèstë e funëràlë. Pu̥tèrëmu̥ šìnnë pò ë Coste a cappèd̥d̥r̬a d_addùnnë vìdësë cchiù da vëcinu̥ ë fundanèd̥d̥r̥ë chiínë de_albërë, dë màcchië cu ffóglie ggiàlle ndórnu̥ chë fànu̥ da cu̥rdúnë. e ppó iè u̥ paísë c_ha bìstu̥ a vita dë ggendë mé(i)ë, e pàt̥r̥ëma ë mamma mé(i)a E c'è a càsa addù pë_ a prima vota iaprénnu̥ l_ócchië l'hagghiu̥ vista quissa iè a Rëtùnna chiína ë ggéndë bbóna e iè bbéru̥ ch_ë pii̯acë u vinü e së mbrë(i)àca ma iè amandë da pàcë e da t̥r̥anquëllëtà, quandu iè bbellu̥ stu̥ paísë cu̥ tutte ë cosë su(i)ë mìsë nzèmë... nu̥_mmënë parlà malë! a Rëtunna iè u̥ paísë mé(i)u̥ e (gh)iè dë quistu̥ më_nnàgghia vandà
N.B. IN MARRONE IPA - IN NERO DIALETTO MACCHERONICO – IN BLU ADR
foto di Jhonny Malancone
Tommaso Paonessa
N.B. IN MARRONE IPA - IN NERO DIALETTO MACCHERONICO – IN BLU ADR
Foto di Jhonny Malancone - Corso Garibaldi by nyght
a duminikaˈdiʲa
ñanɠɧiʲˈava lˈaliva i viʈɽi da fiˈnɛʃʈɽa e ʈɽaʒia nda ˈkammera a prima ˈlutʃe di stu jɔrno i 'fɛsta. u bondʒorno di vutʃe abːraˈvuta ʒi tʒenˈtja e passi kauti kauti muvimenˈdavanu ste viʲe a duminikaˈdiʲa. di maˈtina prestu a ˈdʒɛnðe šinniʲa da ˈfɔre u paˈjʒe a ˈpɛðe lɛʃtu lɛʃtu. lˈʰommu di na ˈsarma i ˈlinni, u ˈtʃuttʃo karriˈkava e ndu katɔjo di n'amiku akkanˈnava. a fɛmmena, na tʃista dʰortaˈriddzi nkapu zi mitːiʲa e ʃpiˈʃata u ˈlatu da riˈvɔta aʃpitˈtava ke vinˈniʲa. a ˈlira aggɛnðe seriˈviʲa pi fa a ˈspiʒa ndi putiʲe na koʒiˈtʃɛɖɖɽa nda kwestwa mittiʲa e ˈpɔ nda kanðina nu bikkɛre i ˈvinu ku amitʃi ʒi viviʲa. nðinˈnava alˈlɛgra alˈlɛgra da kjeʒa a kampanɛɖɖɽa. kjanu kjanu kamiˈnavano i vekkjarɛdˈdre ku a kapu kuperta ku nu panniˈtʃɛɖɖɽu. jɛranu i kanðine da ˈbɔːna genðe kʲne ki brilli ʈɽuʒˈʒavanu a kannate ˈbɔːnu ˈviːno. paˈriʲa na ˈfɛra nda viʲe e vaˈnɛɖːɽe kanðava nʒɛme a minɠhiˈtsɛɖɖɽu. stu 'jornu di ri'pɔsu kun'ðɛnðu 'jɛra aspetˈtatu de 'tantu 'tɛmbu a dˈdɛjo kunsaˈkratu. ˈqwannu nda stu paˈjze ˈgɛnðe i ˈnataˈ vita aniˈmava 'tutte ste ˈviʲe ˈjɛranu nˈata ˈkoːsa ˈkwiɖɖɽe duminikaˈdiʲe
Gnanghëàva l'alëva ë v'ítrë da fënès̃t̥r̥a e tr̃asíja nda càmmëra a prìma lùcë dë stu̥ jòrnü ë fèsta U bbø(n)giórnu dë vúcë abbr̃avùta së sentíja e pàssë càutë càutë mu̥vëmëndàvanu̥ stë víje a du̥mënëcadíja dë matìna prèstu̥ a ggèndë šënníja da fòrë u̥ paísë a_ ppèdë lèstu̥-lèstu̥ L_ommu̥ dë na sàrma ë línnë, u̥ ciùcciu̥ chë arrëvàva e ndu̥ catóiu̥ dë n_amicu̥ accannàva. A femmëna, na císta d_ortarízë ngapu̥ se̥ mettíja e spësàta u̥ latu̥ da rëvóta aspëttàva chë vënníja. A líra a ggéndë serëvíja pë ffà a spësa ndë putíjë na cosëcèd̥d̥r̥a nda quèstua mëttíja e pò nda candína nu bëcchérë ë vinu cu l_amicë sërevíja. ndënnàva allègra allègra da chièsa a cambanéd̥d̥r̥a. chiànu̥ chiànu̥ camënàvanu̥ e vëcchiaréd̥d̥r̥ë c_a càpu̥ cupérta c_u nnu̥ pannëcéd̥d̥r̥u̥ Ieranü̥ ë candìnë da bbòna ggèndë chiíne chë bríllë t̥r̥u̥zzàvanu̥ a cannàtë bbonu vinu̥. Paríja nna féra nda víje e vanèd̥d̥r̥ë candàva nzemë a mënghëcéd̥d̥r̥u̥. Stu iornu̥ dë rëpòsu̥ cundendu̥ ièra aspëttàtu̥ dë tandu̥ tembu̥ a Ddèiu̥ cunsacràtu̥. Quannu̥ nda paísë ggèndë ë n_ata vita anëmàva tuttë stë víië ieranu̥ n_ata cosa quid̥d̥r̥ë du̥mënëcadíjë
N.B. IN MARRONE IPA - IN NERO DIALETTO MACCHERONICO – IN BLU ADR
P.zza Vittorio Emanuele III – fine anni ‘50
Centro di Rotonda oggi a.D. 2019
Vicoli Rotondesi
uno spazio fragile tiene strette le ombre delle case, i giochi della luce nei vicoli, i sopportici, le scale: hanno un' intima distanza la dislocazione dei portoni e la povertà, appesa alle finestre basse: la puoi toccare, con le mani: non fa paura: fa parte dell'architettura, del paesaggio, del contrasto discordante del colore delle pietre: un nesso intimo collega la visuale alla secchezza dei pensieri e i pensieri all'anima spaccata dentro i muri: che la corra in salita o in senso inverso, mai perderesti il passo, l'andatura: nei vicoli di Rotonda non ti puoi perdere e neppure, per te stesso, ritrovarti un solo istante, a fare altro e un'altra strada:
Salvatore Fittipaldi
Scorci centro storico
Vicoli Rotondesi (Vieˈtsɛːɖɽe da Ruˈtuːɲa)
nu ˈspattʃjo fradʒile ˈtɛne ˈsʈɽitte lˈʰɔɱbre de kase, i ˈjɔki da ˈlutʃe ˈnzupra i ˈmu ri, i suppɔrti, e 'skale: ˈtɛnəno nˈintima distantʃa a fila'rata i purtuni e a pɔverˈta, appikata e fiˈnɛʃʈɽe ˈvaʃe: a ˈpɔj tukˈka, ku e ˈmani: nun ˈfa pa(v)ˈura: ˈfa ˈparte darkitetˈtura, du payˈzaːdʒo, du konˈʈɽasto diskɔrˈdante di kuˈluri de pɛʈɽe: nu ˈlattso ˈʰintimo ˈ ɲjunge a vizwale a siˈkittsa di pinˈzɛri e i pinˈzɛri a l ˈʰanima spakˈkata ajnʈɽa i ˈmuri: ki ˈfaj di korsa a ɳkiaˈɳa o u kunˈʈɽario, nun zi ˈpɛrde u ˈpasso, a kaˈminata: ndi vieˈtsɛːɖɽe da Ruˈtuːɲa non ti pɔj pɛrde, manko pi tja stesso, o ti pɔzza ʈɽuˈva sulu pe nu muˈmɛnto a 'fa auʈɽo e n'ata ˈvja:
N.B. IN MARRONE IPA -
IN BLU ADR
Vij̯ëcéd̥d̥r̥ë da Rëtunna
nu̥ spàzë(i)u fràgëlë téne s̃t̥r̥íttë l_ombrë dë casë, ë iochë da lucë nzupra ë murë, ë su̥ppórtë, ë scàle: tènënu̥ n_indëma dëstanza a fëlaràta ë pu̥rtùnë e a pu̥vërtà, appëcàta ë fënès̃t̥r̥ë vàššë: a pòië tu̥ccà, cu̥ ë mànë: nun fa pa(v)ùra: fa ppàrte d_archëtettùra, du̥ pa(i)ësaggiu̥, du cont̥r̥àstu̥ dëscu̥rdànde dë cu̥lùrë dë pèt̥r̥ë: nu̥ làzzu̥ ìndëmu̥ gnùngë a vësuàlë a sëcchízza dë pënzèrë e ë pënzèrë a l'ànëma spaccàta aínd̥r̥a e murë: ch_ë fàië dë còrsa a nghianà o u̥ cu̥nd̥r̥àrë(i)u, nu̥n së pèrdë u pàssu̥, a camënàta: ndë vii̯ëcéd̥d̥r̥ë da Rëtunna nu̥n të poië pèrdë mangu̥ pe ttíja stèssu̥, o të pózza t̥r̥u̥và sulu̥ pë nu̥ mumèndu̥ a ffà àut̥r̥u̥ e n_àta víja:
a suˈriʰɧja à su̥rígghia
jɛ jsˈsuta a suˈriʰɧja iè iëssùta a su̥rígghia du ˈbuko d_u bbúcu̥ a piʰɧja u ˈsɔle a pëgghià u̥ sòlë
E' uscita la lucertola dal buco a prendere il sole
Adriano Galizia
a kumˈmaːra a cu̥mmàra
jɛ vəˈnuta a kumˈmaːra iè vënúta a cu̥mmàra a fa naˈvizita a fà na vìsëta ku nu ˈkilo i ˈzukkəru cu̥ nu̥ chilu̥ ë zùcchëru̥ sutta u ʃallu sùtt_ü šallu̥ E' venuta la comare a fare visita con un chilo di zucchero sotto lo scialle
Adriano Galizia
Adriano Galizia
ʰa kɔto u krɔpo ku e mani e ku ˈtʃ uttʃo u porta a l' ɔrto
Ha raccolto il letame con le mani e con l'asino lo porta all'orto Salvatore Fittipaldi
Parco Naz. del Pollino
ə ˈvɛkkiə fuˈmavano ʈɽinˈtʃato ˈskuro, assətˈtati, fumàvanu̥ t̥r̥ənciàtu scùru̥, assëttàtë kome cu disˈkute ku i pənzeri su(i)ə comë cu dëscutë cu ë pënzèrë su(i)ë ( cu a kalma di mɔrti aindra a ˈvutʃe) (cu a càlma dë mortë aìnd̥r̥a a vùcë)
I vecchi Fumavano trinciato scuro, seduti, come chi discute con i suoi pensieri con la calma mortale nella voce)
Salvatore Fittipaldi
Centro storico - Foto di Jhonny Malancone
Tanto restano solo i vecchi
quando l'aria si fa malinconica - tanto, alla fine, se ne vanno tutti - restano solo i vecchi, chiusi nella loro maledizione: c'è l'aria buona qui, un pasto riscaldato al giorno, tanta bellezza e tanto amore per la terra: nous menons - dicono - une vie qui n'existe pas, nous aimons les arbres, les pierres et les étoiles, portiamo il verde dell'erba dentro gli occhi, l'azzurro del cielo ci scorre nelle vene gonfie: nous menons une vie avec Filìa et Neikos, con il soffio del gufo e il fischio dei serpenti: è interessante -dicono- la vita qui: on peut tout supporter et ne voire, même pas les problèmes: è interessante, perchè non abbiamo svenduto la nostra identità: camminiamo sull'erba quando è verde e saltiamo gli arbusti quando è secca: Salvatore Fittipaldi
tandu ˈrɛstanu 'zulu ə ˈvɛkkə ˈtsɛ ˈarja ˈbɔna ˈkwa, nu pjattu kavɔˈdjatu u jɔrnu, tanda bəlˈlittsa e tandu aˈmɔre pa ˈtɛːra: təˈramo - ditʃəno- na ˈvita ke nun əzistə, vɔlɛmo bɛne a lˈalbərə, e pɛʈɽə, e ʃteɖɖɽə, purˈtamo u ˈvirdu də lˈɛrəva ajnʈɽa lˈɔkkiə, ladˈdzurro du ˈtʃɛlo nnə 'kurre ajntra e vɛːnə juːɟjˈatə : təˈramo na ˈviːta cu fiˈlja e najˈkos, ku juːɟju du ˈgufo e u fišku də ʃkurˈtzunə: ˈjɛ ndərəsːandə -ditsənu- a vita kwa:
N.B. IN MARRONE IPA -
IN BLU ADR
si pɔ suppurˈta tuːto, aːmutˈtsa i problɛmi: ˈjɛ nteresːante piˈki nɔnʰavemo svənˈnuto ˈkwiɖɖɽo kə zuːmo: kamiˈnamo nda lˈɛrəva kwanno jɛ ˈvirda e ndi ˈʃparti kwanno ˈɛ zi:kata:
Piazza Vitt.Eman.III – anni ’40 -‘60
returned home ...Tàndu̥ rèstanu̥ súlu̥ ë vécchië
Quannu̥ l'arë(i)a së fa a mu̥rtòrë(i)u̥, tandu̥ a finë së në vànu̥ tùttë, rèstanu̥ súlu̥ ë vécchië, chiusë aíndra_a malëdizë(i)u̥në : c'è arë(i)a bbòna qua, nu̥ piattu̥ ca(v)udë(i)àtu̥ u̥ iórnu̥, tànda bëllízza e tàndu amu̥rë p_a tèrra: tëràmu̥ - dìcënu̥- na vìta chë nunn_ësìstë, ë vu̥lèmu̥ bbènë a l_arbërë, ë pèt̥r̥ë, ë stéd̥d̥r̥ë, pu̥rtàmu̥ u vírdü dë l' èrëva aíndr_a_ l_occhië, l_azzurru̥ du̥ celu̥ nnë currë ndë vénë iuɟɟiàtë: tëràmu̥ na vita cu Filia e Naicos, cu juɟɟju̥ du̥ gufu̥ e u fíšcu dë scürzunë: iè ndëressàndë -dicënu̥- a vita qua: së pò su̥ppu̥rtà tuttu̥, së ponu̥ ammu̥ccià ë pru̥blèmë: iè ndëressàndë pëcchì nunn_avèmu̥ svënnùtu quid̥d̥r̥u̥ chë ssùmu̥: camënamu̥ nda l'èrëva quànnu̥ iè virda e ndë spàrtë quannu̥ iè sëccàta:
PINO LORICATO morto, senza pelle, bianco come il marmo, ma in piedi, in silenzio, come un monumento, tra pietre, vento e burrasche, un Pino Loricato:
foto Vincenzo Malfone
ˈpinu lorəˈkatu pinu̥ lorëcàtu̥ ˈmɔrto, sɛntʃa pɛɖɖɽe, jaɳɣu̥ kome u ˈmaɽmo, mórtu̥, senza pèd̥d̥r̥ë, iàngu comë u̥ màrmu̥ ma ˈɱpɛde, nʒəˈlɛntsj, kome nu ɱonuɱɛnto, ma mbèdë, nzəlɛnzë(i)u, còmë nu monu̥mèndu̥ ɱɛnzo a ˈpɛʈɽe, ˈvɛntu, burˈraske: nu ˈpino loriˈkato mmènzu̥ a pèt̥r̥ë, vèndu̥, burràsche̥: nu̥ pinu̥ lorëcàtu̥ Salvatore Fittipaldi
I ragazzi di Via Mordini
con l'ernia del nonno Salvatore Fittipaldi
I waˈŋuːni di Vja Mordini
Ku lˈɛrnia di nɔnni e i sˈalivaˈpunte ˈskjɔdaːte, i waˈŋuni di Vja Mordini ˈvandaːnu skuˈmisse i muʃke, ˈlitigaːno ˈtippuːli, ˈriʃkjano u ˈgɔ:mi:ti pakwuaˈkja u nidu, e ˈvintsi nu tʃintiːmeʈɽo i likwiˈritstsja:
Ë guagnùnë dë Vìja Mordini
Cu̥ l'èrnë(i)a dë nónnë e ë sàlëva pùndë schiu̥dàtë, ë guagnùnë dë Vìja Mordini vàndnu̥ scu̥mmíssë ë múschë lìtëganü ttíppülë, ríschianü u̥ gúmëtu̥ p_aqquacchià ü nìdu̥
e vingë nu̥ cëntìmët̥r̥u̥ ë lëquërìzia
N.B. IN MARRONE IPA -
IN BLU ADR
Scorcio centro storico a.D.2019
MATERA l'istante trasparente in cui giungi al punto di estrema magia: Matera, resiste, con forza, al suo stesso mistero: (tutto è contatto, immagine, lucidità negli occulti passaggi, nelle arcate e tu sei l'adepto di nuove ipnosi surrealiste) : ora la luna è svanita: è l'alba sulla Murgia: il paradiso di pietra, con impietosa dolcezza, conduce fuori dal mondo, a ridosso del burrone, sull'orlo della rupe, verso la dimora degli Dei Cretacei, tra i canti e le preghiere dei Dauni, i Peucezi, i Messapi: puoi scendere, serenamente nei pori dell'origine, nella profondità delle gravine, nell'omega, nello sfollamento,nei due mezzi imbuti di Levi: Salvatore Fittipaldi
matɛra Matèra u muˈmendu kə arˈrivəʒə u mu̥mèndu̥ chë arrìvësë u ˈpundu d_eʂˈʈɽɛma madʒja: matɛra, u̥ púndu̥ d_ës̃t̥r̥èma magìja: Matèra rəˈsiste, ku fɔrtsa, a_u məstɛru suju stɛssu: rësístë, cù ffòrza a_u̥ mëstèru̥ sù(i)u̥ stèssu̥ (ˈtuttu ˈɛ kunˈdattu, əmˈmadʒənə, lutʃədəˈta (tuttu̥ è cu̥ndàttu̥, ëmmàgënë, lucëdëtà ndə pasˈsaddʒə ammutˈtʃatə, larˈkatə ndë passàggë ammücciàtë, l'arcàtë e tu 'ʒi la'dɛptu də ˈnɔvə ipˈnoʒə surrəaˈlistə): e tu sì l_adèptu̥ dë novë ipnósë surrëàlìstë) mo, a ˈluna ɛ skumbarʒa: jɛ lˈaləva 'nzupra a 'murdʒa: mò à lùna è scu̥mbàrsa: è l'alëva nzùpra a mùrgia u paraˈdizu də ˈpɛʈɽə, cu spjeˈtata dulˈtʃittʒa,
ü paradìsu̥ dë pèt̥r̥ë, cü spiëtàta du̥lcìzza tə ˈpɔrta ˈfɔrə du ˈmunnu, a rədɔsso du burronə, të pòrta fòrë dü mùnnu̥, vérsu̥ u burrónë, a ˈlorlu da 'rupə, vɛrsu a dəˈmɔra də ˈdɛiə krəˈtatʃəiə, a l'orlu da rùpë, vèrsu̥ a dëmora dë dèi(ë) crëtàcëi(ë) tra i kanˈtsoni e ə prəˈjɛrə də dawni, pawˈtʃɛtʒə, mesˈsapə: tra ë canzònë e ë prëghièrë dë dà(v)u̥në, pa(v)ucèzë, mëssàpë: ˈpɔiə ˈʃinnə, ku sərenəˈta ndə ˈpɔrə də l_oˈridʒənə, pó(i)ë šínnë cu̥ sërënëtà ndë pórë dë l'orìgënë nda prufundəˈta də graˈvinə, nda l_ɔˈmɛga, nda pru̥fu̥ndëtà dë gravìnë, nda l'omèga ndu sfollaˈmɛndu, ndə ˈdujə mɛnzə muteɖɖɽə də lɛvi ndu̥ sfu̥llamèndu̥, ndë dùië mènzë mutèd̥d̥r̥ë dë Levi
CARNULUVARU (canto popolare “carnascialesco”) ‘nda stu palazzu nun ciagghju statu ancora Mo chi ci trasu ci trovu ‘a luna e ‘u sole Mas’immitàtu a carne e maccaruni Perciò salutu a voi cari signuri Agghju saputu c’ai accisu u porcu Nu minni fa turnà cu lu mussu tortu Je nunni vogghju tantu picchi picchi Vogghju a capu cu tutti li ricchie Agghju cantatu supra na purteddra Lu cupi-cupi vo la vecchiareddra Agghju cantatu supra na cannata Lu cupi-cupi vo la suprissata Agghju cantatu supra a nu cannizzu Lu cupi-cupi vo la sauzizza Agghju cantatu supra a na furcina Lu cupi-cupi vo la gelatina Agghju saputu ca tenisi ‘na figghia Sungu vinutu si mi la voi dunà Si mi la dai ti ci chiamo mamma Sinnò ti chiamo scillirata donna (rotondese maccheronico)
Fine anni ‘50
KARNUːLUˈVARO ɳta ʃtu paˈlattʃo non cˈʰaʰɧjo ˈstato anˈkɔ ra ˈmɔ ke tʃi ˈʈɽazo tʃi ˈʈɽɔvo a ˈluːna e u zɔːle
mˈʰasi ɱiˈtaːto a ˈkarne e ɱaːkaˈruni pərˈtso zaˈluto a vɔj kari ziˈɲːuri
ʰaʰɧjo zaˈputo k ʰajə atˈtʃizo u pɔrko non miɳːi ˈfa turˈɳa ku lu muːzu tɔrtu
jɛ ˈ nunne vɔʰɧju ˈtantu ˈpiːki-ˈpiːki voʰɧjo la ˈkaːpo ku ˈtuːte le ˈrikːje
ʰaʰɧjo kanˈtaːto ˈnzupra anːna purˈteɖːɽa lu kupi-kupo ˈvɔ la ˈveːkjareːɖɽa
ʰaʰɧjo kanˈtaːto ˈnzupra anːna kaˈɳaːta u ˈkuːpi-ˈkuːpo ˈvɔ la zɔpɽiˈzaːta
ʰaʰɧjo kanˈtaːto ˈnzupra anːnu kaˈniːtʃo lu ˈkuːpi-ˈkuːpo ˈvɔ la tʃauˈtʃiːtʒa
ʰaʰɧjo kanˈtaːto ˈnzupra anːna furˈtʃina lu kupiˈkupo vɔ la dʒəlaˈtina
ʰaʰɧjo zaˈputo ka ˈtɛnəzi naˈfiʰɧja ʒungo vəˈnuto ze miːla vɔj duˈna
ziːmi laˈdai ˈtitʃi ˈkjamo maːma ziːno ti ˈkjamo šiːliˈrata dɔːna
Carnu̥lʉvàrü
Nda stu̥ palàzzu̥ nun c(e̥)_hàgghiu̥ stàtu̥ ancòra mó chë cë t̥r̃asu̥ cë t̥r̃òvu̥ a lùna e u sòlë Mm_àsë mmëtàtü a ccàrnë e maccarúnë përciò salùtu̥ a vvóië carë Sëgnùrë Hàgghiju̥ sapùtu̥ chë hàie accìsu̥ u pórcu̥ nun më_nnë fa tu̥rnà cu̥ lu̥ mùssu̥ tòrtu̥ iè nu̥n_nnë vògghiu̥ tàndu̥ picchë-picchë Vògghiu̥ a càpu̥ cu̥ tuttë lë rìcchjë Hagghiu̥ candàtu̥ nzupra a nna pu̥rtéd̥d̥r̃a U̥ cupë-cupë vò a vëcchiaréd̥d̥r̃a Hagghiu̥ candàtu̥ nzùpra a nna cannàta U̥ cupë-cupë vò a su̥prëssàta Hagghiu̥ candàtu̥ nzùpra a nnu̥ cannìzzu̥ U̥ cupë-cupë vò a za(v)u̥zìzza Hagghiu̥ candàtu̥ nzùpra a nna fu̥rcìna U̥ cupë-cupë vò a ggëlatìna Hàgghiju̥ sapùtu̥ chë ténësë na fìgghia
Sùngu̥ vënùtu̥ së më la vòië du̥nà Së më la dàië të cë chiàmu̥ màmma së nnó të chiàmu̥ scëllëràta dónna
Foto di Jhonny Malancone
Foto di Jhonny Malancone
A tarantella 'di 'mbriacuni Testo e musica del Gruppo folk “I Nerulum” – anni ‘70 (Rotondese maccheronico)
Quannu u sole s’è curcatu Zu Franciscu s’àbbiàtu Ha lassatu a za Rusina Pigghì a vivi ‘nda cantina.
C’è cu aspetta supri scali jè zu Peppu cu Pascali cu nu ‘ndagghiu di prisuttu vanu a fa u patrune e sutto.
‘nanza porta da cantina C’è u maritu i Catarina È bastata na guardata Pi capìsci la sunata.
Tra nu frusciu e na primera Porta u vinu a cantinera Nu biccheri tira l’atu Già quaccùno è ‘nzicalàtu.
Zu Franciscu s’è ‘ngazzàtu Picchì a lurma a nu mannatu Zu Pascali ha cota a ‘mbigna C’ià susatu na pilìgna.
Dopo u vinu e l’allegria Tutti quanti ‘nmenza via Unu qua si va tinennu L’atu a l’atu va riennu.
I ‘mbriacuni pi la gente Su cristiani malamenti Ma sti quattru ‘mbriacuni Mo du munnu su i patruni.
Ma za Rosa nnande a porta Né u sape e nè n’importa A Zu Franciscu povireddru Vo pigghià cu manganeddru.
Cantina Mastrolorenzo – anno 1957
/arrèt_arëvòta/ - [ arˈrɛt_arəˈvɔta] Anni ‘50
(IPA – ALFABETO FONETICO INTERNAZIONALE)
a tarantɛɖɖɽa diɱbɽjaˈkuni
kwaɳɳo u ˈsɔle tʃɛ kurˈkato tʒu franˈtʃisku zɛ aˈbjato ʰa laʃˈʃata a tʃa ruˈzina pi ʰj a ˈbivi nta kanˈtina
ˈtsɛ ku asˈpɛtta nzupra e ˈskale jɛ tʒu ˈpɛːpe ku paˈʃkale kunu ntaʰɧjo di priˈʃuːto ˈvaːno afˈfa u paʈɽɔne e ʃutto
nˈnante a ˈpɔrta da kanˈtina tʃɛ u maˈrito i kataˈrina ˈjɛ baˈʃtata na ɣwarˈdata pə kaˈpiʃʃi a suˈnata
ʈɽa nu ˈfɽušo e na priˈɱɛra ˈpɔrta u ˈvinu a kantiˈɲɛra nu bikˈkɛre tira ˈlaːtu ˈdʒʲa kwakˈkuno ɛ ntʒikaˈlatu
tʒu franˈtʃisku zɛ ingatˈtsato pikˈki a ˈlurma ˈʰanu manˈnato tʒu paskale ʰa ˈkɔta a ˈɱpiɲa ˈtʃa suˈzato na piˈliɲa
doppu ˈvino e lalləgʳja tutti kwanti ŋɱɛŋtʒu a ˈvja ʰunu kwa tsi va təˈnɛnno lˈʰato allˈʰato ˈva ˈrjɛnno
i ‘ɱbɽjaˈkuni pə la gɛnte ˈsu kristjˈani malamɛnti ma sti kwaʈʈɽu ɱbjakuni mo du ˈmunnu zu i paʈɽuni
ma tʒa rɔza nzupraˈpɔrta nɛ ù sape e nɛ niɱporta tʒu franˈtʃisku povəˈrɛːɖɽu vɔ piʰɧja ku manganɛɖɖɽu
ADR - ALFABETO DIALETTO ROTONDESE
Quannu̥ u sòlë s_è cu̥rcàtu̥ Zu̥ Frangìscu̥ s_è abbëiàtu Ha lassàta a za Rusìna Pë gghì a vvìvë nda candìna
C'è cu̥ aspètta nzupra ë scàlë jè Zu Pèppë cu Pascàlë cu nnu ndàgghiu̥ de prësùttu̥ vànu a ffa u patrónë e ssúttu̥
Nnandë a pórta da candìna c'e u marìtu̥ ë Catarìna Jè bbastàta na guardàta Pe ccapìscë a sunàta.
Tra nu frùsciu̥ e nna prëmèra Pòrta u vinu̥ a candënèra nu bëcchèrë tìra l_atu̥ già quaccùnu̥ è nzëcalàtu̥.
Zu Frangìscu̥ s'è ngazzàtu̥ pëcchì a l_u̥rma hànu̥ mannàtu̥ Zu Pascàlë ha cóta a mbìgna Cë_ha su̥sàtu̥ na pëlìgna.
Dóppu̥ u vìnu̥ e l'allëgrìja tuttë quandë mmènzu̥ a vìja Unu̥ qua se và tënénnu̥ l_atu̥ a l_atu và rëiènnu̥.
Ë mbrëiacúne pë la ggèndë sù crëstijànë malamèndë ma stë quattru̥ mbrëiacúne mó du múnnu̥ sù e patrúne.
Ma za Ròsa nnàndë a pòrta Nè u sàpë e nè nnë mbòrta A Zu Frangiscu̥ poveréd̥d̥r̃u̥ vò pigghià cu̥ manganéd̥d̥r̃u̥
Foto di Jhonny Malancone
CARI AMICONI Testo e musica del Gruppo folk “I Nerulum” – anni ‘70 (Rotondese maccheronico)
Stati ascultare,miei cari amiconi, parlamu di ricchi, sti lazzaruni parlamu di ricchi, sti lazzaruni.
A tavula mangianu a crepa panza e jè mi campu cu la valanza e jè mi campu cu la valanza.
Lu riccu a tavula cu la sua beddra e jè lavuru cu a zappareddra e jè lavuru cu a zappareddra.
Lu patriternu ha proprio sbagliatu a fa stu munnu tantu sgarratu a fa stu munnu tantu sgarratu.
Ma nu jurnu, si veni u Baffuni, mannàmu a fa ‘nculu sti lazzarunu mannàmu a fa ‘nculu sti lazzarunu.
P.ZZA Vitt.Eman.III – anni ‘50
(IPA – ALFABETO FONETICO INTERNAZIONALE)
ˈkari amiˈkuni
ˈʃtate askɔlˈta, mɛj kari amikuni parˈlamu di ˈrikˈki, sti laddʒaˈruni parˈlamu di ˈrikˈki, sti laddʒaˈruni
a ˈtavula ˈmandʒano a ˈkrɛpa pantʒa e jɛ mi kampo ku la valantʃa e jɛ mi kampo ku la valantʃa
u rikku a taˈvula ku la ʒua ˈbɛːɖɽa e jɛ fatiku ku a ʒappaˈrɛɖɖɽa e jɛ fatiku ku a ʒappaˈrɛɖɖɽa
u patri'tɛrno ʰa prɔprjo sbaˈʎato a fa stu ˈmunno ˈtantu sɣarˈratu a fa stu ˈmunno ˈtantu sɣarˈratu
ma nu jɔrno si ˈvɛne bafˈfuni manˈnamo a faŋˈkulu sti laddʒa'runi manˈnamo a faŋˈkulu sti laddʒa'runi
(ADR - ALFABETO DIALETTO ROTONDESE)
Stàtë ascu̥ltà, mèië càrë amëcúnë, parlàmu̥ dë rìcchë, stë lazzarùnë parlàmu̥ dë rìcchë, stë lazzarùnë
A tàvu̥la mangiànu̥ a crépa pànza e (gh)iè më cambu̥ cu a valànza e (gh)iè më cambu̥ cu a valànza
U̥ rìccu̥ a tàvu̥la cu la sù(i)a béd̥d̥r̃a e iè lavùru cu a zapparèd̥d̥r̃a e iè lavùru cu a zapparèd̥d̥r̃a
U Patrëtèrnu̥ ha pròpriu̥ sbagliàtu̥ a ffa stu mùnnu̥ tàndu̥ sgarràtu̥ a ffa stu mùnnu̥ tàndu̥ sgarràtu̥
Ma nu jòrnu̥, së vvénë Baffu̥në mannàmu a ffangúlu̥ stë lazzaru̥në mannàmu a ffangúlu̥ stë lazzaru̥në
Parco Nazionale del Pollino – loc. Pedarreto ROSA Gruppo folk I Nerulum (Rotondese maccheronico)
Ohi Rosa,ohi Rosa, menza li gammi tene na cosa quannu u tempu vene a chiove ‘nzicchiti a inda e nun ti movi (ritornello) quannu u tempu vene a chiove ‘nzicchiti a inda e nun ti movi.
Quannu ièrisi giuvineddra tu parìisi na sandareddra mo chi si maritata na diavula scatinata (ritornello) mo chi si maritata na diavula scatinata.
Ohi Marìa,Marìa,Marìa, piscia a l’ària e si ricrìa si ti vòi ricrià ‘menza a l’aria e ài piscià (ritornello) si ti vòi ricrià ‘menza a l’aria e ài piscià.
(ritornello) Ohi Rosa,ohi Rosa, menza li gammi tene na cosa quannu u tempu vene a chiove ‘nzicchiti a inda e nun ti movi quannu u tempu vene a chiove ‘nzicchiti a inda e nun ti movi.
(ADR - ALFABETO DIALETTO ROTONDESE)
Ohi Ròsa, ohi Ròsa, mmènzu ḁ lë gàmmë tènë na còsa quannu̥ u tèmbu̥ vénë a cchióvë nzícchëtë aìnt̥r̃a e nun të móve (ritornello) quannu̥ u tèmbu̥ vénë a cchióvë nzícchëtë aìnt̥r̃a e nun të móve
Quànnu̥ iérësë giu̥vënéd̥d̥r̃a tu paríjësë na sandaréd̥d̥r̃a mo chë ssì mmarëtàta na dëiàvu̥la scatënàta (ritornello) mo chë ssì mmarëtàta na dëiàvu̥la scatënàta
Ohi Marìja, Marìja, Marìja, píscia a l'arë(i)a e së rëcríja së ttë vóië rëcríjà mménzu̥ a l'arë(i)a haië pëscià (ritornello) së ttë vóië rëcríjà mménzu̥ a l'arë(i)a haië pëscià
Ohi Ròsa, ohi Ròsa, mmènzu ḁ lë gàmmë tènë na còsa quannu̥ u tèmbu̥ vénë a cchióvë nzícchëtë aìnt̥r̃a e nun të móve (ritornello) quannu̥ u tèmbu̥ vénë a cchióvë nzícchëtë aìnt̥r̃a e nun të móve
roʒa
(IPA – ALFABETO FONETICO INTERNAZIONALE)
ɔʰj roʒa, ɔʰj roʒa ɱɛntʒo a le ˈɣaːɱe ˈtɛːne na ˈkoːʒa 'kwaːnuˈtɛmpo ˈvɛne akˈkjove ˈŋtʒikkati a'jnʈɽa e 'nunti 'mɔvi
kwaːnuˈtɛmpo ˈvɛne akˈkjove ˈŋtʒikkati a'jnʈɽa e 'nunti 'mɔvi
ˈkwannu ˈjɛrəzi dʒuviˈnɛɖɖɽa tu paˈrjazi na santaˈrɛɖɖɽa mo kə ʒi mariˈtata na djavula skatəˈnata
mo kə ʒi mariˈtata na djavula skatəˈnata
ɔʰj maˈrja ɔʰj maˈrja ˈpiːša alˈarja e ʒi riˈkrjːa ʒi ti ˈvɔi riːkrjˈa mentʒo al'arja ʰaj piːša
ʒi ti ˈvɔi riːkrjˈa mentʒo al'arja ʰaj piːša
ɔʰj roʒa, ɔʰj roʒa ɱɛntʒo a le ˈɣaːɱe ˈtɛːne na ˈkoːʒa 'kwaːnuˈtɛmpo ˈvɛne akˈkjove ˈŋtʒikkati a'jnʈɽa e 'nunti 'mɔvi
kwaːnuˈtɛmpo ˈvɛne akˈkjove ˈŋtʒikkati a'jnʈɽa e 'nunti 'mɔvi
scultore Francesco A. Libonati
RUTUNNA,TERRA MJA Canto popolare
(Rotondese maccheronico) A voi cari amici rutunnari Cantamu na canzone paisàna Nui sumo di nu picculu paise Ch’è bello quanto è bella la Lucania.
Rutunna ,terra mja Chini d’amore e di poesia
E tolli nìchiti tolli nìchiti tolli tolli ta. (2 volte ripetuta) E tolli nìchiti tolli nìchiti tolli tolli ta.
ah quanta è bella sta terra mja ah nu suspiro e na poesia da qua ‘menza chiazza e pa Crangia da qua tuttu u munnu è poesia
vinìti qua,vinìti qua ‘menza a la vigna a fare l’amore ‘menzi a li rose , vinìti qua. ‘menza la vigna c’è n’aria fina Ch’ prima t’appassion’ e t’imbriàca
Vinìcci pure tu ,o Catarìna Si voi sentì cantà li riscignoli. (ripete il ritornello) Rutunna ,terra mja Chini d’amore e di poesia
E tolli nìchiti tolli nìchiti tolli tolli ta. E tolli nìchiti tolli nìchiti tolli tolli ta. (2 volte ripetuta) A voi cari amici rutunnari Cantamu na canzone paisàna Nui sumo di nu picculu paise Ch’è bello quanto è bella la Lucania.
Rutunna ,terra mja Chini d’amore e di poesia E tolli nìchiti tolli nìchiti tolli tolli ta. E tolli nìchiti tolli nìchiti tolli tolli ta. (2 volte ripetuta)
Panorama notturno dal Castello - foto di Marco Laino
(ADR - ALFABETO DIALETTO ROTONDESE)
A vvòië carë amicë Rëtunnàrë Candàmu̥ na canzóna paiësàna Nóië sùmu̥ dë nu̥ pìccu̥lu̥ paísë ch_è bbèllu̥ quandu̥ è bbèlla à Lucàn(ë)ia.
Ru̥tùnna, tèrra míja chiì(ë)na d_amòre e ppo(i)ësìja E tóllë nìchëtë tóllë nìchëtë tóllë tóllë tà (2 volte ripetuta)
Ah quànda è bbèlla sta terra mìja ah nu su̥spìru̥ e nna po(i)ësìja da qua menz_a chiàzza e pë_a Crangìja da qua tuttu̥ u̥ mùnnu̥ è po(i)ësìja
Vënë́të qua, Vënë́të qua mmènzu̥ a la vìgna a farë l_amòrë mmènzu a lë ròsë vënë́të qua mmènzu̥ a la vìgna c'è n'arëia fìna chë prìma t_appassion_ e të mbrë(i)àca
Vënìccë purë tu, o Catarìna se vvóie sèndë candà ë ruscëgnólë (ripete il ritornello)
A vvòië carë amicë Rutunnàrë Candàmu̥ na canzóna paiësàna Nóië sùmu̥ dë nu̥ pìccu̥lu̥ paísë ch_è bbèllu̥ quandu̥ è bbèlla à Lucàn(ë)ia. Ru̥tùnna, tèrra míja chiì(ë)na d_amòre e ppo(i)ësìja E tóllë nìchëtë tóllë nìchëtë tóllë tóllë tà (2 volte ripetuta)
ruˈʈuɳːa ˈtɛːra ˈmja (IPA – ALFABETO FONETICO INTERNAZIONALE)
avˈvɔi ˈkaːri aˈmitʃi rutuɳːari kanˈtamo na kanˈtʃɔne pajˈzana nɔj zumu di nu pikːɔlu paˈjze kiˈjɛ ˈbɛlːo kwanta ɛ ˈbɛːla la luˈkanja.
ruˈʈuɳːa ˈtɛːra ˈmja ˈkʲːna daˈmɔre e di pɔezia e ˈtɔlːi ˈnikiti ˈˈtɔlːi ˈnikiti ˈtɔlːiˈtɔlːi ˈta
aʰ ˈkwanta ɛ ˈbɛlːla sta ˈtɛrːa ˈmja aʰ nu suˈspiro e na pɔeˈzja da 'kwa, 'mɛntso a kja'zːa e pa kranˈdʒja da 'kwa ˈtutːo u ˈmunːo ɛ pɔe'zja
viˈnɛti ˈkwa, viˈnɛti ˈkwa, ˈmɛndʒala ˈviɲɲa afˈfare lˈamɔre ˈmɛndʒale rɔze, viˈnɛti ˈkwa
ˈmɛndʒala ˈviɲɲa ˈtsɛ ˈnarja ˈfina ki prima taːpasˈsjona e tiɱbɽjaka
vi'nittʃi ˈpuːre tu, ɔ kata'rina zi vɔj sənˈti kanˈta li rišiɲ'ɲɔli
ruˈʈuɳːa ˈtɛːra ˈmja ˈkʲːna daˈmɔre e di pɔezia e ˈtɔlːi ˈnikiti ˈˈtɔlːi ˈnikiti ˈtɔlːiˈtɔlːi ˈta
avˈvɔi ˈkaːri aˈmitʃi rutuɳːari kanˈtamo na kanˈtʃɔne pajˈzana nɔj zumu di nu pikːɔlu paˈjze kiˈjɛ ˈbɛlːo kwanta ɛ ˈbɛːla la luˈkanja.
ruˈʈuɳːa ˈtɛːra ˈmja ˈkʲːna daˈmɔre e di pɔezia e ˈtɔlːi ˈnikiti ˈˈtɔlːi ˈnikiti ˈtɔlːiˈtɔlːi ˈta
u̥ scu̥ppamèndü [skupːaˈmɛndu]
Campagna rotondese in autunno
I rimedi della nonna lava gli occhi con zucchero bianco, spuma marina, acqua rosata, acqua piovana tre dì lavata, latte di femmina che allatti fanciulla, appio cotto con la lattuga, o cocitura di camomilla e di scamonea: per casi gravi e dolorosi, usa collirio di mirra, gruogo e vino rosso:
ə rəˈmɛdiə da noːna ë rëm èdië d_a nonna
ˈlaːva lˈɔkkiə ku tʃukˈkɛru ˈjangu, ʃkɔːma də ˈmarə, làva l'occhië cu zucchëru̥ jàngu̥, šcoma dë màrë ˈakwa də ˈroːʒə, ˈakwa kjuˈvuta ʈɽɛ jʰornə laˈvata, acqua dë rosë, acqua chiuvùta t̥r̥ë iórnë lavàta ˈlatˈteə də fɛ:məna k_alˈlaːta ɣwaˈɲːɔna, ʰappə(i)u lattë dë fèmmëna ch_allàtta guagnona kɔːtu k_a laʈˈtuka, o dəkotːtu di kamumiɖɖɽa cottu c_a lattuca, o dëcottu̥ de camu̥míd̥d̥r̥a e ʃkamɔnɛja: pə kazə ˈgraːvə e duluˈruzə e šcamu̥nèia: pë càsë gràvë e duluruse̥ usa kolˈlirə(i)u də mirˈra, grwɔgu e ˈvinu 'russu. usa collìrë(i)u̥ de mìrra, gruogu̥ e vinu̥u russu̥ Salvatore Fittipaldi
P.zza Vitt.Eman.III – anni ‘40-‘50
Fior di cuculo
mi sono, un po' per caso, reso conto che i fiori della fanciullezza, della Lucania, mai mi sono andati via dalla memoria: vago nell'erba spesso col pensiero, ove scorger non si può donde viene l'odore che a me sembra uscir dal cielo: poi siedo a lungo su ginocchia e cosce e la selva più minuta ammiro e osservo: buglossa, calcatreppola, cencio molle, elleboro,elicrisio e fior di cuculo: Salvatore Fittipaldi
aʰɧjo piʰjato, kuˈʒi piˈkaʒo, məˈmɔrja ka i ˈjuri da dʒuviˈnittsa, da luˈkanja nun mi ʒu jəˈʃuti maj da kapo: mi pɛrdo spissu nda lˈɛrəva ku pinˈdʒɛro ma non mi pɔʒʒu akˈkɔrdʒe dadˈdu ˈvɛne adˈduro ka pare šinne du ˈtʃɛlo: pɔj madʃɛtːo nʒupra i ˈdʒiːnuːki eiˈkɔše e nda lˈɛrəva ˈkju ʒiːŋa 'gwardo e ri'gwardo: buglɔːʃa, kalkaʈɽɛːpula, tʃentʒoˈmɔɖɽu,
Parco Nazionale del Pollino – foto di Marco Laino
CORTEO DELLE ZUCCHE ILLUMINATE Angelo Ricciardi
Ragazzi e ragazze in circolo, chi intaglia le zucche.,chi prepara i colori e chi spezza le candele, scendono dalle foglie appena i fuochi congiungeranno ai gradini la stella più lenta a tramontare, novembre, mese dei defunti con la faccia gialla di zucca illuminata, accendono a turno l'occhio della carrozza e chi piega il lucignolo, chi alscolta le ore dai battiti secchi della banderuola, in ogni angolo manca poco da registrare, ci sono stati tutti gli attriti, tutte le paure: l'esilio scoperto con la rondine calda prosegue fino ai supporti intatti del mare, ma non dicevi in quale stagione dell'anno avresti chiesto il primo figlio ai capelli a due punte.
korˈtɛo de ko'kuttse alluˈmate
raˈgatsi e raˈgatse a tʃirkjo, cu ˈntaʰɧja e koˈkuttse ku preˈpara i kuˈluri e ku ˈruppe e kanˈnɛle, ˈʃinnono de foʰɧje apˈpɛna i ˈfɔki ñjˈungeno a i skaˈluni a ˈstɛɖɽa kju lɛnta a ʈɽamunˈta, noˈvɛɱbre, mise di mɔrti ku a fattsa i kukuttsa alluˈmata apˈpitʃano a turno lˈokkjo da karˈrɔttsa e ku kʰjka u stupˈpino, ku ˈsɛnte lˈʰɔra da i ˈbaːtiti aʃˈʃutti da ˈbanderwɔla, a ˈoɲɲi ˈpittsu ˈmanka ˈpɔko da ridʒisˈtra, ci su ˈstati ˈtuːti i kunˈʈɽasti ˈtuːte e paˈure: lˈeˈziljo skuˈpɛrto ka ˈrɔndine ˈkauda kunˈtinua ˈfino a i supˈpɔrti inˈtatti du ˈmare, ma nun ditʒjazi nda kwale stadʒuna di lˈannu aˈvɛraʒi addumanˈnato u primu fiʰɧju a i kaˈpiːɖɽi a duje ˈpunte.
Calabro- Lucane Dopo una sigaretta di foglie stringono fra le cosce il freddo del Pollino, portano, da una galleria all'altra delle Calabro-Lucane, pensieri con lucertole a due code. Sono giovani vagabondi ma uniscono il bavero, cercando di dormire. S . Fittipaldi 'kalabro-lu'kane ˈdɔpo na sigaˈrɛːta i foʰɧje ˈʃʈɽindʒino ʈɽa e ˈkoʃʃe u friddu di puɖˈɖɽino, pɔrtano, da na galˈleˈrja a lˈata di ˈkalabro-luˈkane, pinʒɛri di suriʰɧje adduʲe kude. ˈsu ˈdʒuvani vakaˈbuːni ma ɲ̃jungino u ˈbavəro, tʃerˈkanno i ˈdɔrme. Dópu̥ na sëgarétta ë cóppë, s̥̊t̥r̥ìngënu̥ mménzu ë coššë u fríddu̥ du̥ Pud̥d̥r̥ínu, pórtanu̥, da na gallërìja a l'àta dë Càlabro-Lucàne, pënzèrë dë su̥rígghië a ddu(i)ë cúdë. Sù giúvanë vacabúnnë ma gnúngënu̥ u bbàvëru̥ cercànnu̥ ë dòrmë.
a littʉrìna [ a litto’rina ]
Ignazio Buttitta – POETA SICILIANO UN POPOLO CHE RINUNCIA ALLA SUA LINGUA PERDE ANCHE L’ANIMA
Un popolo
Levategli il lavoro
Un popolo
Diventa povero e servo
(Dialetto rotondese maccheronico) Nu populu mettitilu a la catina,
Levatici u travagghiu, u passaportu, IPA nu ˈpɔpulu mitˈtɛtelo a katɛna, leˈvatela faˈtika, u paʒaˈpɔrto, a ˈtavula adˈdu mandʒa, u lɛtto adˈdu dɔrme: jɛ anˈkɔra rikku. nu ˈpɔpulu diˈvɛnta ˈpɔviru e ˈsɛrivo ˈkwannu arˈrɔbbanu a ˈlingwa aˈvuta di ˈpaʈɽi: jɛ pɛrsu piˈʒɛɱpre. diˈvɛnta ˈpɔviru e ˈsɛrivo qwannu e paˈrɔle nun ˈfiʰɧjano paˈrɔle e zi ˈmandʒano ʈɽa lɔru. minnadˈdɔno ˈmɔ nʈɽaˈmɛnʈɽe akˈkɔrdu a kitaːra du djaˈlɛttu ki ˈpɛrde na ˈkorda u ˈjɔrno.
scultore Fernando Armentano - 3d
“ CRISTO SI E’ FERMATO A EBOLI”- C. LEVI
'kristu ˈsɛ fer'matu a ˈjɛvɔlə"
(IPA)
"noj nunˈsumo krisˈtjani - ˈloru ditʃinu - 'kristu ˈsɛ fermatu a ˈjɛvɔlə" krisˈtjano, pilˈloru ˈvɔ ditʃe 'womo: e a 'fraze saˈputa ˈkaɣɧju senˈtuto ˈtante ˈvɔte riˈpɛte, nta ˈvukka ˈloro nunˈnɛ 'forse ˈnɛnte di ˈkju ke u ˈmɔdo di ˈditʃi di na skunsuˈlata kuʃˈʃɛntsa di womini iɱferjuri. noj nunˈsumo krisˈtjani, non'sumu kunʒiðəˈrati ˈwomini, ma ˈbɛstje, ˈtʃuttʃi i faˈtika, e anˈkora ˈmɛnu ke i ˈbɛstje,i ˈfruʃkuli, i fruʃkuˈlɛððɽi,
ki ˈkampano a ˈvitaˈloro ˈmɛnzo i diˈjavuli o ˈlandʒeli , pikˈki du'vɛmu suppurˈta u 'munnu di krisˈtjani , ke ˈsu a ˈlata parte du tselu ennipaˈtiʃe u ˈpisu e u kunˈfronto
Parco Naz.del Pollino – radura verso il Belvedere Foto di Pino Di Tomaso
Pane cantato - Rocco Brindisi Pane tenuto a chiave / visto crescere in casa, sotto coperte, cappotti della guerra / pane asciutto e senza niente, pane più bello di un biscotto / à pane con la conserva dolce, amara / pane che riscalda il letto, segnato da una croce, strappata / dai bambini e messa in bocca / pane strofinato con un pomodoro, pane e olio, pane acqua e olio / pane acqua e zucchero, sepolcro di Cristo / pane che entrava in casa alla controra e profumava i morti / pane e mela, pane e noci, mandorle col pane / pane spiato, mangiato come un grappolo di moscatella / a Dio gli usciva l'anima / pane e pane, pane, una carezza di fuoco, tre di olio. pane e fave / molliche baciate da terra e consolate in bocca / Faccia bella, mai rovesciata /bambini che lo andavano suonando per la via pane riempito di patate e uova, pane che sposa il pane / figliole unte di pane olio/ e origano / pane con un cucchiaio di sugo, tornando dalla scuola / scorza d'oro, rubata sulle scale del forno / santi scimuniti dalle stelle / pane tagliato a arte, senza far cadere una briciola, pane partorito dalle mani / pane assoluto / pane cantato dalle bugie dei bambini, come la neve
Fossụ Paratʉrụ – foto di Marco Laino
Pàne ćantàto
(IPA)
Pàne tənùtu â kjave
vɪstu crɛʃe â kasa, śuttu qupɛrta, kappɔtti dâ ɣuɛrra,
pàne aʃʃùttu e sɛ́nt͡sa nɛ̀nte, pàne kjù bɛ̀llo î nu b͡viskɔttu
pàne ka qunʒ͡sɛ̀ʁəva dùt͡ʃe, amàʁa
pàne ki scàrfa u lɛ̀ttu, siñatu da na cɽút͡ʃæ, ʃʈɽadd͡zàta
da i ɣuañùni e mɪ́za ḿúcca
pàne šʈɽiɕàtu ɕa pumaðɔ̀ra, pàne e oɧʰyu, pàne, àqwa e oɧʰyu
pàne àqwa e t͡ʃùkkeru, səpùrɕru i krɪstu
pàne ki ʈɽaʒɪja a kasa â ɕʊnʈɽòra e mp͡brufumàva i mɔ́rti
pàne e púma, pàne e nut͡ʃi, nut͡ʃɪððɽe ɕu pàne
pàne spii̯atu, mand͡ʒatu ɕome na pɨt͡sòɽɽa i muśćatɛ̀ɖɖɽu
a Dɛi̯u î ɨəssìɨ̯a lànima
pàne e pàne, pàne, na ɕaʁɪt͡tsa i fɔɕu, ʈɽe dÎ oɧʰyo, pànə e f́àve
muɖɖɽìke vat͡ʃàte da tɛrra e ɕunʒulàte ḿúcca
fastt͡ʃa bɛ̀ɖɖɽa, mài̯ riʋ͡utata, ɣuaɲɲuni ku ɪ̯́jano sunànnu pâ̯ vɪ̯̀a
pàne kɪ́nu i patàne e ɔ́va, pàne kə spɔʒa u pàne
ɣuaɲɲunɛ́ɖɖɽe ʋ̀nte di pàne e ɔ́ʰɧyo, e arɪɣano
pàne cu nu cʋcʰiàro i śùcu tʋrnanno da scɔla
ʃɕɔrt͡ʃu dòʁo, ruβàto nði śɕàle du fɔ̜̀rnu
sànti šimunùti dî stɛ́ɖɖɽe,
pàne taɧʰyàtu â àrte, sent͡ʃa fa ɕadɪ̀ na b͡vrɪ́čiula,
pàne paʁturʊ̀tu dæ màni,
pàne aśśulʊ̀tu
pàne ćantàto dæ buščɪ̀e̯ di ɣuañuni, ɕome a nɪ́ve
Parco Naz.del Pollino – [spɛttsaˈ(v)umːula] spezza(v)ʉmmu̥la
PROVERBI E DETTI POPOLARI
N.B. IN NERO DIALETTO MACCHERONICO – IN BLU ADR
Detti Popolari
- Cu zappa a vigna si vivi l'acqua, cu no si vivi u vinu.
- A crianza vene da casa u mucco vene du nasu.
- Quannu si marteddro vatti, quanno si ncudine statti.
- A ventra iè na piddricchia, chiù cinni mittisi chiù si stinnicchia.
- Accidimi e iettami ntì mei. - U ferro i lautre ruppe i petre.
- Quannu a patrona fa u brodo i gaddrina o iè malata diddra o iè malata a gaddrina.
-Quannu̥ a pat̥r̥óna fa u bbròdu̥ ë gad̥d̥r̥ìna o iè malàta
díd̥d̥r̥a o iè malàta a gad̥d̥r̥ìna.
- Nivuri e nivuri nun si tingiunu mai.
- U diavulu divaca u mare cu nà cocchiula i nuciddra.
- Tantu và all'acqua a lanceddra fino a chi si ruppe.
- Femmina chi nun mangiasi fasuli cum' fai avì su bellu culu.
- U vecchio nun chiangìa ca murìa ma ca nu nsavìa mparato.
- A gaddrina fà l'ovo e u gaddro si dolle.
- D'ommini i vinu quattru nu carlinu. -D_ómmënë ë vìnu̥ quat̥t̥r̥u̥ nu̥ carlìnu̥.
- U mulinu vacci ndà putia stacci.
- Manna i femmini a l'acqua e i masculi a linni.
- Cu nun zappa addà purtà ncoddru.
- Quannu l'acqua iè ferma nun passà ca ti nechisi.
- Spanni nu puinu i farina e nunnu cogghiesi chiù.
- I ciucci si scuntrunu e i varliri si ruppunu.
- A fa cumi ti fanu nun ci vò mastria.
- Si voi a masciata vacci si nò mannacci.
- A pecura guardata sa a mangia u lupu.
- Foco chi nun ti vidi non ti scarta.
- Nun ntruvulà l'acqua che ti
vivisi. forse dal francese "car")
- Arrassati cavudara ca mi
tingisi.
- U iango e russu vene du mussu. -U iàngu̥ e u rússu̥ vénë dü mùssu̥
- A billizza vene du pizzulu- - A bëllízza vènë du̥ pìzzu̥lu̥
- Futti e tuttitinne, ca se nun futtisi restasi futtutu - Fúttë e fu̥ttëtìnnë ca së nun fùttësë rèstasë fu̥ttùtu̥
- Ariganu e puleiu, unu è peggiu e l'atu è peiu - Arígànu̥ e pu̥lèiu̥, (g)unu è pèggiu̥ e l_atu è pèiu̥
Autore: opuscolo pubblicitario
[fu̥n’dana ë ‘susu] fu̥ndàna ë sʉsu̥
(in nero dialetto maccheronico) (in marrone IPA)
A stiddru a stiddru si fa a jumara [a ˈstiɖːɽu a ˈstiɖːɽu si fa a juˈmara] Addù arrivamo chiantamo u zippu [adˈdu arriˈvamo kjanˈtamo u ˈdʒipːu] Aprile hinghie u varlire [aˈprile ˈʰjnɠɧje u varˈlire] Pure a Rigina tene bisogno da vicina [ˈpuru a riˈdʒina ˈtɛne biˈzɔɲɲo da viˈtʃina] Cu zappa vive l'acqua e cu a porta vive u vinu [ ku ˈtsappa ˈviːve lˈakwa e ku a ˈpɔrta ˈvi:ve u ˈviːnu]
Fa prima na femmina a truvà na scusa ca nu sorice a truvà nu pirtusu.
[ˈfa ˈprima na ˈfɛmmina a ʈɽuˈva na ˈskuza ka nu ˈsɔritʃe a ʈɽuˈva nu pirˈtuzo]
E sciabbole stanu appicate e i foderi cumbattono.
[ e ˈʃabːɔle stanu appiˈkate e i ˈfɔðeri kumˈbattono]
Fa' male e penzaci, fa' bbene e scordati [ˈfa ˈmaːle e ˈpɛnʒatʃi, ˈfa ˈbɛːne e ˈskɔrdati] Cu si mpiccia e cu ti spiccia [ ku siˈmpittʃa e ku ti ˈspittʃa] E cannèle si sʈɽuinu e a processione nun camima
[ e kanˈnɛle si ˈsʈɽujnu e a protʃesˈsjune nun ˈkamina] Quannu u culu fà vento u medico iè cuntento [ˈkwannu u ˈkulu ˈfa bɛnto u ˈmɛdico ˈjɛ kuntento] A chiange u mortu sù lacrime pirdute [a ˈkjandʒe u ˈmɔrtu ˈsu ˈlakrime pirˈdute] Da cu non tene mugghiera e figghi nè pi amore nè pi cunsigghi. [da ku nun ˈtɛne muˈʰɧjɛra e ˈfiʰɧj nɛ paˈmɔre nɛ pi kunziʰɧj] Datemi u tempu ca vi pirtusu, dice a puza i fasuli [ˈdatemi u tɛɱbu ka vi pirˈtuʒu, ditse a ˈputsa i faˈzuli] Cane di kjanka, kinu di sangu e mortu di fame [ˈkaːne di ˈkjanga, kjnu di ˈsangwe e ˈmɔrtu di ˈfame] Lettu strittu curcati mmenzu [ˈlɛttu šʈɽittu ˈkurkati ˈmɛnʒu] Tene paura ca u culu l'arrobba a cammisa [tɛne paˈura ka u kulo larˈrɔbba a kaˈmiza] A gaddrina fa l'ova addu nun vrucia u culu [a gaɖɖɽina fa ˈlɔva adˈdu nun ˈvɽuʃa u kulu] U ciucciu nnante e u cavaddru appressu [u ˈtʃuttʃo ˈnante e u kavaɖɖɽu appɽɛssu] Acquistu di fera: tutta carta e nente materia [akwiʃto di ˈfɛra, ˈtutta ˈkarta e ˈnɛnte maˈtɛrja] Quannu u signore iesse cu cammisa iè signu chɘ ha finitu i vistiti [kwannu u siɲˈɲuro jɛːʃe ka kamˈmiʒa ˈjɛ ˈsiɲɲu kʰa finitu i viˈʃtiti] Prima che move nu pede su mangianu i furmiche [ˈpɽima ke ˈmɔve nu ˈpɛːde su ˈmandʒano i furmike] Attacca u ciucciu addu vo u patrone [atˈtakːa u ˈtʃuttʃo adˈdu ˈvɔ u paˈʈɽɔne] Cu mangia da sulu si strozza [ku ˈmandʒa da ˈsulu ʒi ˈsʈɽɔttʃa Puddru ki nun canosce u granu [puɖɖɽu ki nun kaˈnɔʃʃe u ˈgranu] Cu troppu s'abbascia u culu mostra [ku ˈʈɽɔppo sabˈbaʃʃa u ˈkulo ˈmɔʃʈɽa] A casa du pizzente nun mancano stozze [a ˈkaːsa du pitˈtsɛnte nun ˈmankano ˈstɔttse] L'ommo fa u piccato e u diavolulu u scummogghia [ˈlʰɔmmu fa u pikkato e u djavulu u ʃkumˈmɔʰɧja] tre su' i putenti: u papa, u r e cu nun tèn nente [ʈɽe su i puˈtɛnti: u ˈpapa, u ˈrɛ ekˈku nun ˈtɛne ˈnɛnte] U scarparu, ka nun tene nente a fa, ammogghia a mpigna [u ʃkaˈrparo, ka nun ˈtɛne ˈnɛnte a ˈfa, amˈmɔ ʰɧja a ˈmpiɲɲa] Teneno a faccia come u culu [ˈtɛneno a ˈfattʃa ˈkɔme u ˈkulu] Cu vive à funtana si pulizza cu e manu, cu vive a cantina si pulizza cu a mappila. [ku ˈbive a funˈtana si puˈlittsa ki manu, ku ˈbive a kanˈðina si puˈlittsa ka mapˈpila]
Dopo vinignato, accattati u muteddru [ˈdɔpo viniɲˈɲato akˈkattati u muˈtɛðɽu] Zinzuli e strazzi su l'anima da casa [ˈdʒindʒuli e ˈʃʈɽaddzi su ˈlanima da ˈkasa] Cavuli di innaro iettali u munnizzaru [kavuli di ʲinnaru ˈʲɛttali u munniˈtsaru] Cu primo arriva primo macina [ku ˈprima arˈriva ˈprima ˈmatʃina]
*Lunɘdija lunijamo - marte e mercole nun filàmo - juvidija nun tene voɠɠɧia - vennɘrɘdija nun ncuraggia - saturnu comɘ aɠɠɧjorna accussì scura e duminica sumu di missa cristiana. *U diavulu fa e pignate ma no i cuperchj * Nu jure nun fa primavera *U porcu léntu si nsònna à ɠʰjănna
(maccheronico)
Si da Ritunna se sapese
cu sungo, (ADR - ALFABETO DIALETTO ROTONDESE)
Sì da Rëtunna së sàpësë cö
sùngö Pietro De Cristofaro
P.zza Vittorio Emanuele III - Anni ‘50
(ADR - ALFABETO DIALETTO ROTONDESE)
A Candìna nùmëru̥ gùnu̥ parapònsë pònsë pò... c'è Giu̥vànnë cu̥ rússu̥ bbónu̥... parapònsë pònsë pò... avèmü calàtu̥ u̥ prìmu̥ lìtru̥ pë mu̥gghià lìngua e palàtu̥... oh chë bèlla Candìna, oh chë bèllu̥ calà!
A Candìna nùmëru̥ dùië parapònsë pònsë pò... Ggèniu Amàtu̥ nn'ha aspëttàtu̥... parapònsë pònsë pò... súttu̥ u̥ bangúne avíja ammu̥cciàtu̥ capëcòddru̥ e su̥ppre̥ssàtë... oh chë bèlla Candìna, oh chë bèllu̥ calà!
A Candìna nùmëru̥ t̥r̥é parapònsë pònsë pé... Sëcóndu̥ ë bëccàccë ha prëparàtu̥... parapònsë pònsë pó... nu̥ përèttu̥ amu̥ sculàtu pë nunn_éssë scu̥stu̥màtë... oh chë bèlla Candìna, oh chë bèllu̥ calà!
A Candìna nùmëru̥ quat̥t̥r̥u̥ parapònsë pònsë pò... Gënëiéd̥d̥r̥u̥ ièra u mègghiu̥ parapònsë pònsë pò... ha cacciàtu̥ u̥ mu̥scatèd̥d̥r̥u̥ c'è iëssúta na chiandèd̥d̥r̥a... oh chë bèlla Candìna, oh chë bèllu̥ calà!
A Candìna nùmëru̥ cìnghë parapònsë pònsë pò... addú Albínu̥ sùmu̥ iùtë parapònsë pònsë pò... pë nu̥n fa tòrtu̥ a nësciùnu̥ nu̥ fiàscu̥ rússu̥ àmu̥ scu̥làtu̥... oh chë bèlla Candìna, oh chë bèllu̥ calà! (S.Fittipaldi)
A ttíja, Lucània, glu̥riùsa n'àta vòta!
Dappëttùttu̥, mmišcatu̥ cu̥ càndu̥ dë l_arméndë l'ècu dë putíjë e dë gualchèrë mísë mmótu̥ da júmë e da tu̥rrëndë:
ovùnguë, ndë vàd̥d̥r̥ë e ndë cu̥stièrë, àrchë, archéttë e pòndë ë fèrru̥. fìšchë dë sërènë e vapu̥rièrë.
Nda ognë bbùcu̥ a vúcë dë pu̥ètë, chë a fòd̥d̥r̥a spamísa rèsta a séndë, chë s̃t̥r̥òfë nòvë càndànu̥ cu̥ndèndë.
ALCIBIADE VECOLI - 1831
U̥ tèmbu̥ jùstu̥ allúra iè vënùtu̥ dë míttë mànu̥ a sémëna da tèrra. Cu̥mmènë dë canóscë a sëménda mégghia prìma d'_a spànnë e pèrde aínd̥r̥a u ̥càmbu̥ e nun-aspëttà nvànu̥ u̥ frùttu̥ bbònu̥. Allúra stàmmë a sséndë e ógnë paròla mé(ia) cu̥stu̥dìscë aíndra a ménde tú(ia): non tùttë e chìcchë sú adàttë a ddà bbónu̥ frùttu; a natùra, nu̥ pòcu̥ malìgna, e a spërànza chë nunn'è da ménu̥, l'òcchië ngànnanu̥: Scègghië sëménda sénza gúsciu̥, bellà asciùtta pë vërtù du̥ sòlë, válu̥ta chë prúɣu̥la nunn'hà né rëmasùgghië inùtëlë e dannúsë; stípala aínd̥r̥a a nnu̥ vàsu̥ dë terracòtta, chë frisca a mandènë e pë pu̥ru̥sëtà àrëja rëcévë, cu̥mmógghiala mmòdu̥ chë sórëcë e fu̥rmìchë nun s'a màngianu̥. Arrëcòrda ca dë du̥ië stìrpë sú ë sémë: (g)únü iè scúru̥, pësàndë e ggróssu l_̀atu è cchiù mënùtu, fìnu̥ e cchiàru̥. Stàttë attèndu̥ a_u sémë da zëzzànëia chë spíssu ngànna l_òcchiu du̥ sëmënatúru.
IL CANAPAJO -Libro 3° -1741 - Girolamo Baruffaldi
Sùngu stàtu̥ ndu̥ paísë da cuccàgna, àgghiu̥ vìstu̥ ë cchiù bbéllë usànzë: chë ménü fatìga cchiù guadàgna. Pë_arrëvà cë vónu̥ sèttë mísi pë mmàrë e pë tèrra sénza pagà spísë. Appéna iúntu s'è prësëndàtu̥ nu̥ su̥ldàtu̥, vëstùtü e armàtu̥ come nu paladínu̥. Súbbëtu̥ m'ha ddíttu̥: "Së qua vóië stà abbësógna chë të mbàrasë u̥ latìnu; nun parlà màië dë fatíga ma súlu̥ de mangià, bbívë e ddórmë, girà ammacàndu̥, ballà e jucà a ccàrtë. Prumëttëmmíllu̥ e të fazzu t̥r̃àsë. Pë útëmu̥, nun parlà mmàie dë guérra, né dë zappà, de téssë o cúsë." Prumísu̥ tùttu, me sùngu abbëiàtu̥ pu̥ paísë. A ccèndu̥ met̥r̃ë cc_éra na fu̥ndàna chë vërsàva vìnu mu̥scàtu̥ e malëvasìja e camënànnu̥ àgghiu truvàtu n'àta víja cu̥ càsë dë salàmë, próvu̥lë e fu̥rmàggë; e pórtë ièranu̥ fatte dë rëcótta e tuttë nnë pu̥tíjanu̥ mangià nzémë a gad̥d̥r̃ìnë e pud̥d̥r̃as̃t̥r̃èd̥d̥r̃ë.
U̥ grànu̥ nun c'èra bisógnu̥ du̥ sëmënà, nascíja da sùlu̥ mmènzu̥ a tèrra e a farína së truvàva sénza da macënà. A stu̥ paísë nun së parlàva màië de pu̥vërtà: tuttë ièranu̥ Segnúrë, Còntë e Barùnë e mmàie së tru̥vàva angúna nfërmëtà. Nun c'era fríddu, nun tru̥nàva e nun chiuvíja e u tembu ièra sèmbë prëmavèra. Da matína finü a síra nu̥n së facíja àu̥tru̥ che ju̥cà e mmangià. Së quaccùnu parlàva dë fatìca súbbëtu̥ u̥ mëttíjanu̥ ngaléra. L'àrbërë facíjanu̥ scàrpë, guandë e cappéd̥d̥r̃ë, ë barbagiànnë cacàvanu̥ vëstìti di vëllùtu̥ e cammísë rëcamàtë d_òru. Më vu̥líjanu̥ fa dëvëndà nu ciùcciu̥ ma numm'àgghiu̥ mmišcàtu màië cu̥ Lucígnu̥lu̥ e Pinócchiu̥.
U paísë da cuccàgna -Giouannino il Tranese – 1715
Nu jórnu̥ hàgghiu̥ ngu̥ndràtu̥ a fu̥rtùna, tàndu̥ ièra bbélla chë parìja nu̥ iúrë; l'hàgghiu̥ díttu̥: " Ngràta rëggìna mè(i)a, quànnu më vòië lëvà tùttë stë ɣuàië?" S'è ggëràta e m'ha dìttu̥, cu̥ vvu̥cë crùda: "Fënìscënu̥ ë jórnë ma nò ë ɣuàië".
Canti di Giugliano - Luigi Taglialatela -1883
Quànnu̥ sí nnàtu̥ tu, iúrë ë bëllízza, u sòlë t'ha du̥nàtu̥ a lu̥cëntízza, a lùna t'ha mmísu̥ nfàccia a chiarizzá, ë ròsë hànu̥ pu̥sàtu̥ a dëlëcatízza, Cu̥pìdu̥ t'ha nzegnatu a ffà l_amu̥rë ma nësciùnu̥ hómmu̥ t'ha du̥nàtu̥ u còrë.
Canti di Porognano - Luigi De Gennaro -1880 Quànnu sí nnàta tu, ròsa canìna hànu fàttu̥ fèsta u̥ sòlë e a lùna, hànu fàttu̥ fèsta u̥ paísë e fòra, e t_hànu vattijàta a Chiesa Màtrë; pë cumbàrë cë fú nu̥ Sëgnúrë pe cu̥mmàra na Sànda Dàma. Tuttë te chiámanu Riggína dë iurë a ijórnu du̥ sòle e a nnòttë da lùna.
Canti di Melicuccà: Variazione
Àrë(i)a ë prëmavéra, magnëfëca e su̥vràna, vérsa u̥ célu̥ azzùrru̥ nzúpra a trëstézza u̥màna, dóna a ë ràmë nùdë vèstë de gemmë e iúrë a ë nìdë ammu̥cciàtë giòia de nóvë amú̥rë, a l_afflìttë dóna pàcë a ë malàtë rëstòru̥, arë(i)a pulìtà e ppùra tùtta d_argèndu̥ e d_òru̥. Aria di primavera -Antonio Julio – 1898
Càpu̥ ë cu̥cùzza sénza sëménda, cërëvéd̥d̥r̥u̥ ë gàtta, hómu̥ ë néndë, vòië sapì s_àgghiu̥ tru̥vàtu̥ fu̥rtúna? Tuttë ë jórnë ngíru̥ a fru̥gnu̥là nzèmë a fëmmënàccë e guardúnë, fra mìlle scioccaríje a bu̥ffu̥nëià. Malëdëttu̥ stu̥ cerevèd̥d̥r̥u̥ túiu malëdëtta a musciaríja e a frënësíja, giu̥vënòttë, nzu̥ràtë e marëtàtë e dë ussëgnuríja tùtta a gënëalu̥gíja!!!!!
Li Buffoni - Margherita Costa Atto I°, Scena I°- Variazione
Nebbia mattutina
nel freddo del deperito mattino lividi nastri di nebbia come nubi di sogni ondeggiano immobili tra languidi vapori di silenzio sopra nudi giardini che dormono:
grigia luce bava di un sole invecchiato copre di ruvida seta il secco pallore della rugiada:
Ndu fríddu̥ da dëpërìta matìna lìvëdë striššë ë négghia come nuvulë ë nzónnë ndu̥ndu̥lìjanu̥ férme fra lànguëdë vapúrë ë silènzë(i)u̥ nzupra a iardìnë spugghiàtë chë dòrmënu̥: grigia lucë, vàva ë nu sòle nvëcchiàtu, cümmògghia cu̥ síta raspùsa a sícca e pàllëda mašcùra:
S. Fittipaldi
Rudere Castello – foto di Marco Laino
Figlio del Pollino sono un figlio del Pollino, sono un pinco pallino: siccome tutti mi prendono per forestiero, per via della cadenza, mi tocca precisare le origini meridionali e i termini della questione e spiegare e puntualizzare che Carlo, Rocco, Manlio non erano pinco pallini come me e che in fondo la questione io me la porto e consumo addosso e ancora: a proposito, dimenticavo Antonio: (Carlo Levi, Rocco Scotellaro, Manlio Rossi Doria, Antonio Gramsci) S. Fittipaldi
Foto di Pino Di Tomaso
Sùngü nu̥ figghiu̥ du̥ Pu̥d̥d̥r̥ìnu̥, sùngu̥ nu̥ pingu̥ pallinu̥: sëccòme tuttë me pìgghianu̥ pë forastèrë, pë vvìja da calàta da vùcë, më tòcca prëcësà chë sùngu mërëde(i)u̥nàle e rëtu̥rnà a QUËSTË(I)ÓNE e spiëgà che Carlu̥, Roccu̥, Manliu̥ nunn_èranu̥ pingu̥ pallinë comë a mmìja e che a finë du cundu̥ a QUËSTË(I)ÓNE iè m_a portu̥ e cu̥nzumu̥ ngod̥d̥r̥u̥ angòra: ( a propòsëtu, me scu̥rdàvu̥ a Ndònë(i)u̥)
Il lupo e l'agnello da Fedro
Nu iòrnu̥,
nda l’acqua frisca dë nu̥
iumë, bivìja, cittu̥
–cittu̥,
n_ained̥d̥r̥u̥.
da quandu̥
tèmbu̥. -Comë putèra fa sta cosa, ussignu̥rìa, ca stasë a capu̥ adà(v)u̥tu̥
e iè a pënninë, ma
u̥
cundu̥
iè n’atu̥,
u fattu̥
iè
ANCORA QUALCHE PROVERBIO IN ADR
- Quànnu̥ a fatìca së (i)à(v)u̥za u vagabúnnu̥ së cúrca. - U pòrcu̥ lèndu̥ së nzónna a gghiànna. - Sàccu̥ vacàndu̥ nun së rèië a l_èrta. - A fà cómë të fànu nun cë vó ma(i)ës̥̊t̥r̥ìja. - A_bbu̥nnànza ngózza e a carëstìja fa ffàmë. - A gàmma cùrrë addù l'affèttu̥ tìra. - U ciùcciu̥ quannu̥ ràgghia o vò l_òrë(i)u̥ o vò a pàgghia, - Àrbëru̥ mmènzu̥ a vìja cu pàssa u scu̥tu̥lìja. - Quíddru̥ chë sémënasë cògghiësë e u nu̥cëprèssëcu̥ nun pò ffà përùnë. - Súpra u vrušàtu̥ nu̥n créššënu̥ pílë. - Nun tènësë cappèd̥d̥r̥ë e cércasë bërréttë. - Cu pùta u mísë màrzu̥ o iè ciùcciu̥ o iè pàzzu̥ - Cu pùta a màggiu̥ e zàppa d'agústu̥ nun cògghië nè pàne e nè mústu̥ - Së d_aprìlë pùta u cu̥ndadìnu̥ vìvë acqua e pòcu vìnu̥. - Cu̥ nu̥n sémëna nu̥n cògghie. - Cu màlë ha sëmënàtu̥ rèsta pòvëru̥ e gabbàtu̥. - Cu nu̥n chiànda nu̥n šìppa. - Sëmënà cu̥ vèndu stànga ë vòië e së pèrde a sëmènda. - Cu̥ vò bbònu mústu̥ adda zappà d_agústu̥. - Dìcë a Sàcra Scrëttùra: addù créššë l'èrëva c'è grassùra. - Dìcë u mòttu̥ andìcu̥: quannu è fríscu̥ së gnétta u fìcu̥. - Fàvë e pësìd̥d̥r̥ë nun fànu̥ povërèd̥d̥r̥ë. - Prìmë fìchë e fëcazzànë cu pàssa stènnë a mànu̥. - U zappàtu̥ iè da tèrra e u sëmënàtu̥ du̥ patrónë. - Pë San Mëchèlë l'àcëna è comë u mèlë. - Ógnë sàndu̥ vò a cannéla sù(i)a. - Së u vèrnu̥ nun vërnìja a stàta nun statìja nè và a vèrsu̥ a massarìja. - Mègghiu̥ nu scu̥rzúnë ndë spënàzzë ca nu mbrë(i)àcu̥ nda vënàzza. -Làttë e mèlë súcalë ca vénënu̥. - Së vòië gabbà u vëcìnu̥ cúrcatë prèstu̥ e ià(v)u̥zatë a matìna. - Cu nun së mòvë s_u màngianu̥ ë mú.schë. - Quànnu̥ së squàgghia a nívë cu̥mbarënu̥ ë përtùsë. - A gàtta pë(i)àcë u làrdu̥ e a vúrpa u pu̥d̥d̥r̥àru̥. - A sàndë fu̥rastèrë nun s_appìccianu̥ canné. - Frùttu pru̥(i)ëbìtu è cchiù dësëdëràtu̥. - Còsa fàtta a fòrza nun vàlë na scòrza. - A ppànza vacànda a vúcca cànda. - Cu̥ manìja u mèlë së lícca ë mànë. - Cu̥ su̥spìra, spèra. - Dëcíja Platu̥në: a passë(i)únë vìngë a raggiúnë. - Gad̥d̥r̥ìna chë camìna së rëcògghië c_u gózzu̥ chiìnu̥ - Gad̥d̥r̥ìna chë nun bécca, bëccàtu̥ ha. - U gad̥d̥r̥u̥ dë(i)ùnu̥ tènë u dë(i)àvu̥lu̥ ngùlu̥. - U cànë sèmbë tórna a_ddù patrónë - Vidë e nun tu̥ccà è cosa da crëpà - Càsa grànnë e vìgna iùsta nun së sàpë quandu̥ cùstanu̥ - Quandu̥ rènnënu̥ l_ortu̥ e u mulìnu, nu̥nn_u̥ fà sapì a_u̥ vëcìnu̥ - Aprìlë iè cómë ë Sëgnúrë: l_ùnu̥ e l_àtë sù t̥r̥adëtúrë. - Ä càsa d_amìcë nu̥n së guàrda fu̥cu̥làru̥ - Cèlu̥ néttu nu̥n tènë pa(v)ùra dë t̥r̥ònë. - Pìrchiu̥ cu̥ a cínnëra e sprëcúnë cu̥ a farìna. - Àma cu të àma e rëspónnë a cu̥ të chiàma. - (A)màra a quíd̥d̥r̥a ràpa chë_agústu̥ nunn_è nàta. - Àrmë, cànë, cavàd̥d̥r̥ë e mu̥gghièrë nun së mbréstanu̥ vu̥lëndièrë. - A l_órtu̥ ë Ddè(i)u̥ càmbanu̥ tùttë. - A fëlëvàru̥ iórnë e nòttë vànu̥ pàrë - Bënedítta quid̥d̥r̥a pàsta chë dë vènërë së mbàsta. -Cammìsa chë nu̥n të vò, šàngala. - Cërnícchiu̥ nóvu̥ chë u chiòvu̥ pènnë , prìma dë n_ànnu̥ cínnëra cèrnë. - Cu màngia marrózzë, càca còrnë. - Cu rèsta arrètë, cúnda ë pëdàtë. - Cu fërríja nghiàva e cu̥ nghiàva ha fërrë(i)àtu̥. - Cu cùsë e scùsë nu̥n pèrdë màië tèmbu̥. -Ddè(i)u̥ chiudë na pòrta e iàprë na fënèšt̥r̥a. - Fà a vìta ë Fra Galàssü, mangià, vìvë e iì a spàssu̥.
- Addù t̥r̥àsë u sòlë nun t̥r̥àsë u mèdëcu̥.
- Ë pòvërë e ë malàtë ë nëššùnu̥ sù mparëndàtë.
- A gàtta prëššaróla ha fattu̥ ë fìgghië cëcàtë.
- U pëgnatàru̥ mìttë u̥ mànëcu addù vò.
- Ë gwaië da pëgnàta ë sàpë a cu̥cchiàra.
- E iastímë su dë canìgghia, cu ë mànna e cu ë pìgghia
- A tròppa paciènza s_a ràga u̥ pòrcü
- Ë gwàië vènënu̥ candànnu̥ e së në vànu chiangènnu̥
- U fríddu̥ ë màrzu̥ t̥r̥àsë ndë còrnë du̥ vòiu̥
- Dè(i)u̥ màmma u̥ fríddu̥ sëcúnnu̥ ë línnë chë ténësë. - A cu̥ndëndízza come a ša(g)ùra sèmbë nu̥n dùra. - Tëmbu̥ràlë gròssu̥ sfóca prèstu̥. - A matàssa chiù è arru̥ffàta e mègghiu̥ s_aggu̥mìtu̥la. - Nu̥n tuttë ë pècu̥rë sù pë u̥ lùpu̥. - Chiàndu̥ pë u̥ mòrtu̥, chiàndu cúrtu̥. - Ognë du̥mànë pòrta nu̥ pèzzu̥ ë pànë. - Na pùlëšë nu̥n lèva u̥ sónnu̥. - Na vòta cúrrë u̥ cànë e na vòta u̥ lèparu̥. - N'úra ë sólë aššùtta ë lënzúlë. - Cu càmba ë spërànza mórë spëranzúsu̥. - A spërànza iè u̥ pàne dë pòvërë. - A spërànza iè cómë u̥ làttë, dòppu̥ dù(i)ë iórnë dëvènda rëcòtta. - U malàtu̥ pùrë quànnu̥ spíra spèra. - A u̥ cëcàtu̥ nu̥n së mos̥̊t̥r̥a a vìja. - Mègghiu̥ më vòië e pèggiu̥ më fàië. - Cu̥ së cu̥nsìgghia da súlu̥, súlu̥ së t̥r̥òva.
- Cu và c_u̥ prëvëdèndë màië së pèndë. - Cu và apprèssu̥ u̥ róspu̥ càdë ndu̥ fóssu̥. - Dìcë cchiù n_occhiàta chë na prèdëca. - Në sà cchiù nu̥ pàcciu̥ a càsa ssù(i)a chë nu̥ sàvë(i)u̥ a càsa ë l_àtë. - A pùlëšë arrétë a rícchia cü dë(i)à(v)u̥lu̥ së cu̥nsígghia. - Cu̥nsígghië desprëzzàtë, cërcàtë e pagàtë. - A ddù nu̥n giòvanü paròlë nu̥n giòvanü bastu̥nàtë. - A të péndë nu̥n fàië maië tàrdë. - Sbaglià è dë bbést(ë)ië nzístë dë l_òmmënë. - A pàne tóstu̥ dèndë e ganàššë. - Còrë fòrtë ruppë a malasòrtë. - Arbëru cadùtu̥ tuttë cúrru̥nu̥ a ffà lìnnë. - Bënvënùtu̥ c_u̥ bbènë pòrta. - Cu̥ nu̥nn_ha dòna e cu̥ ha vòlë. - Cë sù cchiù tagghiòlë chë sórëcë. - Të stà chiù vëcìnu̥ nu̥ màlë ë dèndë chë nu̥ parèndë. - Màlë stànu̥ du(i)ë curtèd̥d̥r̥ë nzupra a nu̥ tagghièrë. - Ognë prèvëtë lòda ë rëlìquijë su(i)ë. - Ognë ciùcciu̥ càccia ë múschë c_a cúda sù(i)a. - Pë du(i)ë vu̥ccúnë se fànu̥ quëstë(i)únë. - Quannu̥ a tàvu̥la c'è pocu̥ pàne, u̥ tù(i)u̥ tënëtìllu̥ mmànu̥. - Quannu̥ stàië nzupra u̥ fìcu̥ nu̥n c'è parèndë nè amicu̥. - Cu në scàmpa una në scàmpa ccèndu̥. - Cü fà quid̥d̥r̥u̥ chë ppó nu̥nn_è tënùtu̥ a ffà dë cchiù - U Sàrtu̥ chë nu̥n fà u̥ nnòdu̥ pèrdë u pùndu̥. - A dëlëgènza pàssa a šènza.
- Cu̥ nu̥n finìšë ë pënzà nün cumìngia a ffà. - A míssa e a_u̥ mu̥lìnu̥ nunn_aspëttà u̥ vëcìnu̥.
Foto di Pino Di Tomaso
FILASTROCCA -Uno: monta la luna (salto semplice). -Due: monta il bue (salto semplice). -Tre: la figlia del re (salto semplice). -Quattro: monta il gatto (salto semplice) -Cinque: raccogli il frumento ( salto semplice facendo segno di raccogliere qualcosa da terra. -Sei: l’incrociatore ( saltare atterrando con le gambe incrociate e rimanere in quella posizione finché non saltano tutti facendo attenzione a non urtare nessuno dei giocatori, pena prendere il posto della cavallina). -Sette: stauette- ( salto semplice, atterrando si resta immobili per impedire il salto agli altri. -Otto: na culata ( salto semplice con colpo di sedere sulla schiena) -Nove: batti mano ( salto semplice e in volo battere i pugni sulla schiena). -Dieci: na speronata ( salto semplice e in volo battere il tacco sul sedere) -Undici: na scivolata ( salto semplice con svivolata del sedere sulla schiena) -Dodici:ti do a bjada ( salto semplice facendo segno di imbeccare con la mano la bocca -Tredici:te la mangi (salto semplice) -Quattordici: ti metto la cavezza (salto semplice lasciando un fazzoletto al collo) -Quindici: me la prendo ( salto semplice riprendendo il fazzoletto dal collo -Sedici: ti metto il basto. (salto semplice lasciando un fazzoletto allargato sulla schiena) - Diciassette: ti faccio ciuccio. La proclamazione finale.
Particolare [fun’tana ‘i susu] fu̥ndàna ë sʉsu̥
3 S VOCABOLARIETTO TERMINI DIALETTALI TRASCRITTI IN ADR E IPA ADR IPA
Rotonda - Interno Chiesa Madre
ANIMALI
Alcuni attrezzi del falegname
FOTO RICAVATA DAL WEB
Centro storico - Castello
|
.
.
.